Franja

vláčiti vlâčīm, vláči, vláčēći, vlâčāh vlâčāše
I.
1. vlačiti: vidio, video sam kako seljaci oru, vlače, kopaju; vlačiti njivu drljačom
2. mikati, grebenati: vlačiti lan, kudjelju
II. vlačiti se vlačiti se, vleči se: oko mene magla, pa se tromo vlači

brànati -ām branati, vlačiti: branati njivu, oranje livadu branom ili drljačom

bȑnati -ām dial. branati, vlačiti

dovláčiti dòvlāčīm
I. vlačiti, voziti: dovlačiti drva u grad, na pijacu
II. dovlačiti se
1. (težko, počasi) prihajati: u moju se baštu ne dovlači, ne da babo meni za tebe poći
2. tihotapiti se: da se ne bi zvjerovi iz šume dovlačili

dr̀kljati -ām, dr̀kljačiti -īm dial., slabš. težko nositi, vleča, vlačiti: juče sam vazdan drkljao včeraj sem celi dan vlačil bruna

dŕljati dr̂ljām
1. vlačiti, branati: drljati njivu
2. praskati, drsati: drljati kotvom po morskom dnu; sjedi na kolima, a noga mu drlja
3. ekspr. čečkati, mazati, praskati, slabo pisati, grdo risati, slikati

izvláčiti ìzvlāčīm
I.
1. izvlačiti: izvlačiti drvo iz šume
2. vlačiti: izvlačiti topove na hrib
3. puliti: izvlačiti klince, eksere kliještima
4. ruvati: izvlačiti zube
5. žrebati: izvlačiti lozove
6. izdirati: izvlačiti mačeve iz korica
7. mat. koreniti: izvlačiti korijen
II. izvlačiti se izmikati se: izvlačiti se od posla, od dužnosti

potézati pòtēžēm
I.
1. potezati, potegovati: potezati kola naprijed
2. izdirati: potezati mačeve
3. vlačiti: potezati koga za kosu
4. srkati: potezati iz boce
II. potezati se
1. ekspr. vlačiti se: potezati se po sudovima
2. vleči se: ovo se pitanje dosta poteže

pòtrzati -ržēm
1. vlačiti: potrzati ljude po sudovima
2. izdirati: potrzati mačeve
3. spravljati na dan: potrzati razne probleme

prevláčiti prèvlāčīm
1. vlačiti (čez): prevlačiti brod preko brzaka, gudalom preko žica
2. mazati: prevlačiti kožu lakom, patos voskom
3. oblačiti: prevlačiti stolicu kožom
4. prepeljevati: prevlačiti čete

svláčiti svlâčīm
I.
1. slačiti: svlačiti koga do gole kože; zmija svlači košuljicu kača se levi
2. vlačiti: svlačiti drva niz planinu, lađu koja je nasjela
3. vlačiti v: svlačiti koga u blato
4. snemati: svlačiti prsten s prsta, s ruke
5. spravljati: svlačiti žito u žitnice
II. svlačiti se
1. slačiti se
2. leviti se: zmija se svlači

tȅgliti -īm
I.
1. vleci: konj tegli kola; put beše bolji te su konji lakše teglili; stari ribar tegli za krajeve mreže
2. ekspr. vleci: znalo se da više tegli Rusima nego Francuzima
3. vleci: stari je svima silama teglio iz čibuka
4. vleci, raztegovati: tegliti žicu
5. ekspr. težko delati, garati: teglio sam ja što nije živ čovjek teglio; ona tu tegli godine i godine, dala je ukučanima najbolju snagu
6. ekspr. vleci, vlačiti, nositi, prenašati: istina je, teglio je tamo vreće soli i cementa; dospeo je do groblja, kraj koga tegle samo rabadžije; sve sam ja vas teglio na svojim ledima
7. iztegovati: ukipi se tegleći ruke uvis što je više mogao
8. tehtati: svaki nosi po jednu čašu vina, svaka tegli po pola oke
II. tegliti se
1. raztezati se, širiti se: oko vlažnih polja teglila su se plava brda
2. vleci se: dan se teglio prljav, kišan
3. pretegovati se: tegliti se posle spavanja
4. gosto teči, vleci se: med se tegli iz saća

vȁditi -īm
I.
1. jemati iz: vaditi hljeb iz peći, novac iz novčanika
2. potegniti, vleči: vaditi sablju iz korica; dijete su morali kliještima vaditi
3. vlačiti: vaditi vodu iz bunara, zapušač iz boce
4. izdirati: vaditi zub kome
5. točiti: vaditi med iz saća
6. kopati: iz bosanskih rudnika vađeno je gvožđe, olovo i bakar; vaditi krompir motikom ili rukama
7. puliti: vaditi repu na njivi
8. dvigati, dvigniti: vaditi dokumente, putnu ispravu
9. kupiti: vaditi kartu na željezničkoj stanici
10. iztakniti, iztikati: vaditi kome oči
11. vaditi drugi, treći korijen, koren koreniti
12. vaditi kome dušu moriti, nadlegovati koga; vaditi kesten iz vatre za drugoga hoditi v žerjavico po kostanj za drugega
II. vaditi se
1. reševati se: posavjetovao mu je da se vadi sam kako god zna, a da njega ne miješa u te stvari
2. odškodovati se: moraju da se vade zato što im gosti često odu, a da ne plate ceh

vucàrati -ām (se)
1. vlačiti (se): što vucaraš ovo derište uvijek sa sobom; nije ga sramota da se vucara javno sa drugom
2. ekspr. vleči se: sablja mu se vucara po kaldrmi

vucáriti vùcārīm (se)
1. vleči (se): dva pandura vucarila su kravicu
2. vlačiti (se): vucariti se sa lakim ženama

vúcati vûcām (se) vlačiti (se): domaćica vuca se po kući od dosade

vùkljati -ām ekspr.
1. vlačiti, nositi: a odakle je samo pokojna vodu vukljala
2. vlačiti: vukljati koga za kosu lasati

zùbati -ām
I.
1. žvečiti
2. vlačiti, branati
II. zubati se ekspr. pričkati se

zúbiti zȗbīm
1. piliti zobe, zobce
2. zobčati, delati zobce na orodju
3. branati, vlačiti: zubiti njivu
4. zobiti se, dobivati zobe: dijete zubi

čákljati -ām vlačiti z drogom čolne k sebi, vleči čoln k sebi, vlačiti predmete iz vode: on ide ivicom zagata do ljudi koji čakljaju dugim čakljama šel je po robu jezu do ljudi, ki so z dolgimi drogovi vlačili nekaj iz vode