-
usékati ùsēčēm (se), useknjívati usèknjujēm (se) usekovati (se): usekati svijeće, fitilje
-
čalánuti čàlānēm dial.
1. usekati, ošiniti
2. gl. čalabrcnuti
-
čȕknuti -nēm
I.
1. udariti, usekati: čuknuti koga po glavi; u glavu
2. zabiti z batom
3. potrkati: čuknuti na vrata
4. ovaj je čovjek čuknut ta človek je usekan, neumen
II. čuknuti se trčiti: čuknuti se čašama
-
dòhvatiti -īm
I.
1. vzeti, sneti, prijeti: dohvatiti pušku s klina; paša dohvati pero i hartiju pa sitnu knjigu piše; žena dohvati lonac pa ga metne na vatru
2. seči po, za: dohvati mi divit i papir
3. zajeti: dohvati mi vode u maštrafi
4. doseči, seči: dohvatiti morsko dno; svud koliko okom dohvatiš samo su oranice; dohvatiti krov
5. pograbiti: dohvatiti štap, pušku
6. dotakniti se: dok sam ja živ, njega ne smiješ dohvatiti
7. usekati, udariti: dohvatiti koga čibukom po glavi
8. zadeti, oplaziti: i mene je dohvatilo tane; ako nas novine dohvate tako, onda je to skandal
9. ujeti: istih dana dahijski ljudi isijeku po pašaluku još gomilu ljudi, gdje su koga dohvatiti mogli
10. sprejeti: lijepo dohvatiti koga, gosta
11. prevzeti: svi su bili dohvaćeni groznicom oduševljenja
II. dohvatiti se
1. zgrabiti se spopasti se, skočiti si v lase: oni su se dohvatili šakački; mi se dohvatismo s fašistima i nacistima; žene se dohvatile za kose
2. zgrabiti za: dohvatiti se puške, oružja
3. lotiti se: dohvatiti se posla
4. ujeti se: dohvatiti se na noge
5. dokopati se, doseči: dohvatiti se znanja; preskočim plot i dohvatim se ceste
6. dotakniti se: potkivač se dohvati šajkače
7. prispeti, doseči: kolona kamiona dohvati se šumice
8. dorasti: bješe još muških glava, koje se ne bjehu oružja dohvatile
-
dȕpiti -īm dial. udariti, usekati: dupiti koga po glavi
-
đȍrnuti -nēm
I.
1. udariti, usekati: đornuti koga po glavi
2. reči grdo besedo, užaliti
3. požreti, pogoltniti: đornuo je kilo smočanog kačamaka
II. đornuti se
1. nasekati se ga, napiti se: kad bi se đornuo, pretio je svima
2. spričkati se: najzad se malo đornuše
3. popraviti se: bio je bolestan, sad mu je bolje, đornuo se malo
-
fȉknuti -nēm usekati, odsekati: fiknuti sabljom
-
fȕknuti -nēm ekspr. udariti, mahniti, počiti, usekati, fokniti: pijukom fuknuti sovu kad ona munu iz stijene
-
gȅknuti -nēm pog.
1. treščiti ob tla: ako te geknem, poznaćeš me
2. usekati, udariti: geknuo ga kocem po leđima
-
kȅknuti -nēm ekspr. udariti, usekati, mahniti: keknu ga i raskoka mu glavu
-
klȅpiti -īm ekspr. udariti, usekati, mahniti: klepiti po gubici, po glavi
-
klȍpiti -īm (n. klopfen) ekspr. klofniti, udariti, usekati, mahniti: ona ga intimno klopi po debeloj usnici
-
kvȑknuti -nēm, kvŕknuti kvr̂knēm
1. zavreščati: natrapaš na neku korpu, a otud promuklo kvrkne guska
2. ekspr. usekati, treščiti: kvrknuti koga po glavi
-
ljȍpiti -īm dial. usekati, udariti: ako te ljopim!
-
lȍćnuti -nēm udariti, usekati: ako te loćnem, litnut će iz tvojih crijeva meka nečist kao da si pače zgaženo
-
očépiti òčēpīm, òčēpljen
1. stopiti na: konj ti neće zemlje očepiti
2. stopiti komu na nogo: očepiti koga; vranac očepi Sekulu, te se Sekul probudio; konj se propne, jurne na stranu i očepi jednom psetu nogu
3. ekspr. udariti, mahniti, usekati: udari šakom u mraku, pa je tako najljuće očepio svoga susjeda
4. ekspr. oditi, pobrati se: hajde očepi, pa gledaj svog posla!
5. odčesniti: pojedine grane žele sačuvati da se u osnovi ne očepe
6. ušaliti: bio je gord na ova poredenja i malo očepljen što Spasenija nije ničim pokazala da je polaskana
7. prekršiti: račun nije snabdeven propisnom taksenom markom; i tu si očepio zakon
-
òkinuti -nēm
I.
1. odtrgati: u zavadi vuk lisici okine rep
2. sprožiti: okinuti pušku
3. ekspr. usekati, udariti: okinuti koga rukom
II. okinuti se sprožiti se: puška se sama okinula
-
òklapiti -īm ekspr. usekati, mahniti: izvadi pa klenu kandžiju, oklapi je nekoliko puta
-
omàrisati -išēm dial., ekspr. usekati, mahniti, močno udariti: neko ga iznenada omarisa kocem
-
opàtrnuti -nēm, opàučiti -īm ekspr. usekati, udariti, ošiniti: dobro ga je opatrnuo, opaučio