Franja

Zadetki iskanja

  • naùčiti nàučīm
    I.
    1. naučiti: naučiti koga pameti; on me je naučio zanatu
    2. naučiti se: naučiti pjesmu napamet: naučiti što od koga
    3. navaditi, zdresirati: naučiti konja, psa
    4. navaditi se: ljudi nisu naučili da ga takvog vide
    II. naučiti se
    1. naučiti se: naučiti se čemu
    2. navaditi se: naučiti se na ugodan život; vrapci se naučili na proso
  • naučíti -im, naučil
    I.
    1. naučiti koga čemu: naučiti koga reda
    2. naučiti koga što: naučiti koga zgodovino
    3. naučiti koga kozjih molitvic naučiti koga pameti
    II. naučiti se naučiti: naučiti se pesem
    naučiti pjesmu; naučiti se jezika
    naučiti jezik; v mestu se je naučila kuhanja
    u gradu je naučila kuhati, je izučila kuharsku vještinu (veš-); naučiti se na pamet; kar se Janezek nauči, to Janez zna
    kako si u mladosti naučio, tako ćeš u starosti raditi; naučena lekcija
  • izùčiti ìzučīm
    I.
    1. izučiti se: izučiti zanat; izučen bravar, stolar
    2. naučiti, izučiti: to je nju majka izučila
    3. izučiti dovu odmoliti muslimansko molitev
    II. izučiti se izučiti se: gledaj da se dete što izuči
  • naváditi -im
    I.
    1. navaditi, naviknuti: navaditi koga na mraz
    2. naučiti: navaditi koga pisati
    II. navaditi se
    1. naviknuti (se): ne morem se nanj navaditi; navaditi se na mamila
    2. oguglati: navadil se je narod na vse
  • obùčiti òbučīm (se)
    1. naučiti (se)
    2. izuriti (se), navaditi (se)
  • ponaùčiti -nàučīm
    1. naučiti
    2. naučiti se
  • priváditi -im
    I.
    1. naviknuti, priviknuti: privaditi koga na kaj, česa, čemu; privaditi oči na močno svetlobo; privaditi otroka na red
    2. obučiti, naučiti: privaditi psa, da priteče na klic
    II. privaditi se
    1. naviknuti se, priviknuti se: privaditi se na novo okolje; težko se je privadila na moža,
    2. pripitomiti se, odomaćiti se: srna se je kmalu privadila hiše
  • ùvježbati -ām (ijek.), ùvežbati -ām (ek.) izuriti, navaditi, naučiti (se): uvježbati konja, vojnike
  • doùčiti dòučīm doučiti se, naučiti se, končati uk, učenje: počeo si učiti grčki i nisi doučio; sve je zanate radio i nijednog nije doučio
  • ispèći ispèčēm
    1. speči: ispeći hljeb, hleb, kruh, meso, ribu
    2. dožgati: ispeći ciglu, vapno, kreč, kavu, kafu
    3. ekspr. dobro se naučiti: ispeći svoj zanat; prvo ispeci, pa onda reci najprej premisli, pa potem govori!
  • izučíti -ím
    I.
    1. izučiti, obučiti: izučiti koga za kovača, koga kovaštva
    2. izdresirati: izučiti psa za lov
    3. izmudriti, opametiti, naučiti pameti: življenje ga je izučilo
    II. izučiti se izučiti se
  • nàbiflati -ām (n. büffeln, fr. , lat. , gr.) žarg. naguliti se, naučiti se na pamet, brez razumevanja: nabiflati latinski zadatak, staru književnost
  • nadrdráti -ám
    I. nablebetati: kaj ti je vse nadrdrala o meni
    II. nadrdrati se nabubati, naučiti napamet bez razumijevanja (-mev-)
  • nadúdlati se -am se nabubati, naučiti napamet bez razumijevanja (-mev-)
  • nàkljukati -ām
    I.
    1. napitati, nakrmiti: nakljukati gusku, ćurana, dijete
    2. natrcati, nabasati: budelar mu je nakljukan banknotama
    3. mehanično naučiti: nakljukati dake
    II. nakljukati se ekspr.
    1. najesti se, nakrmiti se
    2. naguliti se: nakljukati se lekciju
    3. nasekati se ga, opiti se: nakljukati se graševine, rizlinga
  • obrusíti i obrúsiti -im
    1. obrusiti, izbrusiti, uglačati brušenjem: obrusiti kamen, železo
    2. otesati, naučiti koga pristojnom vladanju: obrusiti koga
    3. obrusiti si noge premoriti se od hodanja
  • olíkati -am
    1. ugladiti, naučiti uglađenog vladanja: olikati mladino
    2. dotjerati, doterati: mentor mu je pesem olikal; olikano vedenje
    uglađeno vladanje
  • òpismeniti -īm opismeniti, naučiti pisati in brati
  • posvetíti i posvétiti -im
    1. posvijetliti, posvetliti: posvetiti s svečo, po sobi, v temi
    2. naučiti koga pameti: mu bom že posvetil
    3. zasvijetljeti, zasvetleti: posvetila je rdeča luč
    4. končno se mu je posvetilo
    najzad je dokučio, najzad mu je upalila lampica
  • prímiti prȋmīm
    I.
    1. sprejeti: primiti prijedlog, ponudu, bitku, koga u društvo; primiti na znanje; primiti raport; primiti koga na noć, na konak sprejeti na prenočevanje, na prenočišče; primila ga zemlja pokopali so ga, lahka mu zemlja; bog neće da ga primi bog ga noče sprejeti, ne more umreti; bog ga primio bog ga je sprejel, umrl je
    2. prejeti: primiti pismo, poslatu robu, platu
    3. prevzeti: primiti dužnost, odgovornost na sebe, sve obaveze
    4. vzeti (si): primiti k srcu; primiti što za uvredu
    5. sprejeti, naučiti se: dijete je lakše primilo nego odrasli
    6. djevojka je primila jabuku dekle je privolilo na snubitev; žena je primila k sebi se je vdala
    II. primiti se
    1. lotiti se: primiti se posla
    2. sprejeti se: reforme cara Josipa slabo su se primile
    3. prijeti se: biljke su se primile