Franja

bibō -ōnis, m (bibere)

1. pivec, vinski bratec, pijanec: Ap.

2. = bibiō 1., bibion: Afr. fr.

calculō -ōnis, m = calculātor 1.: Aug.

capnītis -tidis, f (gr. καπνῖτις dimasta)

1. kapnitida, neke vrste kalamina ali kobalt: Plin.

2. = capniās 1.: Plin.

cōla -ae, f, m = cōlon 1.: Ven.

crūditātiō -ōnis, f (crūditāre) = crūditās 1.: Cael.

dēnotātus -ūs, m (dēnotāre) = dēnotātiō 1.: Tert.

differitās -ātis, f (differre) = differentia 1.: Lucr., Arn.

dracōnītis -idis, f = dracontia 1.

dracontitēs -ae, m (gr. *δρακοντίτης) = dracontiās 1.: Isid.

dromedārius -iī, m (dromas) = dromas 1.: Hier., Vulg.

dulcēdō -inis, f (dulcis)

1. sladkost, sladkoba: Macr., aquarum Lucr., frugum et vini L., vini Plin., sanguinis O., nimia mellis Ap.

2. pren.
a) sladkost, slast, milina, prijetnost: Vitr., gloriae, orationis, iracundiae Ci., irae, agrariae legis L., amoris V., vocis O. blagoglasje, doctae linguae (zgovornega jezika) O., avium Corn. milo ptičje petje, cantūs Ap., carminum Vell., Ap.;
b) abs.: cum omnes sensus dulcedine omni … moverentur Ci., fructum dulcedinis capere Lucr., dulcedine laetus V.

3. occ.
a) duševna sla, mik do česa, po čem, poželenje: Cels., Plin., plebeios creandi L., praedandi L., praedae Iust., bibendi Cu., perpotandi pervigilandique insana d. Cu., d. caedum Sil. tecum loquendi Plin. iun.
b) telesna sla, mik: quae naturā bona sunt, quia dulcedine hac … carent, non cernunt satis Ci., d. faucium Sen. ph., perniciosa illa d. intus cohibita Ap.; kot bolezen = srbečica, srab: P. Veg., Aus.; od tod met.: hinientium dulcedines Laevius ap. Ap. = hippomanes 1.

elegīon -iī, n (gr. ἐλεγεῖον) = elegīa 1.: Porph.

etiamtum, etiamtunc = etiam tum, etiam tunc, gl. etiam I, 1, b.

exundātiō -ōnis, f (exundāre) = exundantia 1.: aquarum Sen. ph., fluminum Plin.

frīxūra -ae, f (frīgere) = frīxōrium 1.: Hier., Ven.

fulgur -guris (-goris), abl. sg. (po domnevi nekaterih) fulgere: Lucr. (4, 190), pl. v enem izmed rokopisov fulgera (fulgēre)

1. blisk, bliskavica: Iuv., Amm., aut monstra aut fulgora Ci., fulgura fiunt Lucr., tonitruque et fulgure terruit orbem O., fulgura (bliskavico) ventis addidit et tonitrūs et inevitabile fulmen (strelo) O., fulguribus praestringentibus aciem oculorum L., emicare fulgura … coeperunt Cu., quod moenibus cingebatur, … fulguribus discretum est T.

2. (= fulmen) strela: Suet., Vop., icti flammas ut fulguris halent pectore perfixo Lucr., caelo acciderunt fulgura V., feriuntque summos fulgura montes H., oculos ingesto fulgore clausit Lucan., publica fulgura condere Iuv. (gl. condō II., 1., occ., b., obr.), fulgur procurare Suet.; pren. o zmaju: ille suis haec vibrat fulgura cristis Val. Fl.

3. metaf. blesk, bleščanje, sij, plamen: flammāï, solis Lucr., Aetnaeo fulgur ab igne O., f. galeae Cl.

hēmitritaïcus 3 (gr. ἡμιτριταϊκός) poldrugdneven: febris Marc., Cael. = hēmitritaeus 1.

hēmitrītis, acc. -in, f = hēmitritaeus 1.: Th. Prisc.

hinnulus -ī, m (demin. hinnus)

1. = hinnuleus 1.: Maecen. ap. Suet., Plin., Isid.

2. = hinnuleus 2.: Vulg., Ambr.

nūtus -ūs, m (*nuere)

I. nagib(anje), sklanjanje navzdol, težnost: ut … terrena et umida suopte nutu et suo pondere … in terram et in mare ferantur Ci., rutundum ut caelum terraque ut media sit eaque sua vi nutuque teneatur Ci.; v pl.: terra … undique ipsa in sese nutibus suis coglobata Ci. —

II. occ.

1. kimanje z glavo, miganje z očmi, roko, prstom, mig(ljaj), namig, pomig: Ci. ep., L. idr., n. capitis Q., adnuit et totum nutu tremefecit Olympum V. (prim. Hom. Il. 1, 528—530), nutu vocibusque vocare C., signaque dat nutu O., nutu signisque loquuntur O., digitis nutuque locutus O., nutus conferre (dajati si) loquaces Tib., n. digiti Tert., nutibus loqui Hier., furtivis oculorum nutibis deluscentium greges post se trahunt Hier. (o vlačugah).

2. meton.
a) mig = odločna volja, samovolja, povelje, ukaz, zahteva: Lact., Amm., ad nutum praesto esse Ci. na mig, qui neget … hanc urbe, deorum immortalium nutu ac potestate administrari Ci., iura praetoris nutu atque arbitrio meretriculae gubernantur Ci., auctoritate atque nutu legum Ci., si qua res non ad nutum eius fit C., nutu eius geruntur omnia N., nutu Iunonis eunt res V., alterius sub nutu degitur aetas Lucr., sub nutu atque arbitrio alicuius esse, ad nutum imperiumque alicuius agere L.
b) privolitev, privoljenje, ugoditev: adnuite … nutum numenque vestrum invictum lampanis L., ego quoque simili nutu aut renutu respondere voto tuo possum Plin. iun., cum vellem nutum meum precibus tuis accomodare Ap.