pȁša ž
1. paša: dobra paša za stoku; goniti stoku na -u; suču se pčele i okreću nekud u -u; paša za oči
2. paša, pašnik: kada Crnogorci otmu planinu sa -ama, onda ona postaje zajednička
Zadetki iskanja
- pàša m (t. paša) paša, turški vojaški ali civilni dostojanstvenik: Mustafa-paša; živjeti kao paša
- páša m gl. pašenog
- páša ž
1. paša, pasenje, napasanje, ispaša: skupna, občinska paša; čebelna paša; gnati krave na -o
2. paša, naslada: paša za oči - páša m (t. paša) paša: vede se kot kakšen paša
- ìspaša ž
1. paša: pravo -e; krenuti stoku na -u
2. pašnik: od druma naonamo dolina je pokrivena njivama i ispašama - muljáva ž dijal. trava, paša, ispaša: prva muljava spomladi
- múljenje s
1. čupanje: muljenje trave, plevela
2. paša, ispaša: čas -a
3. bršćenje - napásānje s paša
- òpaša ž
1. paša
2. mlada krava mlekarica - pásēnje s pasenje, paša
- pášnja ž paša, lspaša
- pȍpaša ž
1. paša: istjerati stoku na -u
2. pašnina: platiti -u - prȉpaša ž
1. živali, ki se zredijo za dom, ne za prodajo: u hrastovim šumama ima pripaše svinjadi
2. paša: u planini vučjoj nije ovcama -e - birtùglija m (t. birtuglu) paša z enim konjskim repom kot znamenjem časti in dostojanstva
- brànjevina ž
1. gozd, kjer sme sekati in pasti samo lastnik
2. svet, travnik, kjer je prepovedana paša
3. prepoved paše - ićitùglija ž (t. iki tuglu)
1. paša z dvema tugoma, gl. tug
2. mož z dvema ženama - ìzdig m
1. planina, paša na planini: u kolibama su mlekari i stanovi za planinke i njihovu čeljad za vreme -a
2. planšarija, naselje s pastirskimi kočami: imao je ogromnu livadu više -a
3. odgon živine na planino - pašèvati pàšujēm paševati, vladati kot paša
- pòpas m, pòpasak -ska m mala jutranja paša, s katere se živina vrne na molžo in šele nato odžene na celodnevno pašo