opàtrnuti -nēm, opàučiti -īm ekspr. usekati, udariti, ošiniti: dobro ga je opatrnuo, opaučio
sjȅcnuti -nēm (ijek.), sȅcnuti -nēm (ek.)
1. vsekati, vrezati
2. usekati: sjecnuti jezikom
sjȅknuti -nēm (ijek.), sȅknuti -nēm (ek.)
1. usekati: sjeknula me zmija; sjeknu me u leđima
2. napeti vso moč, voljo: sjeknuti snagom, voljom
3. pokazati se: sjeknulo je sunce
4. izbruhniti: sjeknula je kuga
5. upasti: sjeknula je voda
šȕpiti -īm ekspr. udariti, usekati, počiti, udariti za uho: šupiti koga palicom po glavi, koga za uho
ùsjeći usijèčēm (ijek.), ùseći uséčēm (ek.)
1. vsekati, vrezati: usjeći u drvo, u kamen
2. usekati, urezati: usjeći granu, komad hljeba
vrȅznuti -nēm ekspr. ošiniti, mahniti, usekati, udariti: vreznuti koga štapom po glavi
cjȅpnuti -nēm (ijek.), cȅpnuti -nēm (ek.)
1. nacepiti, naklati: cjepnuti malo drva
2. zatrgati: cjepnuti platno
3. ekspr. udariti, usekati koga s palico: cjepnuti komu deset vrućih
4. cjepnuti koga po kesi kaznovati koga z globo
kȍpnuti -nēm usekati z motiko, rovnico: kopni de koji budakom!; ekspr. on se samo prostre na zemlju, pa i ne kopne nogom pa ni več zganil z nogo
kȁūk m (t. kavuk) turško volneno pokrivalo omotano z (belo) ruto: dobiti po -u ekspr. dobiti jo po buči; udariti po -u ekspr. usekati po buči, po glavi