-
poljúbiti pòljūbīm poljubiti: poljubiti koga u lice, u usta, na usta, kome ruku; poljubiti se s kim; poljubiti ledinu biti treščen ob tla; poljubiti pa ostaviti pustiti pri miru
-
poljubíti i poljúbiti -im poljubiti: poljubiti koga ob slovesu
poljubiti koga na rastanku; poljubiti za lahko noč, na usta, na čelo
-
poljúbiti se -im se račiti se, biti po volji: niti odgovoriti se mu ni poljubilo; kadar se mu je poljubilo, je bil zelo prijazen
kada mu se račilo, bio je vrlo ljubazan
-
cjelívati cjèlīvām (ijek.), celívati cèlīvām (etc.) poljubovati, poljubiti: cjelivati ikonu, djevojku u bijelo lice, komu ruku, sultanu papuču
-
cjȅlnuti -nēm (ijek.), cȅlnuti -nēm (ek.) poljubiti
-
cjelòvati cjèlujēm (ijek.), celòvati cèlujēm (ek.) poljubovati, poljubiti: cjelovati bez kraja; pristupi k njemu i cjelova ga
-
cjelúnuti cjèlūnēm (ijek.), celúnuti cèlūnēm (ek.) dial. poljubiti: cjelunuti koga u ruku, na usne, na čelo
-
cmȍknuti -nēm
I.
1. cmokniti
2. ekspr. cmokniti, poljubiti: on je cmoknu u obraz
II. cmoknuti se cmokniti se: obadvoje se cmoknuše
-
cȍkiti -īm ekspr. poljubiti: dođi da cokiš svog djedu
-
cȕkiti -īm dial. poljubiti
-
ćȕkiti -īm ekspr. poljubiti, cmokniti: ćukiti tetku
-
kúšniti -em nisko razg. poljubiti, cjelunuti (cel-)
-
kȕšnuti -nēm (n. küssen) nizko pog. poljubiti
-
ljubáknuti ljùbāknēm poljubiti
-
ljȕbnuti -nēm poljubiti
-
òbrusiti -īm pesn. poljubiti: pa se sinoć meni zarekao da će moje bijelo obrusiti lice
-
pȁciti -īm otr. poljubiti
-
pokljúnčkati -am ekspr. poljubiti: potem pa sta se še pokljunčkala
-
poljúbčkati -am ekspr. ljubnuti, poljubiti: poljubčkati mamo pred odhodom v šolo
-
cmôkniti -em
1. mljasnuti: izpil je in cmoknil
2. cmoknuti, glasno poljubiti
3. pasti, pljusnuti: cmokniti v vodo
4. udariti, pljusnuti: cmokniti vsiljivca po obrazu