zûb m, mest. u zúbu, mn. zûbi rod. zúbā
1. zob: zub mliječnjak, sjekutić, kutnjak; klimav zub; šupalj zub; zub mudrosti; dobiti, pokazati -e; izvaditi zub; jezik za -e
2. imati zub na koga imeti koga na piki; uzeti koga na zub vzeti koga na piko; škripnuti -ima zaškripati z zobmi, razjeziti se; sabiti, satjerati komu -e u grlo pretepsti, premlatiti koga (predvsem po obrazu, po glavi); oko za oko, zub za zub