Māgnus -ī, m Mágnus = Veliki
1. rim. priimek in častni priimek (prim. māgnus II. 2)
2. Flavius Magnus Flavij Magnus, l. 354 po Kr. vicarius Africae: Cod. Th.
3. Vindaonius Magnus Vindaonij Magnus, advokat, l. 373 po Kr. comes sacrarum largitionum, 375—376 mestni prefekt v Konstantinoplu: Cod. Th.
4. Magnus Magnus, Galec iz Narbone, l. 458 po. Kr. magister officiorum, 458—459 praefectus praetorio Galliarum, l. 460 konzul: Sid.