húdžet m (t. hüdždžet, ar.) dial.
1. sodba, razsodba
2. listina, dokument
Zadetki iskanja
- prȁvorijek m (ijek.), prȁvorēk m (ek.) zastar. sodba, razsodba, gl. tudi sudska presuda
- prȅsuda ž sodba: izreći sudsku -u; sud je donio, doneo -u sodišče je izreklo sodbo; salomonska presuda
- sûd suda m, mn. sudovi
1. sodišče: prvostepeni, okružni, sreski, kotarski sud; vojni sud vojaško sodišče; trgovački sud; ratni sud vojno sodišče; istražni sud preiskovalno sodišče; porotni sud časni sud = sud časti častno razsodišče; prijeki, preki sud; disciplinski sud; strašni sud = posljednji sud sodni dan; obratiti se -u obrniti se na sodišče, iskati pomoč na sodišču; biti pod -om biti obtožen; dospjeti pod sud biti obtožen
2. sodnija, sodnijsko poslopje: doći u sud; ostaviti sud nakon parnice
3. sodba: izreći sud; senat je donio sud nakon parnice; salamonski sud
4. sodba, mnenje: podvrgnuti se -u pametnijih; želio bih čuti sud o ovom čovjeku; sud u logici; sud povijesti, istorije; o tome će izreći svoj -povijest, istorija - bȍžjī -ā -ē božji: božji čovjek, čovek; sav božji dan; božji sin; božji sluga božji hlapec, duhovnik; božji ugodnik svetnik; -a pomoć; iza -ih leđa bogu za hrbtom; -e kraljestvo, carstvo nebeško kraljestvo; božji prst; tjerati stvar do -e kuće gnati zadevo do skrajnosti; stvar je u -oj ruci; nazvati komu -u pomoć pozdraviti koga z bog daj dobro; božji volak zool. pikapolonica, božji volek; -a ovčica pikapolonica; -a plahtica bot. plahtica device Marije; božji sud božja sodba; -a trava bot. ptičji kljunček; -e drvce bot. abrašica
- ȍgluha ž neodzivnost na sodnijsko povabilo: osuditi iz -e obsoditi v odsotnosti obtoženca, kontumacijska sodba
- òglušan -šna -o neposlušen: i svaki mu bi poslušan, samo čovjek bi oglušan; -a osuda kontumacijska sodba
- ȍsuda ž obsodba: osuda na robiju, na smrt, na globu; osuda iz ogluhe obsodba v odsotnosti; uvjetna = uslovna osuda pogojna obsodba; oslobadajuća osuda oprostilna obsodba, sodba; za -u je ne more se sprejeti, odobriti; donijeti -u izreči sodbo
- strášan -šna -o, dol. strâšnī -ā -ō strašen: strašan neprijatelj, čin; -a žena, zima, brzina, bijeda, glupost; -o je rnžan strašno je grd; strašni sud poslednja sodba, sodni dan; strašna molitva molitev ob umirajočem (pravosl.)
/ 1
Število zadetkov: 9