stȁviti -īm
I.
1. dati: staviti što na svoje mjesto, svoj potpis na što; staviti koga na muke; staviti što na glasanje, koga pod policijski nadzor; staviti što izvan zakona, na dnevni red; staviti što na papir, na hartiju; staviti što na sito, na rešeto
2. postaviti: staviti zarez; staviti jelo na sto, što na ugled
3. naložiti: staviti komu što u zadatak
4. položiti: staviti sve na kocku; staviti nekome nešto na srce, na dušu
5. zamisliti si: stavimo da ti nisi došla, šta bi onda bilo
6. razveljaviti: staviti zakon izvan snage; staviti do znanja na znanje dati; staviti u novine objaviti v časniku; staviti na raspolaganje dati na voljo; staviti u pogon pognati (stroj)
II. staviti se
1. postaviti se: staviti se na čelo pobune; staviti se na čiju stranu, na čije gledište; staviti se na svoje noge; staviti se s kim na istu nogu izenačiti se s kom, zavzeti isto stališče
2. spomniti se: ne mogu se staviti šta je to bilo
Zadetki iskanja
- strémiti strêmīm (rus.)
1. težiti za čim, prizadevati si za kaj, gnati se za kaj: u fabrikama je krčila sebi put radnička klasa koja je stremila ka demokratizaciji svih oblasti života
2. hiteti: ona korača prva, stremi naprijed
3. hrepeneče upirati pogled(e): kako nam pogledi preko mora streme, kako naša usta sad od sreće neme
4. pripravljati se za napad, naskok: i kao tigar što na lava stremi, zadršće - strúniti strûnīm
I.
1. otresti: struniti jabuke, kruške; struniti rosu sa srca zjutraj na tešče malenkost založiti
2. pokvariti si: struniti želudac
II. struniti se
1. pasti, spustiti se dol: mašio se rukom guste brade, koja mu se strunila do zlatne đečerme
2. podreti se, zrušiti se: zatreperi duša moja i osetim da se u njoj nešto strunilo
3. dobiti bolečine, krče v trebuhu od prenapora pri hoji, nošenju bremena
4. dial. pobesneti, ponoreti - sučeljávati -čèljāvām (se) (s čelom) (se) postavljati nasproti, stati si nasproti: naše se dvije kuće sučeljavaju
- svojátati svòjātām
1. svojiti si: svojatati tuđe pare
2. klicati, imeti koga za svojega, za sorodnika: oni ga svojataju kao svoje - svòjiti -īm lastiti si: gde ja lovor svojim, trnov venac primam
- téžiti -īm
1. iti za čim, prizadevati si za kaj: težiti za čim; teško je reći za čim je težio
2. težiti, gravitirati: planete teže k Suncu; sile teže k središtu; koliko je Marko težio na pravdu
3. biti težek, biti težji: vi kvasite vašu robu da više teži; ta golema količina teži oko 8000 tona - tòvariti -īm
I.
1. nakladati: tovariti robu na kola, na ladu
2. natovarjati: tovariti konja, kola, ladu, brod, drva u vagon; tovariti vagon
3. nalagati: tovariti teško breme na koga, porezu na narod; neki učitelji previše toga tovare na malu glavu djeteta preobremenjujejo
4. valiti: ti sve na nas tovariš
5. ekspr. vleci koga za nos, norcevati se iz koga: tovariti koga; zar ne vidite kako vas tovare
II. tovariti se
1. nakladati si: stojim tu i tovarim se grijesima
2. norcevati se drug iz drugega: ako se cifte ne svadaju, a oni se zadijevaju ili tovare uzajamno - tȑti tȁrēm in trȇm, oni tȁrū in trȗ, tàri in trȉ, trâh trâše, tȑh tȑ tȑsmo tȑste tȑše, tàrūći, tȑo tȑla in tŕla, tr̂t in tr̀ven -èna
I.
1. treti, drgniti: trti ruke, komu leda uljem, oboljelu nogu; trti dva suha drveta jedno o drugo
2. treti, meti: trti oči
3. brisati: pomagaše joj trti čaše; trti znoj sa čela
4. treti, lomiti: trti koga točkom
5. treti: trti lan; trla baba lan da joj prode dan
6. teptati: trti travu u polju
7. treti si: trti sebi glavu brigama
8. meti si: trti sebi ruke od zadovoljstva
II. trti se treti se, drgniti se: trti se o zid - tùtkun m (t. tutkun) neroda, nerodnež, kdor si ne zna pomagati, kdor se ne znajde
- ùbariti -īm zmočiti, umazati si v mlaki, v luži: pis, mačka preko bare gdje si nogu ubarila
- ubráditi ùbrādīm
I. privezati ruto na glavo: došle žene da je ubrade da ji prevežejo ruto
II. ubraditi se
1. privezati si ruto: ubradila se baba nekakvom šamijom
2. ubraditi se bez igala ekspr. opiti se, nasekati se ga: ubradio se bez igala, bez ubradača - ùbrati ùberēm
1. obrati: ubrati jabuke, plodove
2. nabrati, pobrati: uberi jednu kotaricu grožda
3. pobrati, inkasirati: ubrati dug, poreze
4. pobrati: ubrati lovorike, lovore
5. ekspr. zapomniti si: sve što ti rečem, dobro u pamet uberi - udèsiti ùdesīm
I.
1. urediti: udesiti sve za prijem visokih gostiju; udesiti svoj dom
2. prirediti: udesiti knjigu za srednju školu
3. uravnati: udesiti dva časopisa jedan prema drugome; tako je to sudbina udesila
4. pripraviti: udesiti kola za polazak
5. dogovoriti se: to je udešena stvar
6. uglasiti: udesiti violinu
7. srečati, naleteti na: udesiti koga na putu
8. inscenirati, prirediti: udesiti nemire
9. ugoditi: udesiti komu što
10. narediti: to je tako udešeno da se svijet prevari
11. udesiti koga za vrbicu spraviti koga v zadrego, v neroden položaj
II. udesiti se
1. urediti si: lijepo si se udesio u novom stanu
2. srečati se
3. pripetiti se
4. ekspr. opiti se, nasekati se ga - ȕfati -ām
I. upati, zanašati se: ufajmo u majku božju, neće nas ona zapustiti
II. ufati se
1. upati, zanašati se: ufam se da ću mirno zaspati
2. upati si; drzniti si: nije se ufao kući - ugànuti ùganēm izviniti si: uganuti ruku, nogu; uganuta noga
- uglèdāč -áča m oglednik, ki si pred snubitvijo ogleda snubčevo hišo in poizve vse potrebno o ljudeh te hiše
- ȕgledanin m, mn. ȕgledāni oglednik, ki si pred snubitvijo ogleda snubčevo hišo in poizve vse potrebno o ljudeh te hiše
- ugolòručiti se -īm se razgaliti si roke
- uhínjiti se ùhīnjīm se
1. nadeti si hinavsko krinko, narediti se: ja se nisam razbolila mlada, nego sam se uhinjila sada
2. ekspr. narediti se, potajiti se: bijaše se on primirio i uhinjio kao prase kad ga češkaju