-
Pelethronius 3 (Πελεϑρόνιος) peletrónijski = iz Peletrónija (Pelethronium, tesalska pokrajina ob Pelionu), k Peletróniju (kjer so bivali Lapiti in menda tudi Kentavri) sodeč; pesn. = tesál(ij)ski: Lapithae V., Erigdupus C. Lapit Erigdup, antra Lucan., pinus Stat. kopje. — Subst. Pelethronia -ae, f bot. peletrónija = zlati grmiček, tavžentroža (Exythraea centaurium Linn.): Ap. h.
-
Peraea1 -ae, f (ἡ περαία sc. γῆ) Perája
1. dežela onkraj Jordana: Plin.
2. P. Rhodiōrum, rodoška Peraja, primorska pokrajina nasproti Rodosa: L.
-
Peucetia -ae, f Pevcétija, pokrajina v srednji Apuliji: Plin. — Od tod adj. Peucetius 3 pevcétijski: sinus O. (= tarentski).
-
Phlegra -ae, f (Φλέγρα = φλεγυρά goreča) Flégra, pokrajina v Makedoniji, pozneje Pallene: Plin., Sen. tr. — Od tod adj. Phlegraeus 3 (Φλεγραῖος goreč, vulkanski)
1. goreč, ogenj bruhajoč, vulkanski: vertex (Vesuvi) Sil., campi Plin. ravan med Puteoli in Neapljem, bogata z žveplom (zdaj Solfatara).
2. flégrski (flegrájski), iz Flégre, v ali pri Flégri: campi O. prizorišče boja Gigantov z bogovi (v Paleni ali v Kampaniji), iuga Pr., tumultūs Pr. vojna Gigantov z Jupitrom; metaf.: Phlegraeo campo Pr. na ravnici pri Farzalu ali Filipih (zaradi krvavega in ognjevitega boja).
-
Phthīa (tudi Pthīa) -ae, f (Φϑία) Ftíja, Ahilovo rojstno mesto v Tesaliji: V., Mel. — Od tod
1. subst.
a) Phthīas -adis, f (Φϑιάς) Ftíjka: O.
b) Phthīōtēs -ae, m (Φϑιώτης) Ftíjec: Ci., L., O., Plin.,
c) Phthīōtis -idis, acc. -tim in -idem, f (Φϑιῶτις) Ftiótida, pokrajina v Tesaliji med Malijskim in Pagasajskim zalivom; v tej pokrajini je mesto Ftija: L.
2. adj.
a) Phthīus 3 (Φϑῖος iz *Φϑί-ιος) ftíjski; kot subst. Ftíjec: vir (= Achilles) Pr., rex (= Peleus) O.; meton. = tesál(ij)ski: Thebae L.
b) Phthīōticus 3 (Φϑιωτικός) ftiótidski; meton. = tesál(ij)ski: L., Cat.
-
Pīcēnum -ī, n Picén(sko), pokrajina v vzhodni Italiji ob Venetskem zalivu (danes Ancona z okolico): Varr., Ci. ep. — Od tod adj. Pīcēnus 3 picénski: C., Plin., ager Ci., poma H. Pīcēns -entis picénski: ager Ci.; subst. Pīcentēs -ium, m Picénci: Ci. Picentīnus 3 = Pīcēnus: Mart., Plin. idr.
-
Pisida -ae, m (Πισίδης) Pizídijec, preb. Pizidije: Ci., Mel., Cl. — Od tod subst. Pisidia -ae, f (Πισιδία) Pizídija, maloazijska pokrajina severno od Pamfilije: L. — Od tod adj. Pisidicus 3 (Πισιδικός) pizídijski: iris Plin.
-
pontus -ī, m (tuj. gr. πόντος)
1. morje (glede na glob(oč)ino), odprto („debelo“) morje: H., O., Lucr., Sen. tr. idr., freta ponti V., tellus quoque et aequora ponti V.
2. morsko valovje, morski valovi: ecce, maris magnā claudit nos obice pontus V.; tudi morski val: ingens pontus in pupim ferit V. — Kot nom. propr. Pontus -ī, m (Πόντος εὔξεινος) Pónt(us) = Črno morje: O., Plin., Mel., in Ponti ore Ci., ad confinia Ponti Val. Fl.; meton.
a) Pónt(us) = pontsko (črnomorsko) primorje: Auct. b. Alx., nec quicquam ad nostras pervenit acerbius aures, ut sumus in Ponto, perveniatque precor O. (prim. njegovo delo Libri (Epistulae) ex Ponto), Medea ex eodem Ponto profugisse dicitur Ci.
b) pokrajina Pónt, dežela v Mali Aziji ob južni obali Črnega morja med Bitinijo in Armenijo, (Mitridatovo) póntsko kraljestvo, kraljestvo Pónt: Ci., V., Vell. — Od tod adj. Ponticus 3 (Ποντικός) póntski, póntiški: terra O., mare L., T. Pont = Črno morje, fauces freti Pontici Sen. tr. = Traški Bospor, nux Plin. pontski (turški) lešnik, mus Plin. velika podlasica, hermelin, serpens Iuv. zmaj, ki čuva zlato runo v Kolhidi, triumphus Vell. pontski triumf = triumf nad Mitridatom, medicamina regis vincti Iuv. strup premaganega kralja = Mitridatov strup, radix Cels. rapontika (Rhaponticum Linn.) — Gr. obl. Ponticos: Heraclides Ponticos, Heraclidem Ponticon Varr.
-
Prosymna -ae in Prosymnē -ēs, f Prozímna (Prosímna), mesto in pokrajina v Argolidi: Stat.
-
Pthīa (slabše Phthīa -ae, f (Φϑία) Ptíja, Ftíja, mesto v južni Tesaliji, Ahilov rojstni kraj: Ci., V., Mel., Plin. — Od tod adj. Phtīus (Phthīus) 3 (Φϑῖος iz *Φϑίιος) ptíjski (ftíjski), iz Ptíje (Ftíje), v Ptíji (Ftíji): rex O. = Peleus, Achilles H., vir Pr. = Achilles; meton.: Thebae L. v (pokrajini) Ptiotidi (Ftiotidi), tesalske; subst.
1. Pthīas (Phthīas) -adis, f (Φϑιάς) ženska iz Ptíje (Ftíje), Ptíjka (Ftíjka): O.
2. Pthīōtēs (Phthīōtēs) -ae, acc. -am, m (Φϑιώτης) mož iz Ptíje (Ftíje), Ptíjec (Ftíjec): Ci.; pogosteje v pl. Phthīōtae -ārum, m (Φϑιῶται) Ptíjci (Ftíjci): L., Plin.; gen. pl. P(h)thīōtūm O.; od tod adj. Pthīōticus (Phthīōticus) 3 (Φϑιωτικός) ptíjski (ftíjski); meton. = tesál(ij)ski: ager, Thebae L., Tempe Cat.; subst. Pthīōtis (Phthīōtis) -idis, acc. -tidem in -tim, f (Φϑιῶτις) Ptiótida (Ftiótida), tesal(ij)ska pokrajina med Malijskim in Fagaškim zalivom, v kateri leži mesto Ptija (Ftija): L.
-
Pūpīnia -ae, f (Varr., Ci., L., Col., Val. Max.), tudi Pūpīnius ager (Ci., P. F.) in Pūpīniēnsis ager (L.) Pupínija, Pupín(ij)sko, Pupínijsko področje, Pupínijski okraj, nerodovitna pokrajina v Laciju; od tod: Pupinia tribus P. F. Pupin(ij)ska tribus.
-
Samarīa -ae, f (Σαμάρεια) Samaríja, pokrajina v osrednji Palestini z istoimenskim mestom: PLIN. Od tod
1. subst. Samarītae -ārum, m Samaríjci, Samariján(c)i, Samaríti, preb. Samarije: T.; sg. Samarītes -ae, m Samaríjec, Samariján(ec), Samarít: HADRIANUS AP. VOP.
2. adj.
a) Samarītānus 3 samaríjski, samarijánski, samaritánski: ECCL.; subst. Samarītānī -ōrum, m Samaríjci, Samarijáni, Samaritán(c)i: ECCL.
b) Samarīticus 3 samaríjski, samarítski: ECCL.
c) Samarītis -idis, f samaríjska: mulier IUVENC.; kot subst. = Samaríjka, Samarijánka, Samaritánka: ECCL.
d) Samarēus 3 samaríjski, samaréjski: superstitio CASS.
-
Samnium -iī, n (sinkop. iz *Sabinium (*Safiniom); prim. osk. Safinim, lat. Sabīnī, Sabellī) Sámnij, Sámnijsko, srednjeitalska, severno od Kampanije med Lacijem in Apulijo do Jadranskega morja razprostirajoča se pokrajina, ki je vključevala tudi del Apeninskega gorstva; bila je domovina sabinsko-oskijskih plemen: Karacenov (Karacencev), Pentrov, Kavdinov (Kavdijcev) in Hirpinov (Hirpincev): VARR., CI., L., FL. Od tod adj.
1. Samnīs -ītis, abl. -īte in -īti (star. nom. sg. m Samnītis: CA. AP. PRISC., PRUD.) sámnijski, samnítski: SIL., PRUD. idr., ager, exercitus L., bellum PLIN.; subst. Samnīs -ītis, m
a) Sámnijec, Samnít: CI.; kolekt.: L., LUCAN.; nav. pl. Samnītēs -ium (redko -um), m Sámnijci, Samníti, preb. Samnija: VARR., CI., L., H., SEN. PH., FL. (z gr. acc. Samnitas), AUR.
b) metaf. Sámnijec (sámnijec), Samnít (samnít) = s sámnijskim (samnítskim) orožjem oborožen gladiator: LUC. AP. CI.; v pl.: VARR., CI., L.
2. Samnīticus 3 sámnijski, samnítski: bellum SUET., FL.
-
Saturum -ī, n (Σατύριον, Σατύρεον) Sátur (Satúrij (Satúrion), Satíreon), mesto in pokrajina pri Tarentu, sloveča po konjereji (zdaj Torre di Saturo): SERV. Od tod (iz obl. Saturēium) adj. Saturēianus 3 sáturski, saturejánski, pesn. = apúlijski, kalábrijski: PORPH., caballus H.
-
Sēdētānia -ae, f (Σηδητανία) Sedetánija, pokrajina v Tarakonski Hispaniji: PLIN. Njeni preb. Sēdētānī -ōrum, m Sedetán(ij)ci: L.; adj. Sēdētānus 3 sedetán(ij)ski: ager L., cohors SIL.
-
Sindicē -ēs, f Síndika, pokrajina v Skitiji ob Črnem morju med Meotskim (Majotskim) jezerom in Kimerijskim Bosporjem: Plin.
-
Solōnius 3 solón(ij)ski: ager L. Solonijsko polje (neka pokrajina v južnem Laciju) = subst. Sōlonium -iī, n Solón(ij)sko: ire in Solonium Ci.
-
sonōrus 3, adv. -ē (sonor) doneč, zveneč, zvočen, zvonek, odmevajoč, šumeč, hrumeč, hrupeč, bučeč: Eutr., Cl., Prisc. idr., cithara Tib., flumina, tempestates V., nemus Stat., Phocis (kot pokrajina, v kateri je pitijsko preročišče) Stat., terrificus fremitus et sonorus (sc. leonis) Gell. pronicavo rjovenje, sonore oscitavit Gell.
-
Sōphēnē -ēs, f (Σωφηνή) Soféna, pokrajina v Veliki Armeniji: T., Mel., Plin., Lucan.
-
Sūsa -ōrum, n (τὰ Σοῦσα) Súze (Súza)
1. glavno mesto perzijske pokrajine Suzijane (današnji Huzistan), od Kira naprej zimska prestolnica perzijskih kraljev: Pr., Cu., Plin.; heterocl. acc. sg. Sūsam: Ap.
2. meton. = pokrajina Suzijána: (sc. regio Uxiorum) finitima Susis est Cu. — Od tod
a) subst. Sūsiānē -ēs, f (Σουσιανή) perzijska pokrajina Suzijána (današnji Huzistan): Plin.; od tod zopet subst. Sūsiānī -ōrum, m (Σουσιανοί) Suziján(c)i, preb. pokrajine Suzijana: Cu., Plin.
b) adj. α) Sūsiānus 3 súški, suzijánski: regio Cu. β) Sūsis -idis, f (Σουσίς) súška, suzijánska, meton. pérzijska: Cu., Sid.