nábōj -oja m, náboj m
1. nabita stena, stena iz nabite ilovice
2. voj. naboj: naboj za pušku
3. električni naboj
4. žulj, otišanec
5. kos lesa, po katerem tolče sodar, ko nabija obroče
Zadetki iskanja
- nábojnica ž nabita hiša, iz nabite ilovice narejena hiša
- nagaráviti nagàrāvīm, nàgaraviti -īm
I.
1. počrniti, očrniti, črno namazati: nagaraviti obrve
2. nasajiti, osajiti: oganj je nagaravio koru od drveta
3. ekspr. potegniti, ponorčevati se iz koga, s kom, nasamariti koga: ćiftice paze koga će da nagarave
II. nagaraviti se
1. črno se namazati
2. ekspr. osmešiti se: grdno li se on nagaravi - nàkniti nàknim, nȁknijēm obarvati z rdečilom iz kane: naknivena kosa
- napénjati -am
I.
1. napinjati, zatezati: napenjati žico, struno
2. nadimati: napenjati jadra, napenjajo ga vetrovi; krave napenja; fižol rad napenja
3. zapinjati: napenjati petelina na puški
4. naprezati: napenjati možgane, mišice
II. napenjati se
1. napinjati se, bubriti: fižol se v vodi napenja
2. naprezati se, napinjati se iz petnih žila
3. baniti se, gorditi se, razmetati se: napenjati se pred ljudmi - nȁšīnskī -ā -ō naš, iz naše dežele, našega jezika
- natégnuti nàtēgnēm
I.
1. nategniti: nategnuti platno
2. napeti: nategnuti konop između dva drveta; nategnuti luk, obaraču na pušci; nategnuta puška; nategnuti sve sile
3. stegniti: nategnuti vrat
4. ekspr. potegniti iz: nategnuti čokanj, čuturicu
5. nategnem ga ljudski za uši pošteno sem mu navil ušesa
II. nategnuti se
1. nategniti se
2. napeti se - natézati
I.
1. zatezati: - vrv
2. murčiti rastezanjem, istezanjem udova, udariti, metnuti na muke
II. natezati se
1. truditi se, upinjati se iz petnih žila
2. natezati se, voditi mučne rasprave - nàvaditi -īm (se) najemáti (se) iz: navaditi mnogo stvari iz sanduka
- nèizlúščen -a -o neizljušten, neizvađen iz ljuske: neizluščen kostanj
- nȉmbus m (lat.)
1. oblak, iz katerega dežuje
2. nimb, nimbus, svetniški sij, gloriola, avreola - nòžanj -žnja m, nožànjac -njca m opanek iz neustrojene goveje kože
- nûr m, mest. u núru, núrak -rka m (t. nur, ar.) dial. žarek, ki po muslimanski veri sije iz nebes na grob svetnika
- obnèvidjeti -vidīm (ijek.), obnèvideti -vidīm (ek.)
1. oslepeti: starost, pa sam obnevideo
2. biti iz sebe: obnevidjeti od srdžbe - obrást -i ž izdanci iz korijenja (-ren-): gozdna obrast
- òdākle, òdaklē, odákle prisl. od kod, od koder, iz česar: odakle znaš to?, odakle slijedi da je optužba izmišljena
- òdātlē, òdatlē prisl. od tod, iz česar: odatle je došao; odatle slijedi da je optužba izmišljena
- òdāvdē, òdavdē prisl. od tod, iz česar
- odgrêbsti odgrebem
1. odgrnuti, odgrepsti: odgrebsti žerjavico
2. izvaditi iz žeravice: krompir iz žerjavice
3. iskopati: odgrebsti truplo - òdgrliti se -īm se izviti se iz objema: a s nama se mrtva odgrlila