Franja

scrautum (indoev. kor. *sqreu-d(h)-, *sqreu-t-, razširjen iz kor. *sq(e)reu- (sor. s kor. *sqer; prim. scortum, secō) razrezati (razrezavati), zlomiti, streti; prim. skr. carvati tre, žveči, cūrṇam prah, moka, lat. scrōtum, scrūtillus, scrūta, scrūtārī, lit. skraudùs lomen, krhek, skrausti, postati hrapav; k temu še iz istega kor., razširjenega s -p-, lat. scrūpus, scrūpulus, scrīpulum, scrūpeus) usnjen tok, usnjena vrečica za puščice = pelliceum, in quo sagittae reconduntur, appellatum ab eadem causa quā scortum P. F.

screa, n. pl. (iz *sqrēi̯ā; prim. lat. excrēmenta, mus(s)cerda, screāre) izpljunek, izmet, hrkelj: screa quae quis exscreare solet FEST.

scrībō -ere, scrīpsī, scrīptum (indoev. kor. *sqerībh-; prim. osk. scriftas = lat. scriptae, umbr. screhto = lat. scriptum, umbr. screihtor = lat. scripti (pf.), gr. σκάριφος črtnik, pisalce, σκαριφάομαι raziti, risati; stvnem. scrīban = nem. schreiben sta izpos. iz lat.)

1. s kakim šilastim orodjem (v)raziti, (v bron ali kamen) vrezati (vrezovati, vrezavati), urezati (urezovati, urezavati), (na)črtati, (na)risati: fugitivo stigmata Q., genas scribentibus ungulis PRUD. (s)praskati, hos versus Lacedaemonii exsculpserunt neque aliud scripserunt N. in niso dali nič drugega vrezati, linguam scribere CI., in aqua scribere CAT., Apelleae cuperent te scribere cerae STAT. risati; occ.
a) porisati, očrtati, poslikati: frontem tabernae scorpionibus scribam CAT., arvaque sanguineo scribit rutilantia gyro STAT., quaeque Attalicis ... aulaeis scribuntur acu SIL. se (u)veze.
b) očrtati, orisati, osnovati: in linea trigonum paribus lateribus et intervallis VITR., formam secundum rationem loci PLIN. IUN.

2. pisati, napisati, zapisati (zapisovati): PL., VARR., CAT., PR., TIB., LUCAN. idr., litteram nullam CI., litteris (s črkami) Q., erat scriptum ipsius manu CI., sua manu scripsit L., nihil erat clausum, nihil obsignatum, nihil scriptum CI. zapisano, (kot imovina) popisano, scripta „soror“ fuerat, visum est delere sororem verbaque correptis incīdere talia ceris O. (starodavniki so besedilo „včrtavali“ v voščene tablice), scribere decore AMM. lepo pisati; z osebnim obj.: nullos habeo scriptos PL. zapisanih; z dvojnim acc.: cum ... se A. Cornelium Cassum consulem scripserit L. se je zapisal (podpisal) kot konzul Avel Kornelij Kas; pren.: mihi scripta illa dicta sunt in animo TER. vpisane, vtisnjene; occ. popisati (popisovati): columna litteris gentis eius scripta CU., scriptis postibus hinc et inde totis MART., scriptus et aeterno nunc primum Iuppiter auro MART. z zlatim napisom ovekovečen, ceram ossibus (= stilis osseis) scribere ISID. 3. pisati komu, pis(me)no (= v pismu) naznaniti (naznanjati), (ob)javiti, poročati, sporočiti (sporočati), naročiti (naročati), (za)ukázati ((za)ukazáti, (za)ukazováti), zahtevati, prositi; z obj.: litteras (pismo) ad Pompeium CI. EP., litteris scriptis L., epistulam PLIN. IUN., epistulam ad aliquem CI., N., Q., salutem (pozdrav) patri PL., haec scripsi properans, haec ad te scripsi verbosius, nihil mihi scripsisti in ista epistula si quid ad me scripseris CI. EP.; z de: scribere ad aliquem de aliquo accuratissime CI. koga komu zelo (toplo) priporočiti (priporočati), Medico, Curio, Lyconi de te scripsi diligentissime, in quā (sc. epistula) de agro Campano scribis CI. EP.; abs.: omni die ad eum scripsit N. Vsebina pisma kot poved v ACI: PL. idr., scribis te cognovisse, ad te scripseram me in Epiro futurum CI. EP., in litteris scribit se celeriter affore C., post paulo scribit sibi milia quinque esse domi chlamydum H.; v pass. z ACI in NCI: scribitur nobis magnam veteranorum multitudinem Romam convenisse BRUTUS ET CASSIUS AP. CI. EP., scriptum est etiam quaesivisse Socratem CI., haec avis scribitur conchis se solere implere CI.; kot zahtevni stavek v cj.: scribit Labieno, veniat C., collegae scripsit, Aquileiam ut veniret L., ut ad me scriberet, ut in Italiam venirem CI. EP., Scipioni scribendum, ne bellum remitteret L.; z odvisnim vprašanjem: PLIN. IUN. idr., nec scribis, quam ad diem te expectamus CI. EP., scribe aliquando ad nos, quid agas CI. EP.; poklas. z inf.: scribitur tetrarchis obsequi T. da naj poslušajo.

4. (kot slovstvenik, književnik, literat, pisalec listin idr.) pisati, napisati, spisati (spisovati), sestaviti (sestavljati), zložiti (zlagati), poročati, sporočiti (sporočati); abs.: Demophilus scripsit, Marcus vortit barbare PL., poëta cum primum ad scribendum animum appulit TER. pesnikovanje, se ad scribendi studium contulit CI. podal se je v slovstvo (v pesnikovanje), Servius hanc urbanam militiam respondendi, scribendi, cavendi secutus est CI., sic raro scribis (po nekaterih izdajah scribes), ut toto non quater anno membranam poscas H., cur quidquam scribunt aut loquuntur? CORN., Plutarchus ista scribit GELL.; s praep.: hac super re scribam ad te CI. EP., scripsit super hoc plenissime octo voluminibus HIER., de Alexandri laudibus scribere GELL.; s prolept. obj.: fabulam PL., TER., defensionem, historiam CI., libros CI. EP., libellos, mimos O., carmen in aliquem CI., poëmata, ducentos versus H., testamentum DIG., testamenta CI., leges CI., senatus consultum CI.; od tod (abs.) adesse scribendo ali esse ad scribendum CI. biti navzoč pri pisanju senatskega sklepa; z ACI: Africanum scribit Cato solitum esse dicere CI., ibi eum perisse scriptum reliquerunt N. so pis(me)no sporočili; metaf.: inopia ac miseria scripsit legem L. sta bili povod za sestavo (za pisanje, za sestavo) tega zakona, sta sprožili sestavo tega zakona, testamentum, quod pietas, fides, pudor scripsit PLIN. EP.; occ. opisati (opisovati), popisati (popisovati), ope(va)ti; abs.: maior scribendi diligentia EUTR. skrbnejše opisovanje; z obj.: res gestas L., bellum L., S., bella, fortem Scipiadam H., quis Martem ... digne scripserit H., quem (sc. Marium) scripsissem CI. EP. bi bil opeval; v pass.: Cyrus ille a Xenophonte non ad historiae fidem scriptus CI., sunt aliis scriptae quibus alea luditur artes O. drugi so popisali umetnost kockanja, scribetur tibi forma loquaciter et situs agri H., scribēris Vario (dat.) fortis H. Varij te bo opisal kot junaka, fons supra scriptus VITR.

5. occ.
a) kot držpr. in voj. t. t. (med vojake) zapísati (zapisáti, zapisováti), vpísati (vpisáti, vpisovati), (vojake) nabrati (nabirati), (na)snubiti: milites, legiones S., supplementum legionibus CI., milites in supplementum L., exercitui supplementum S., exercitum L., quattuor milia peditum L., novorum militum ea pars, quae scripta in Histriam provinciam esset L., ex his tribubus scriptos iuniores duo tribuni ad bellum duxere L., socios navales (pomorščake) scribere L.; podobno: quinque milia colonorum Capuam scribere L.; metaf. o drugih osebah: scribe tui gregis hunc H. sprejmi (štej) tega med svoje prijatelje.
b) kot jur. t. t. α) koga za (kot) kaj zapisati (zapisovati), določiti (določati, določevati), postaviti (postavljati): aliquem heredem (za dediča) AUCT. B. ALX., PLIN. IUN., Q., SUET., IUV. idr., illum heredem et me scripserat CI., in testamento ... patris heredes erant scripti ... C., ut scribare secundus heres H., scribere aliquem alicui coheredem SEN. PH., T., aliquem exheredem DIG., aliquem tutorem CI. β) oporočiti (oporočati), z oporoko (v oporoki) določiti (določati), zapustiti (zapuščati), voliti komu kaj: alicui legatum PLIN. IUN., servo libertatem DIG.
c) kot poslovnega jezika t. t. s pis(me)nim nakazilom ali z menico plačati (plačevati) koga, pis(me)no nakazati (nakazovati) komu denar: ICTI. idr., alicui nummos PL., scribe decem (sc. milia sestertiûm) a Nerio H. daj mu izplačati po Neriju 10.000 sestercijev, nakaži mu pri Neriju 10000 sestercijev (prim. rescrībō). – Od tod

I. subst. pt. pr. scrībēns -entis, m pisatelj, zgodovinopisec (zgodovinar), pesnik: quae scribentis animum ... sollicitum efficere posset L., quae in tali re memorabilis scribentibus videri solet L., nec video de tot scribentibus unum O. v tolikem številu pesnikov. –

II. subst. pt. pf. scrīptum -ī, n „(o)črtano“, „(na)pisano“

1. črta na igralni deski: duodecim scriptis ludere CI. igrati, ludus duodecim scriptorum Q. igra (z raznobarvnimi kamenčki [calculi]) na igralni deski (razdeljeni po križajočih se črtah (scripta) na 25 štiriogelnikov).

2. pisanje, spis, sestavek, pesem: CORN., CAT. idr., multi Graeci de harum valvarum pulchritudine scriptum reliquerunt CI., laudavit pater scripto meo CI. EP. po spisu (govoru), ki sem ga bil jaz sestavil, in scripto multo essem crebrior CI. EP. v pisanju pisem, debueram scripto certior esse tuo O. po tvojem pismu, regale scriptum O., adire aliquem scripto T. pis(me)no, in quo libro scriptum invenitur Q., ex scriptis apparet CI., in scriptis relictum esse CI. med spisi, pis(me)no, Latina scripta CI., optima scripta Graecorum H., Lucili scripta H. pesmi, scripta recitare H.

3. occ.
a) pis(me)na odredba, pis(me)ni ukaz, zakonito (zakonsko) določilo, zakon: scripto illo istius sententiam dicere vetabatur CI., quam tu mihi ex ordine recita de legis scripto populi Romani auctionem CI., multum contra scriptum dixit CI., tabellas ei ... scriptum habentes tradidit L. zakon vsebujoče; pl. scripta zdravniški zapiski, knjiga zdravniških zapiskov: magistrum scripta habere oportet VARR.
b) osnutek, zasnova (spisa), načrt, zamisel, zapisek (zapiski), spisek, koncept: oratio propter rei magnitudinem de scripto dicta CI. bran po osnutku (konceptu), rem agere de scripto CI. predavati po zapiskih, de scripto praeire PLIN. narekovati molitev.
c) črka ali pisménka (písmenka) kakega spisa = dobesedni pomen (naspr. sententia): cum videtur scriptoris voluntas cum scripto ipso dissentire CI.

Opomba: Sinkop. pf. scrīpstī (= scrīpsistī): PL.; scrīpstis (= scrīpsistis): ENN. AP. NON.; inf. scrīpse (= scrīpsisse): LUC., AUS.

scrīnium -iī, n (sor. z lat. curvus = sl. kriv = lit. kreĩvas; stvnem. scrīni = nem. Schrein = sl. skrinja so izpos. iz lat.) valjasti tok ali valjasta škatla, posod(ica), puš(č)ica, shranilo, skrinja za spravljanje raznih spisov (poseb. papirovih zvitkov), mazil idr.: CAT., SEN. PH., PLIN., SUET., VAL. MAX., MART., IUV., COD. I. in COD. TH. idr., Flaccum scrinium cum litteris afferre iubet S., calamum et chartas et scrinia posco H. knjižne skrinje, knjižnjake, scrinia curva O., doctus ... in promptu scrinia Brutus habet C. – Za časa poznejših cesarjev je dvorna pisarna imela štiri različna scrinia: memoriae, epistularum, libellorum in epistularum Graecarum.

scrobis -is, m in (redkeje) f (indoev. *sqere-bh-, *sqero-p-, razširjen iz *scer- rezati, ločiti (indoev. baza *(s)kerb(h)- rezati, obdelovati z ostrim orodjem); prim. sl. oškrabati, škrabljati, škrba, škrbina, let. skrabt izvotliti, dolbsti, praskati, strgati [stržem], skrabinât oglodati, skarbs = stvnem. scarp, scarpf = nem. scharf, stvnem. scribi = nem. Scherbe črepinja) jama, luknja: PL. AP. NON., CI. AP. SERV., LUCAN., COL., PLIN. idr., scrobem fodere VARR. FR., egestā scrobibus tellure duabus O., sin ... scrobibus superabit terra repletis V.; v obscenem pomenu = žensko spolovilo, nožnica, vagina, vulva: scrobem virginalem effodientibus ARN.; occ. jama za zakopavanje mrličev = grob: SUET., MART. idr., scrobem effodere T. – Soobl. scrobs, scrobis: PRISC.

scrūpulum in scrīpulum -ī, n (soobl. scrūpulus, scrīpulus iz scrūpus)

1. skrúpel, skrípel, najmanjša enota kake uteži ali mere
a) funta = 1/24 uncije = 1/288 asa (= 1.137 grama): VITR., argenti scripulum CI. EP., quinque marathri scrupula O.
b) 1/288 orala (iugerum): VARR., COL.
c) 1/24 ure: M. AURELIUS AP. FR.

2. metaf. skrúpel stopnje v astronomiji, minuta: PLIN.

scrūta -ōrum, n (verjetno iz gr. γρύτη ropotija; gl. tudi scrūpus) stara šara, krama, ropotija, kložnja: quidni et scruta quidem ut vendat scrutarius laudat, praefractam strigilim, soleam improbus dimidiatam LUC. AP. GELL., Vulteium mane Philippus vilia vendentem tunicato scruta popello occupat H., forte dominus Capuae exierat ad scruta scita expedienda PETR.

sculpō -ere, sculpsī, sculptum (beseda je nastalo iz scalpere najprej v zloženkah, npr. exsculpere, insculpere, potem pa se je začela uporabljati tudi v. simplex) (iz)rézati, (iz)rezljáti, izrezljá(va)ti, izrézati (izrezováti, izrezávati), vrezljá(va)ti, (iz)klesáti, izkles(ov)áti (izklesávati), (iz)tesáti, stesati, vrézati (vrezováti, vrezávati), izsékati (izsekováti, izsekávati), vsékati (vsekávati), (iz)dólbsti, rez(lj)aje (izrezovaje, vrezovaje, vrezujoč, izsekujoč) kaj (iz)délati, izdélati (izdelováti), tvoriti, upodobiti (upodabljati): LUCAN., LAMP. idr., denticulos in coronis VITR., scyphos PLIN., imago sculpta SUET., ancoram in gemma IUST., funditur, tunditur, sculpitur Iuppiter AUG., e saxo sculptus CI., quid sculptum infabre esset H., interea niveum mira ... arte sculpsit ebur O. je izdolbel (izklesal) snežnobel kip iz slonove kosti, gemmas faberrime sculpere AP.; metaf.: dicet scripta et sculpta Q. v opiljeni obliki, in animo eius sculptum sit AP. globoko vtisnjeno.

sculptilis -e (sculpere) izrezan, izrezljan, izklesan, izsekan, izdolben, upodobljen: opus sculptile dentis Numidae (iz slonove kosti, slonovine) O., forma in aere PRUD.; subst. sculptile -is, n izrezljana (izklesana) podoba, izrezan (izrezljan, izklesan) kip: sculptile atque conflatile VULG., sculptilia et conflatilia AUG., sculptile aut conflatile HIER., sculptilia HIER., sculptilia deorum VULG.

sculptūra -ae, f (sculpere) izrezovanje, izrezavanje (iz lesa, kamna, draguljev, kovine, slonove kosti, stekla), vrezovanje, vrezavanje, klesanje, izklesovanje, izklesavanje, reliefno (vzboklo) delo, kiparsko delo, plastika, kiparjenje, upodabljanje (v teh snoveh), rezbarstvo, kiparstvo, kip, podoba, upodobitev, skulptura: Q. idr., auspicanti Sporus anulum muneri optulit, cuius gemmae sculptura (po nekaterih izdajah scalptura) erat Proserpinae raptus SUET., admirabilem fecit hunc visum et anulus, qui postera die eiusdem sculpturae in lecto inventus est IUST., imprimebatur autem sculptura materiae anuli, seu ex ferro seu ex auro foret MACR.; pl. meton. kiparska dela = kiparski izdelki: populus alba et nigra, item salix, tilia, cum non sint dura terreni mixtione, propter raritatem sunt candida et in sculpturis commodam praestant tractabilitatem VITR., habent et candorem, rigorem et in sculpturis facilitatem PLIN.

scultatōrēs -um, m (okrnjeno iz auscultātōres) nekaki telesni stražarji (stražniki), nekake telesna straža, garda: VEG.

scurra -ae, m (izposojenka iz etr.)

1. postopač, pohajkovalec, pohajač, brezdelnež, gizdalin, zafrkant, zafrknjenec, galanten gospodič, lahkoživec, domišljavec, dobroživec, uživač: CORN. idr., tu urbanus vero scurra PL., scurrarum locupletium libidines CI.

2. veseljak, šaljivec, smešničar, smešnež, burkež, pavliha, norcepàs, uganjalec norčij, glumač, laskač, laskalec, prilizovalec, zajedalec (zajedavec) (poseb. o zajedavcih pri pojedinah bogatinov): AFR. AP. NON., PL., PH., SEN. RH., PLIN. IUN., IUV. idr., maledictum ... ex scurrarum aliquo convicio CI., Zeno Socratem scurram (pavliha) Atticum fuisse dicebat CI., infido scurrae distabit amicus H. od ... zajedavca; tako tudi: vagus scurra, non qui certum praesaepe teneret H.; preg.: de scurra multo facilius dives quam pater familias fieri potest CI. iz veseljaka.

3. (v času cesarjev) telesni stražar (stražnik), gardist: scurra barbarus LAMP.; v pl.: LAMP.

scūtum -ī, n (iz *squetom; prim. obscūrus)

1. podolgovat štirioglat ščit rimskih težkooboroženih pešcev, narejen iz lahkega lesa, prevlečen s platnom in z usnjem ter okovan z železom, je imel na sredi železno grbo ali vzboklino (umbō); širok 0,75 m in dolg 1,33 m je bil dovolj velik, da je zaslanjal celega moža: AUCT. B. ALX., S. FR., PLIN. idr., scutum pedestre L., (sc. secundae classi) arma imperata scutum proclipeo ... L., scutis protecti corpore longis V., scutum abicere, reicere, impulsus scutorum CI.; meton. = scūtātus dolgoščitnik: oppidum ordine circumdatum trino scutorum AMM.

2. sinekdoha ščit nasploh: FRONT. idr., scuta equestria L., QUADR. AP. GELL., hunc scutis protegunt hostes C., scutum reliquisse praecipuum flagitium T.

3. metaf. ščit = zaščita, varstvo, zaslon, zaslomba, okrilje, obramba, zaščita: ne quod tamen scutum dare in iudicio viderentur iis quos propter haec arma in iudicium vocavissent CI., scuto vobis magis quam gladio opus est L., ut imperii scutum vocaretur FL. (o Fabiju Kunktatorju). – Soobl. scūtus -ī, m: TURPILIUS AP. NON.

scybelītēs -ae, m (tuj. σκυβελίτης) skibelít, neko sladko vino iz Galacije: PLIN.

Scylla -ae, f (Σκύλλα) Skíla, Scíla

1. kleč ob vhodu v sicil(ij)sko morsko ožino nasproti Haribde, zelo nevarna za mornarje: S. FR., V., PR., SEN. PH., MEL., PLIN. idr., Scylla latus dextrum, laevum inrequieta Charybdis infestant O.; metaf.: obloquiorum Scyllae SID. Pooseb. nimfa, Forkova (Phorcus) hči, ki jo je Kirka iz ljubosumnosti spremenila v pošast s psi ob spodnjem telesu: CI., V., TIB., LUCR., HYG. idr., utinam ... nos Scylla rapax canibus misisset edendos! O., cinctaque saevis Scylla rapax canibus Siculo latrare profundo (sc. dicitur) O.

2. hči megarskega kralja Niz(os)a, ki je bila za kazen spremenjena v ptiča Kirisa (ciris). Bila je zaljubljena v Minosa, ki je na svojem vojnem pohodu proti Atenam osvojil tudi Megaro in oblegal Nizejo, kamor je bil pobegnil Nizos; očetu je odstrigla rdeče lase, na katerih je temeljila njegova sreča in blaginja njegove države, ter tako zakrivila, da je oče umrl, Minos pa je osvojil Nizejo: PS.-V. (Ciris), HYG. idr., impia nec tragicos tetigisset Scylla cothurnos, ni patrium crinem desecuisset amor O. Pesniki pogosto zamenjujejo obe Skili, npr.: Scyllam Nisi, ... succinctam latrantibus inguina monstris V., quid mirum in patrios Scyllam saevisse capillos candidaque in saevos inguina versa canes? PR., per nos Scylla patri canos furata capillos pube premit rabidos inguinibusque canes O. (prim. O. Artis amatoriae liber 1, 331–332; LUCR. 5, 893).

3. Danaida: HYG.

4. ime ladje: V. (Aeneis 1, 122).

5. otok v Egejskem morju: PLIN. – Od tod adj. Scyllaeus 3 (Σκυλλαῖος) skílski (scílski), Skílin (Scílin)

1. = Forkove hčere: rabies V., undae LUCAN. ob Siciliji, antra, litus SIL., monstra STAT.; metaf.: Scyllaei obtrectatorum canes HIER.; subst. Scyllaeum -ī, n kleč Skíla, Scíla; metaf.: ne in Scyllaeo illo aeris alieni ... adhaeresceret CI.

2. = Nizo(so)ve hčere: Scyllaea rura STAT. = megarska. Subst. Scyllaeum -ī, n Sciláj, predgorje (rt) v Argolidi pri Trojzenu (Troezēn): L., PLIN.

scyzinum -ī, n skízin, neko iz rastlin pripravljeno vino: PLIN.

sē-clūdō -ere -clūsī -clūsum (sē(d) in claudere)

1. z zaporo ločiti (ločevati), zagraditi (zagrajati, zagrajevati), osamiti, zapreti (zapirati), zakleniti (zaklepati): incientes VARR., inter puellas STAT., carmina ... antro seclusa relinquit V. skrite; od tod pass. secludi skri(va)ti se: sub extrema pendens ala secluditur PR.; pren.: inclusum supplicium atque a conspectu parentium ac liberorum ... seclusum CI. muka (trpljenje) zapora in ločitve (osamitve) od ...

2. sploh ločiti (ločevati), izločíti, izlóčiti (izlóčati, izločeváti), osamiti, odrézati (odrezováti, odrezávati): VARR., PLIN. idr., munitione flumen a monte seclusit C., seclusa aquula CI. zajezena, iter seclusum a concilio deorum CI., dextrum cornu, quod erat a sinistro seclusum C., cohors seclusa a ceteris C., ab suis interceptum et seclusum L., cur luna queat terram secludere lumine LUCR., seclusum nemus V. oddaljen, samoten; in secluso VARR. posebej, na samem, ne pred očmi (koga), ne ob navzočnosti (koga); pren.: a corpore vitam secludere PL. = ubiti se, secludite curas V. izključite skrbi (iz srca), preženite skrbi, izognite se skrbem, opustite skrbi.

secō -are, secuī, sectum, toda secātūrus (indoev. kor. *se(i)k-, *sēq-, *səq- rezati, (raz)klati, kalati; prim. umbr. pru-sekatu = lat. pro-secato, lat. saxum [= „razklano“], s(a)cēna, secula, secūris, segmen, segmentum, sexus, sīcu, secīvum, sl. seči, sekati, sekira, sek, lit. iszekti (iz)dolbsti, stvnem. sëga ali saga = Säge, stvnem. segansa = Sense, stvnem. sahs nož, rezilo, sihhila = nem. Sichel)

1. seči = sekati, odsékati (odsekávati), (od)rezati, odrézati (odrezováti, odrezávati), razrézati (razrezováti, razrezávati): IUST. idr., seca digitum vel aurem PL., omne animal secari ac dividi potest CI., pabulum secari non posse CI. pokositi, florentīsque secant herbas V., sectae herbae H., secare crinem dextrā V., capillos O., viscera in frusta V., ferro pendentia colla V. odsekati, fauces novaculā SUET. prerezati, cotem novaculā FL., prave sectus unguis H. obrezan, secta abies V. obsekana jelka, jelove plošče, sectus elephantus (= gr. πριστὸς ἐλέφας) HOM.) (iz)rezljana slonova kost; abs.: manus secanti similis Q. žagajoči, nec ideo ferrum secandi vim perdidit SEN. PH.

2. occ.
a) v plošče (platnice) razrézati (razrezováti, razrezávati), razžágati (razžagováti), razsékati (razsekováti, razsekávati): marmora H., domus sectis nitebat marmoribus LUCAN. od marmornih plošč, robore secto ingentem struxere pyram V. iz razklane hrastovine, lapidem serrā ... secant PLIN., secatur in lamnas praetenues et ilex PLIN.
b) razkósati (razkosávati): gallinam, lepores IUV., altilia decenter SEN. PH., sectae quadra placentae MART.
c) kot medic. t. t. rezati, kak ud odrézati (odrezováti, odrezávati), (od)žagati, operirati, amputirati: L. EPIT. idr., vomicam immaturam PL., varices secabantur Mario CI., Marius cum secaretur CI., ense secent lato volnus V. izrezati (izrezavati, izrezovati), corpora, membra PLIN., medici etiam integra secantes Q., saevitia secandi urendique PLIN.; od tod subst. pt. pf. secta -ōrum, n operirani telesni deli: PLIN.
d) skopiti (skopljati), kastrirati: sectus Gallus, puer sectus arte mangonis MART.

2. pesn. = raziti, uraziti, rániti, raníti (ranjeváti), (po)habiti, pohabiti (pohabljati), (o)krniti (okrnjevati), poškodovati: SEN. PH., LACT. idr., ambo (sc. postes) ab infumo tarmes secat PL. razjeda, secuerunt corpore vepres V., tibi ne teneras glacies secet aspera plantas V., intorto verbere tera seca TIB., sectus flagello H. ali loris MART. razmesarjen, acuto ne secer ungui H., sectae ungui genuae H. razpraskana, sectis comis MART. z raztrganimi lasmi (po nekaterih izdajah saevis comis); pren. (o bolezni) mučiti, pestíti: si quem podagra secat CAT., podagrā cheragrāque secatur Gaius MART.

3. metaf.
a) sekati, presékati (presekávati, presekováti), (raz)deliti, ločiti (ločevati): quos (sc. populos) secans ... interluit Allia L., sectus orbis H. polovica zemeljskega kroga, caelum ... secant zonae O., undas secat Isthmos LUCAN., amnis urbem secans PLIN., medios Aethiopas secat (sc. Nilus) PLIN., medios agros secare PLIN. IUN.
b) premikajoč se kaj sekati ali rezati = skozi kaj ali po čem, čez kaj (po)hiteti, leteti, teči, prodreti (prodirati), pluti, jadrati, plavati, kaj prehite(va)ti, preletéti (prelétati, preletávati), preteči (pretekati), prepluti, prejadrati, preplavati ipd.: MEL. idr., ales geminis secat aëra pennis CI. (Arat.), illa levem fugiens secat aethera pennis V., volabat ... ventosque secabat ... Cyllenia proles V., sonitum dat stridula cornus et auras certa secat V., vox secans aëra Q., fugā secare aequora V., vada nota secare O., nave fluctus O., aequor puppe O., puppe freta O., Doto et Galatea secant spumantem pectore pontum V., innabant pariter fluctusque secabant V., volucri curru medium secat agmen V. dirja skozi ..., iumenta secabant infimam nivem L.; s prolept. obj. viam secare ubráti (ubírati) pot, napotiti (napotovati) se, odriniti (odrivati), (pre)koračiti, krčiti si pot: ille viam secat ad navīs V. ubere pot nazaj k ladjam, via secta V. odrinjena, quacumque viam secat, agmina cedant V., diversae viae secari coeperunt Q. poti so se ubirale (so ubirali) v razne smeri; pesn.: (sc. Iris) secuit sub nubibus arcum V. je med poletom (na poti) skozi zrak naredila lok, je v loku preletela zrak.
c) pren. α) (z besedami) sekati po kom ali čem, prerešetá(va)ti koga, kaj: secuit Lucilius urbem PERS. β) (raz)deliti: causas in plura genera CI., scrupulosa in partes secta divisionis diligentia Q., secta bipartito mens O. razdvojen. γ) (po reklu viam secare) spem secare „hoditi za upom“ = oklepati (držati) se upanja, upati: quam quisque secat spem V. δ) (= dirimere) razsoditi (razsojati), poravna(va)ti, konč(ev)ati: magnas plerumque secat res H., quo multae magnaeque secantur iudice lites H.