Franja

efferō¹, starejše ecferō, -āre -āvī -ātum (efferus, ecferus) docela podivjati koga, napraviti koga divjega, pass.: podivjati: homines non patiuntur terram immanitate beluarum efferari Ci. ne pustijo, da podivja, promissa barba et capilli efferaverant speciem oris L., vultum eff. Suet., efferantia sese ulcera Plin.; pren.: multas gentes sic immanitate efferatas, ut apud eos nulla suspicio deorum sit Ci., hunc naturā immitem insuper dux ipse efferavit L., ea caedes Thebanos omnes ad exsecrabile odium Romanorum efferavit L. je razjaril, razhudil, solitudo efferat ingenia Cu., equi dolore efferati Cu. divji. — Od tod adj. pt. pf. efferātus 3, adv. -e, zdivjan, podivjan, divji: Val. Max., Petr., sunt multa efferata et inania Ci., mores efferatiores L., affectus efferatissimi Sen. ph.

silvēscō -ere (—) (—) (silva)

1. v les iti, v les pognati (poganjati), zarasti (zaraščati) se, (o trti) pognati (poganjati) trse, „(po)viničiti se“, podivjati: ne silvescat sarmentis (sc. vitis) et in omnes partes nimia fundatur Ci., nec pati vitem silvescere Col.; pren.: paradisus silvescens plurimarum opiniorum plantariis Ambr.

2. metaf. bohotáti, bohotéti, bohotno (bujno) rasti, bohotno (bujno) se razrasti (razraščati), bohotno (bujno) se razvi(ja)ti, bohotno (bujno) (po)divjati: capilli silvescentium crinium velleribus involuti Arn.; v duševnem in nravstvenem oziru: aequivoca, in quibus ambiguitatem perplexio prope infinita silvescit Aug., ubi talia vitia silvescerent Aug., silvescere ausus sum variis … amoribus Aug.

exasperō -āre -āvī -ātum

I.

1. medic. docela hrapavo, hripavo, prisadno storiti, v pass. ohrapeti, ohripeti: cutem, oculum, palpebras Cels., fauces Cels., Plin. iun., rasae fauces vocem exasperant Q., faucium vitio exasperatur vox Q., arteria exasperata Plin. ohriplo grlo.

2. tla hrapava narediti (delati): moles frequentibus exasperata saxis Sen. rh., frontem regionis silvae exasperant Mel.; occ. z reliefom (o)krasiti: innumeris aegida signis exasperare Cl.

— II. pren.

1. morje vzburka(va)ti, razburka(va)ti: Amm., exasperato fluctibus mari L. ob nemirnem (valovitem) morju, fretum … saeva ventorum rabies motis exasperat undis O., auster, qui Siculum pelagus exasperet Sen. ph.

2. narediti kaj rezko, trpko: (vinum) … acore exasperatur Macr.; pren.: exasperare amicitiae dulcedinem Aug.

3.
a) podivjačiti, le v pass. = podivjati, osuroveti: tot malis durati exasperatique L.
b) razdražiti (razdraževati), ogorčiti (ogorčevati), razsrditi (razsrjevati): animum, Ligures L., (Clito) nihil remittente magis exasperabatur Cu., exasperare maiorem partem civitatis Val. Max., canes Ap.
c) α) (po)slabšati medic.: morbum Cels., tussim Plin., luctando ulcera sanescentia exasperantur Cels. β) opisujoč v nič devati, hudo opiso(ov)ati: rem Q., facinus Ap.

— III. hrapavost odvzeti čemu = (o)brusiti kaj: saxo exasperare ensem Sil.