Franja

Zadetki iskanja

  • iskušènica ž novica v samostanu, preizkušenka
  • iskušènīk -íka m novic v samostanu, preizkušenec
  • islahàna ž (t. yslahane, ar.) zastar. dom, internat za vajence v obrti v turških časih
  • ìspjevati -ām (ijek.), ìspevati -ām (ek.)
    I.
    1. izpeti, zapeti: guslari su nekoliko pjesama uz gusle ispjevali
    2. spesniti: Prešeren je ispjevao mnoge divne pjesme
    3. v pesmih opevati: s tom djevojkom su ga na sijelima ispjevale seoske žene
    II. ispjevati se
    1. izpeti se, nehati peti: sad da se ispjevamo, pa se onda vratimo kući
    2. nehati pesniti: Nazor se ni pod stare dane nije ispjevao
  • ispoljávati -pòljāvām (se), ispoljívati -pòljujēm (se) očitno (se) kazati, v ospredje (se) postavljati: nezadovoljstvo se ispoljavalo sve otvorenije
  • ispòljiti ìspoljīm (se)
    1. očitno (se) pokazati, v ospredje (se) postaviti: dobre karakterne crte: najgore mu je što ne može ispoljiti svoju vrednoću
    2. zavzeti se, izpostaviti se: on se mnogo ispoljio za ovakva mišljenja
  • ȉsprāvan -vna -o
    1. pravilen: ispravan izgovor, zaključak; ispravan rad mašine
    2. dober, v redu: soba je -a; ispravan činovnik
  • ispredvájati isprèdvājām pokazati se v dvojnosti: ispredvajana unutrašnjost čovjekova
  • ìstresak -ska m postržek, zadnji otrok v zakonu
  • iščámiti ìšćāmīm v dolgočasju končati: otac je od duge bolesti iščamio bio
  • iščepùkati -ām dial. v počasni hoji premeriti: tako je fratar iščepukao dužinu trijema trideset i šest puta dnevno
  • ìšćil m (t. iškil, ar.) dial.
    1. kakšen predmet, kapa, nogavica ali podobno, pod katerim je v družabni igri skrit prstan: ne diraj kapu, to je moj išćil ne dotikaj se kape, pod njo je skrit (tudi skriti) prstan
    2. skriti prstan
    3. želja, namen: kako je došla meni u pohode, pa joj išćil kolo poigrati; išćil mu ja njegov ne begenišem ne maram tega, kar on hoče, želi
  • ìštetiti -īm
    I.
    1. poškodovati: vreme, kiše i nepogode ištetile su mnoge znamenite zgrade; vijekovi (vjekovi, vekovi) su ištetili kuću
    2. pokvariti: ištetila ga tuđa zemlja
    3. pahniti koga v sramoto: ti si babu obraz ištetila ti si očka osramotila
    4. ekspr. raniti: grdno ga puške ištetile
    II. ištetiti se
    1. pokvariti se (moralno): sve se selo ištetilo
    2. oslabeti: oči su mu se ištetile
    3. okilaveti, dobiti kilo: teškim radom radnici se ištetili
  • itacìzam -zma m itacizem, izgovarjava stgr. ete v ngr. kot i, npr. Atina nam. Atene
  • ìzba ž, rod. mn. ìzbā
    1. borna kmečka koča: crna izba vlaških hajduka
    2. izba, skromen stanovanjski prostor: žandarski posao vršiti premetačine po sirotinjskim -ama
    3. celica v jetnišnici, v zaporu: najgore pak im bjehu tamnice gdje ljude davljahaju u mračnim -ama
    4. staja, hlev: kod dvospratnih kuća je donji deo izba za stoku
    5. kamra, klet: u -i se drže bačve s groždem, burad s rakijom, kovčezi sa stajaćim odelom i mrs
  • izbádati ìzbādām
    I.
    1. iztikati: izbadati oči
    2. bosti, z bodljaji beležiti: da bismo učili pisati slova, uzimali smo sa zove lišće i na ovom smo čiodom izbadali slova
    II. izbadati se dial. padati v oči, zbujati pozornost: što više miješaš boje, to će vezivo biti manje šareno, jer se neće nijedna boja jako izbadati
  • izbòljeti -līm (ijek.), izbòleti -līm (ek.)
    1. prebiti svoj čas v bolniški postelji: pošto je nesretni Mijat nešto izbolio i životom objačao, pošalju ga kotarski sudnici u Mletke ker je nesrečni M. prebil določen čas v bolniški postelji in se telesno okrepil, so ga okrajni sodniki poslali v Benetke
    2. gl. izbolovati
  • ìzdati ìzdām, izdádem, ìzdah ȉzdā in ìzdadoh ȉzdade, ȉzdao ȉzdāla ȉzdān -a in ȉzdāt -a
    I.
    1. izdati: izdati veliku svotu novaca, knjigu, naredbu, zapovijest, zapovest, zločinca policiji
    2. dati v najem: izdati sobu, kuću pod kiriju
    3. izročiti: izdati zločinca sudu
    4. izdati, zapustiti: izdala ga sreća; izdale ga noge, oči
    5. izdati: izdati tajnu, domovinu, prijatelja
    6. izdati, založiti: izdati knjigu
    II. izdati se
    1. izdati se: zadali su jedan drugom vjeru da se ne izdadu
    2. razodeti se, izdati se: ona se nije htjela izdati
  • izdòlaziti -īmo drug za drugim priti, v presledkih prihajajoč se zbrati: izdolazili su seljaci iz udaljenih sela
  • izdúškē prisl. na dušek, v dušku: izduške što popiti; nešto reći izduške