Franja

ingressus -ūs, m (ingredī)

I. korakanje, hoja: Plin., Q., Sil., Suet., ingressus, cursus, accubitio, inclinatio, sessio Ci., ingressu prohiberi C. ne moči naprej stopati, ne moči se ganiti, odorantes ingressūs tuos Ci. tvojo sled, tarditatibus in ingressu uti mollioribus Ci., instabilis i. L. —

II.

1. vstop, prihod, vhod: qui fuit ingressus eius in forum? Ci., Antonii i. in castra Vell., haec tibi in ipso ingressu meo scripsi Plin. iun. takoj pri svojem prihodu v provinco; occ. napad, naval: ingressūs hostiles intercipere T. zadrževati, per alveum veterem, qui siccatus ingressum praebebat, urbem intravit Front.; meton. vhod (kraj): trini ingressus Prud.

2. metaf. pričetek, začetek: unde ingressūs ... experientia cepit V. se je pričela, Cannensis pugnae temerarius ingressus Val. Max., operum Vitr., utriusque operis Q., in ingressu Q. na začetku = v predgovoru, in ingressu adulescentiae suae Aug., Ianus Iunonius, quasi non solum mensis Ianuarii, sed mensium omnium ingressus tenens Macr.

inquiētūdō -inis, f (inquiētus) nemir, vznemirjanje, nadlegovanje, napad(anje): Eccl., pozni Icti., inquietudinem effugere Sen. ph., i. amnis Amm.; kot medic. t. t.: febrium ac dolorum, tussiculae Cael.

invāsiō -ōnis, f (invādere)

1. napad, poseb. na žensko čast, sila, pohotno nasilje, posilstvo: manifesta Aug.

2. nasilna zasedba: pozni Icti.

invāsus, abl. -ū, m (invādere) napad: Cael.

invectiō -ōnis, f (invehere)

1. uvažanje, uvoz: Ap., Col., (mercium) exportatio et invectio Ci. izvoz in uvoz;

2. dovoz, dohod: eodem flumine invectio Ci.

3. metaf. napad z besedami, zmerjanje, zadiranje: Ambr., Iulianus ap. Aug.

irruptiō (inruptiō) -ōnis, f (irrumpere) vlom, naval, napad, vdor: Fl., Aug., Hier., armatorum in Trebonii domum Ci., inruptionem in Chattos facere T., irruptionem facere in popinam Pl., i. ferarum Plin. iun., hostis Suet., irruptiones maris extra litus eiecti Sen. ph., statim undique ex aperto et abdito, superne, ab infimo aquarum fiet irruptio Sen. ph.

occāsiō -ōnis, f (iz *ob-cād-tiō iz glag. occidō < *oc-cadō)

1. prilika, priložnost, ugoden čas, ugoden trenutek, ugoden hip (abs., z inf., z ut in cj.): Pl., Ter., H., Plin., Sen. ph., Q., Suet. idr., tempus actionis opportunum Graece εὐκαιρία, Latine occasio appellatur Ci.; s subjektnim gen.: o. temporis C.; z objektnim gen.: o. liberandae Graeciae N., aggrediendi commoda Corn., victoriae, laudis C. ali fugae Cu. za beg; tudi s praep.: ad Asiam occupandam Ci., per occasionem S., L. = occasione datā N. ali oblatā Ci. idr. = ob ugodni (lepi) priložnosti, ex occasione (naspr. ex destinato hote) Suet. ob priložnosti, ob priliki, ad occasionem aurae evehi Suet. ob ugodnem vetru; occasionem amittere C., L. = omittere Ci. = praetermittere C. = occasioni deesse N., L. zamuditi, ne oprijeti se, ne izkoristiti, occasione uti Cu., C. oprijeti se priložnosti, izkoristiti priložnost.

2. occ.
a) priložnost za izvedbo udara, priložnost za udar (naskok, napad), sam naskok, napad: occasionis esse rem, non proelii C. da gre za udar, ne za spopad, occasionibus imminere Front., occasiones quaerere Sen. ph., piratis omnes occasiones indicare Sen. rh.
b) priložnost kaj imeti, imovina, premoženje, zaloga, množica: oleae rara o. est Col., nec esset cortinis attolendis lapidum o. Plin.
c) spodoben način, kako si pomagati iz česa, dobra pretveza, dostojen izgovor (gr. ἀφορμή): hac illi opus est occasione, ne eum talium precum pudeat Q., cum occasiones et ex causis et ex dictis adversariorum … oriuntur Q. — Pooseb.: Ph., Aus.

occursiō -ōnis, f (occurrere)

1. srečanje, obisk: Sid.

2. napad, skušnjava: sine ullis fortunae occursionibus Sen. ph., occursiones passionum corporis Aug.

offēnsa -ae, f (offendere)

1. spotik(anje), zadevanje, neprijeten dotik, poškodba: nullā dentium offensā Plin., sine offensā fricantium Sen. ph., sine offensa gustūs Col.

2. metaf.
a) neprijeten slučaj (primer, dogodek), neprijetnost, zoprnost, težava: et labaris oportet et arietes et cadas ...: per eius modi offensas emetiendum est … hoc iter Sen. ph.; occ. težava, slabost, slabo počutje, nerazpoloženje, napad kake bolezni: offensam sentire in cenā Cels., levibus offensis perstringi Sen. ph., sine offensā corporis animique consurgere Petr.
b) pregrešek, prekršek, prestopek, napaka, (raz)žalitev, zamera, nemilost: Vell., sine offensā edicti Icti. brez prekrška zoper edikt, offensas vindicet ense suas O. žalitve, Vitelius subitis offensis aut intempestivis blanditiis mutabilis T., offensas principum speculari T., sine offensā cum uxore vivere Plin. iun., res habet offensam Q. je žaljiva, in magnā offensā sum apud Pompeium Ci. zelo sva si v zameri s Pompejem, s Pompejem gojiva hudo zamero, offensas subire (pro aliquo) Plin. iun. v zamero priti, zameriti se.

offēnsiō -ōnis, f (iz *offend-tio; offendere)

1. zadevanje ob kaj, spotikanje; s subjektnim gen.: pedis Ci., offensiones pedum Plin., o. dentium Lact.; abs.: offensione et tactu sonitus expresserat claritatem Vitr.; meton. spotik(ljaj): id ita tornavit … nihil ut asperitatis haberet, nihil offensionis Ci.

2. metaf.
a) nezgoda, neprijeten dogodek, neprijetnost, zoprnost, poraz: o. periculosa Ci., o. iudicii Ci. pred sodiščem, offensionem timere Ci. bati se zavrnitve (pri kandidaturi za kako službo), proelio superati aut aliquā offensione permoti Ci., eius adulescentia non offensionibus belli, sed victoriis est erudita Ci.; occ. težava, slabost, slabo počutje, nerazpoloženje, napad kake bolezni: in fragili corpore odiosa omnis offensio est Ci., corporum offensiones sine culpā accidere possunt Ci.; offensiones (plašnost) et pavor iumentorum Aug.
b) zgražanje, spotika = zamera, jeza, ne(je)volja, zlovolja, slaba volja, nerazpoloženje, odpor, nenaklonjenost, nemilost, sovraštvo, mržnja: populi N. zlovolja, ne(je)volja, jeza, toda: o. totius ordinis Ci. ali iudiciorum Ci. slab glas, slab sloves, sine offensione Ci., N. brez zamere, brez sitnosti, magna cum offensione civium N. na veliko jezo sodržavljanov, accendere offensiones T., offensionem subire Ci., Plin. v zamero priti, zameriti se, timere offensionem apud Romanos L. bati se zamere, principum inclinatio in hos, offensio in illos T., quod apud alios gratiam, apud alios offensionem habet Plin. kar velja nekaterim za prednost, drugim za napako, habent ad res contras offensionem et fastidium Ci. mržnjo in gnus.

oppressiō -ōnis, f (opprimere)

1. pritisk(anje), tiščanje navzdol: Vitr.; occ. zasutje, zasipa(va)nje: oppressiones ruinarum Aug.

2. metaf.
a) zatiranje, zator: legum et libertatis Ci.
b) napad, nasilje: per oppressionem ut hanc mihi eripere postulet? Ter.; poseb. nepričakovan napad, nasilna zasedba kakega kraja: Vulg., Aug., curiae Ci.
c) kot poznolat. medic. t.t. (= gr. κατάληψις, apprehensio) nenadna nezavest, omrtvelost, katalepsíja: Cael.

oppūgnātiō -ōnis, f (oppūgnāre)

1. kot voj. t.t. naskok, naskakovanje, naval (na mesto idr.), napad, obleganje z naskokom (naskakovanjem): o. oppidi, oppidorum, castrorum C., oppidum obsidione (z obkolitvijo) et oppugnationibus (z naskakovanjem) premere C., o. maritima L. z morske strani, z morja, terra marique oppugnationem instruere L. pripravljati naskok s kopnega in z morja, continua, non nocte, non terra remissa L., relinquere (opustiti) oppugnationem T., oppugnationem ostendere L. navidezno naskočiti.

2. metaf. napad(anje) (z besedami, npr. pred sodiščem, v političnem življenju in drugod), obtožba, obdolžitev, nasprotovanje, opozicija, ugovor, ugovarjanje: inimicorum Ci., oppugnationem inferre, propulsare Ci., etenim εἰλικρινὲς iudicium sine oppugnatione (ne da bi bil kdo ugovarjal, nasprotoval), sine gratiā nostrā erat Ci. occ.
a) način obleganja (naskakovanja): Belgarum o. haec est C., de oppidorum oppugnationibus Ci. (De orat. 1, 210), machinamenta et astus oppugnationum T.
b) umetnost obleganja, oblegovalna umetnost: oppugnationis scientia C.

pedātus¹ -ūs, m (pedāre) pomikanje proti sovražniku, napad: primo pedatu et secundo Ca., tertio pedatu Ca., nisi pedatu tertio omnes afflixero Pl.

perimachia -ae, f (gr. περιμαχία) sovražni napad, naskok, naval, pritisk: Sid.

petītiō -ōnis, f (petere)

I. kot borbeni t.t. napad, naval, (na)skok, pritisk, (za)mah, udar(ec), sun(ek), pah; pren.: tuas petitiones … parvā quadam declinatione … effugi Ci.; meton. način napada, strategija napada, taktika: novi omnes hominis petitiones rationesque dicendi Ci. —

II.

1. prošnja: Plin., Traianus ap. Plin. iun. ep., Don., indutiarum L.

2. prizadevanje za čim, dobiti kaj, poganjanje za čim, stremljenje za čim: rerum plurimarum Gell.; occ. potegovanje (kandidiranje, kandidatura, konkuriranje) za kako službo, funkcijo: consulatūs C., praeturae, quaesturae, auguratūs idr. Ci., honorum T.; abs.: dare se petitioni Ci. = descendere ad petitionem Q. potegovati se za (kako) službo (funkcijo), desistere (de) petitione L. odstopiti od kandidature, quod in meā petitione sensi Ci.

3. zahteva(nje), terjanje (terjatev) s tožbo, tožba v zasebnih in civilnih zadevah (accusatio = tožba v kazenskih primerih): pecuniae Q., hereditatis Icti.; abs.: Ci., Icti.; meton. pravica zahtevanja (do zahteve), zahtevek, pravica terjanja (do terjatve): cuius sit petitio Ci., habere petitionem ab aliquo Icti.

prōcēssus -ūs, m (prōcēdere)

1.
a) pomikanje naprej, napredovanje, prodiranje naprej, naskok, naval, napad: rapidus turmarum Amm.
b) napredovanje = tek, tok: amnis Sen. ph.
c) occ. izstopanje, štrlenje, izboklina, štrlina, vzmoljava, molečica kakega telesnega dela, meton. pomol, štrlina, izbočina, izboklina, vzboklina, molečina, nastavek, podaljšek, izrastek: Cels.

2. klas. le metaf.
a) napredovanje, napredek, razvoj (naspr. recessus): gradus et quasi processus dicendi Ci. postopno napredovanje, sin in processu coepit crudescere morbus V.
b) o času = napredovanje, tek: temporis Amm., Cod. Th., Arn., temporum Lact., Porph., aetatis Lact., ternis dierum ac noctium processibus Prud.

3. occ. ugoden (dober) napredek, rast, uspeh, sreča: Auct. b. Alx., Sen. ph., Iuv. idr., tantos processūs efficiebat, ut … Ci., fortuna tua processūs habeat O., se in Graecis litteris magnum processum habere et in Latinis nonnullum Ateius Praetextatus ap. Suet.

4. slovesni prihod konzula ob nastopu službe: Dig.

prōcursus -ūs, m (prōcurrere)

1. tek(anje) (dir(janje), divjanje, pomikanje) naprej, napredovanje, prodiranje, zalet, naskok, naskakovanje, naval, juriš(anje), napad(anje): Sen. ph., Stat. idr., procursus item proclive volubilis exstat Lucr., procursu magis militum quam ex praeparato L., procursu rapido invadunt Martem V., procursu concitus axis V., audentissimi cuiusque procursu T.

2. meton. napušč, štrlina, izboklina, vzboklina, pomol, molečica: angulosus Plin.

3. metaf.
a) prvi vzkip, prvo vzkipenje, prvi izbruh, prvi zalet, prvi nalet: irae Val. Max., procursusque virtutis Val. Max. prvi pojavi, prve pojav(itv)e.
b) napredovanje, razvoj: civitatum duarum exortus et procursus et debiti fines Aug.

proelium -iī, n (verjetno iz *pro-du̯oiliom, prim. bellum < *du̯ellom)

1. borba, boj, bitka, bitva, spopad, napad, bòr: Pl., T., Iust., Pr., Suet. idr., equestre C., terrestre, navale N. bitka na kopnem (kopenska bitka), bitka na morju (pomorska bitka), singulare Aus. dvoboj, proelium facere Ci., C. idr. spopasti se, udariti se, proelium facere in manibus S. bojevati se iz bližine (od blizu), proelium committere (gl. committō), proelium audere T. tvegati spopad, proelium inire cum aliquo L. spustiti se s kom v dvoboj, proelio (na spopad, na boj, k spopadu, k boju) hostem lacessere C.; (o živalih, vetrovih): cui (sc. haedo) frons turgida cornibus primis … proelia destinat H., illi (sc. tauri) proelia miscent V., proelia dant cervi V., magno discordes aethere venti proelia ceu tollunt animis et viribus aequis V.; metaf. boj z besedami, besedni spopad, besedni dvoboj, besedovanje, prepir(anje), prerèk, prerek(anje), prekarjanje, glasno nasprotovanje, glasno nestrinjanje (nesoglašanje), medsebojno oštevanje, sporek(anje): proelia meā causā sustinere Ci. ep., non bene, si tollas proelia, durat amor O., proelia committere voce O.; šalj. o boju z jedmi: quid cessamus proelium committere Pl. lotiti se jedi; v obscenem pomenu: nos contra angusto versamus proelia lecto Pr., Veneris Ap.

2. meton.
a) boj = vojna: eventus proelii, adversum Siciliae proelium, reparare proelium Iust., proelium, quod Camilli ductu gestum est Front., proelium Marcomanicum Vop.
b) = del vojske ali bojišča, vrsta, red: in laevo proelio periere Amm.
c) proelia = borci, vojaki, vojščaki, bojevniki, bojniki, voji: armigera proelia sevit humo Pr., agricolam infandis condentem proelia sulcis expediam Stat.

ruīna -ae, f (ruere)

1. zalet, zagon, napad, strmoglavljenje (strmoglavljanje): primi ruinam dant sonitu ingenti V. planejo (se zaženejo) drug na drugega.

2. pàd, pádec, padanje, udiranje: Pr., Amm., Cael. idr., grandinis Lucr., iumentorum L., aulaea ruinas … fecere H. so se zrušili, dare equitum peditumque ruinas Lucr. pometati (podreti, povalíti) konjenike in pešce, ruina poli Val. Fl. grom, ruina caeli V. ploha, naliv, silna nevihta, líjavica (lijávica), pljuskavica, polivka.

3. occ. udor, podor, razpàd, razpadanje, razsip, podrtje, podiranje, udiranje, porušitev, zrušenje, zrušitev stavbe, zgradbe: Auct. b. Alx., Sen. ph., Suet., Vell. idr., repentinā ruinā pars eius turris concidit C., eā (sc. conclavis) ruinā oppressum interire Ci., loca vasta convolsa ruinā V., ruinam dare, trahere V. zrušiti se, Capitolio ruinas parare H. groziti (pretiti) z uničenjem; meton. porušena stavba (zgradba), razvalina, ruševina, podrtija, ruína: flumina ad lavandam hanc ruinam iugis montium obiter duxere Plin.; klas. le v pl. razvaline, ruševine: Sen. ph., Vell. idr., ruinae Thebarum, templorum L., Sagunti ruinae nostris capitibus incident L., ruinae Iliaceae, Pergameae V.

4. metaf.
a) pàd, pádec, padanje = spodrsljaj, zmota, napaka, pregrešek, zmeda, zmešnjava: facere ruinas Lucr., Ci., Plin., Sen. ph., Vell.
b) pàd, pádec, padanje α) nezgoda, zoprnija, nesreča, uničenje, pogíbel, poguba, propàd, propádanje, polom, razsulo, zaton, prevrat: rerum nostrarum L., ruinae fortunarum tuarum Ci., subitae fundatissimae familiae ruinae Ci., quantis fatigaret ruinis H., aetatis facta est tanta ruina meae O., ruinas edere Ci. uničiti, ruina soceri T., ruina Hannibalis L. poraz = strage ac ruinā Gallos fundere L. β) pesn. smrt: ille dies utramque ducet ruinam H. nama bo obema zadal smrt; meton. (o osebah, ki povzročajo nesrečo ali so tvorci prevrata) poguba, pogíbel = razdiralec, podiralec, rušilec, rušitelj, uničevalec: ruina rei publicae Ci., ruina publicanorum Ci. (o Pizonu in Gabiniju).

superpositiō -ōnis, f (superpōnere)

1. položitev, polaganje: manus Aug.

2. nenaden napad, nastop, izbruh bolezni, paroksízem, (starejše) nenadna popast bolezni: Cael.; v pl.: Cael.