-
vezìrāt -áta m vezirstvo, vezirjevo dostojanstvo, pokrajina, ki jo upravlja vezir
-
zèmlja ž, daj. zȅmlji, tož. zȅmlju, mn. zȅmlje zemálja
1. zemlja: ležati na -i; sravniti sa -om zravnati z zemljo; tresnuti o -u treščiti ob tla; gori mu zemlja pod nogama; zbrisati što s lica -e; zemljo, otvori se te progutaj sve zabušante; nalaziti se iza trideset zemalja nahajati se nekje zelo daleč, v deveti deželi; ispod -e raditi protiv koga zahrbtno rovariti proti komu; nestao je kao da ga je zemlja progutala; čardak ni na nebu ni na -i; sastaviti koga s crnom -om podreti koga na tla; laka mu domaća zemlja!; ničija zemlja nikogaršnja zemlja, dežela
2. kretanje Zemlje oko Sunca, Ognjena zemlja
3. dežela, pokrajina: -e u razvoju; obećana = obetovana -; istjerati koga iz -e; nacizam i fašizam su htjeli za vječita vremena porobiti našu -u
4. prst: masna zemlja; porculanska, porcelanska zemlja; pjeskovita zemlja
5. zemlja, zemljišče: općinska, opštinska zemlja; zadružna zemlja
-
àutonōman, autònoman -mna -o avtonomen: -a pokrajina Vojvodina
-
bèzgorica ž nepogozdenost, pokrajina brez gozdov
-
ćènār -ára m (t. kenar, perz.) zastar.
1. konec, meja, rob, periferija, mejna pokrajina
2. rob v knjigi
3. vrsta platna in obleka iz tega platna
-
divljìna ž
1. divjina, divja pokrajina
2. divjina, divjošt: divljina i surovost niskih nagona
-
Đakóvština ž pokrajina okrog Đakova
-
epàrhija ž eparhija, bizantinska pokrajina, pravoslavna škofija
-
Fàlačkā ž pokrajina Rheinland-Pfalz
-
gòrovina ž gorata pokrajina, gorat svet
-
kȑš kr̀ša m tudi kȑš kr̀ši ž
1. geol. kras, kamnita pokrajina, kršje: krš može biti pošumljen ili go; promatrao sam hrastiće što su jadno životarili na žednome kršu
2. skala, skalovje: Una buči razbijajući se o gole tvrde krševe
3. kamen: Crnogorci mesto reči kamen svagda kažu krš
4. razbitina, čepinja: ostali su samo krševi od stakla
5. kup, grmada: pred mladoženjom ležaše krš košulja, čarapa i peškira; sudovi sa čitavim kršem raznovrsna pečenja; ima para kao krša ima denarja, da sam ne ve, koliko
6. napravio je čitav krš u kući naredil je strašno razdejanje v hiši
-
mȁrka ž (srvn. marc) marka, obmejna pokrajina, krajina: Istočna marka
-
mèteh m, mètej m (gr. metoché) dial. mejno zemljišče, mejna pokrajina
-
onostránstvo s onstranstvo, dežela, pokrajina na drugi strani
-
šumàdija ž gozdnača pokrajina
-
téma ž (gr. théma)
1. tema, predmet, naloga: tema razgovora; tema dana predmet dnevnih pogovorov
2. vojaško-administrativna pokrajina v Bizantinski državi: tema Dalmacija
3. gram. osnova besede, tema
-
téma ž (gr. thema)
1. tema, predmet rasprave, zadatak: osnovna tema
2. tema, osnova riječi, osnova reči
3. tema, temat, pokrajina u Bizantinskom, Vizantinskom carstvu: tema Dalmacija
-
vilájet m (t. vilâjet, ar.)
1. vilajet, pokrajina kot upravna enota v sultanski Turčiji, provinca: vilajet se dijeli na sandžake
2. svet, zemlja: udariti namet na vilajet predpisati pokrajini davek; tamni vilajet temna, mračna dežela
3. ekspr. domači kraj
-
zàbr̄đe s, zàbrđe s zagorje, pokrajina za goro
-
zâbrežje s, zábrežje s (ijek., ek.)
1. zabrežje, pokrajina za bregom
2. pobrežje, valovita pokrajina ob rečnem bregu