-
ùtrgati -ām gl. utrgnuti: cvijet će draga utrgati
-
čȅhnuti -nēm
1. odčesniti, odtrgati, utrgati
2. počiti: tu čehne pogdjekoja puška
3. pognati listje, ozeleneti
-
ìzjesti ìzjedēm (ijek., ek. tudi izesti)
I.
1. pojesti: dok čovjek s čovjekom tovar soli ne izjede, ne može ga poznati; ribe su ga u moru izjele; dosta sam ja u vas soli i hljeba izio (i hleba izjeo); u slast izjedoh ovaj komad pogače
2. odjesti, utrgati: izjede mi od zarade
3. izčrpati: ranije su mislili da kukuruz izjede zemlju gore od drugoga žita
4. razjesti: rda s vremenom i gvožde izjede
5. opikati: izjedoše nas komarci, buhe
6. izjesti batine biti tepen; izjesti vatru biti hudo ozmerjan; kuga ga izjela, da bog da daj bog, da bi ga kuga pobrala; izjeo vuk magare volk je raztrgal osla = zgodilo se je nekaj hudega, toda za to se nikdo ne zmeni, nikomur ni mar
II. izjesti se
1. pojesti se, požreti se: najbolje bi bilo sve pauke stjerati u veliku prostoriju, neka se medusobno izjedu
2. obrabiti se: šta vi radite kada se poluga na koturu izjede
3. ekspr. sunce se izjelo sonce je mrknilo
-
kȉnuti -nēm, vel. kȉni, aor. kȉnuh kȉnū
I.
1. potegniti, izvleči: kinuti nož, sablju
2. utrgati, ločiti: kinuti koga sa života
II. kinuti se pobrati se: kini mi se s očiju; kini mi se s duše pusti me pri miru, daj mi mir
-
odbúciti òdbūcīm, odbúčiti òdbūčīm ekspr. odtrgati, utrgati: odbuciti komad mesa
-
òtkinuti -nēm (se) odtrgati, utrgati (se): otkinuti granu od drveta, komu od usta, od čije zarade, oči od koga; pas se otkinuo od lanca
-
òtrgnuti -nēm
I. odtrgati, utrgati: otrgnuti cvijet, cvet; smrt nam ga je otrgnula
II. otrgnuti se
1. odtrgati se: otrgnuti se od nečije ljubavi
2. uliti se: otrgla mu se krv
3. oditi: otrgnuti se u bijeli svijet, u beli svet
-
sumànjkati -ām odtegniti, utrgati: nisam mu zobi sumanjkala
-
ukaišáriti -ìšārīm utrgati, ogoljufati pri meri, pri vagi
-
ùskinuti -nēm odtrgati, utrgati
-
uskrátiti ùskrātīm
1. utrgati, pritrgati: on je to sebi uskratio
2. odreči, odkloniti: uskratiti komu hranu i sklonište; uskratiti komu poslušnost
3. prepovedati: ljekar mu je uskratio pušenje
-
ùstrgnuti (ùstrći) -nēm (se) utrgati (se): ruko moja, zelena jabuko, gdje si rasla, gdje l' si ustrgnuta?
-
ùtrgnuti (ùtrći) -nēm
I. utrgati: utrgnuti granu bosioka
II. utrgnuti se
1. utrgati se
2. ekspr. pretrgati se, prevzdigniti se, dobiti kilo: on se nije bogzna kako utrgnuo u svom poslu
-
uzàbrati uzàberēm
1. obrati, utrgati: žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo uzabra roda s njega i okusi
2. osvojiti: kad uzabereš i moje srce, seti se mojih tužnih dana
-
zàkinuti -nēm
I.
1. utrgati: zakinuti komu od plate, od zarade
2. pritrgati si: zakinuti od svojih usta
3. zagrabiti: pod grlom ju zakinuo zubom
II. zakinuti se obregniti se: ne znaš ti, bolan, mene!, kivno se zakide seljak
-
odròniti òdronīm
I.
1. odtrgati, odnesti: rijeka je odronila brijeg, obalu
2. odteci: odronile su suze niz lice
II. odroniti se
1. odtrgati se, utrgati se: odronio se brijeg
2. kaniti: odronila se suza
-
ománjiti òmānjīm
1. zmanjšati, utrgati si: valja dati vojsci, pa makar sebi omanjio
2. postati manjši: gomilice jedva ako bi omanjile
-
òtcjenjkati -ām (ijek.), òtcenjkati -ām (ek.) utrgati pri ceni
-
òtisnuti -nēm
I.
1. odtisniti, natisniti: otisnuti knjigu
2. odriniti: otisnuti što niz brdo
3. pognati: otisnuti konja
4. odriniti, oditi: on otište u Kotare ravne
II. otisnuti se
1. odriniti: on se otisnuo na put
2. utrgati se: otisnula se stijena od brda
3. odriniti, odmakniti se: lada se otisnula od obale
4. pognati se za kom: otisnuti se za kim
-
podròniti pòdronīm
I. potopiti se v: tada Ivan vodu podronio; ja sam podronio i zagolicao ga po tabanima
II. podroniti se utrgati se: podronio se brijeg