ìzbaviti -īm
1. rešiti: izbaviti koga iz teške situacije
2. odrešiti: izbaviti dušu
Zadetki iskanja
- ìzvrgnuti -nēm
I.
1. izvreči
2. izstreliti: izvrgnuti pušku
3. rešiti: onda te Miloš iz turskoga iga izvrgao
4. izpostaviti: izvrgnuti koga opasnosti; ti ćeš ruglu izvrgnuti moje ime
5. pognati: zemlja je izvrgla travu
6. sprevreči: ali im se nekako nije dalo da ga izvrgnu u šalu i peckanje
II. izvrgnuti se
1. izpostaviti se: izvrgnuti se ruglu, opasnosti
2. sprevreči se: u što se izvrgla naša ljubav
3. izpriditi se: strast će se izvrgnuti na nesreću
4. zviti se, zvežiti se: drvo se izvrglo
5. nastati, izcimiti se: bojim se da se otuda ne izvrgne kakva buna - kurtàlisati -išēm (t. kurtarmak)
I. rešiti: kurtalisati koga čega: evo ti deset dukata, kurtališi me ove napasti
II. kurtalisati se rešiti se: njemu se čini da se sad kurtalisao svih briga i muka - lìtrositi -īm (gr. elytrosa) dial. rešiti: jedva ga je litrosio gvožđa
- otkúpiti òtkūpīm
I.
1. odkupiti: otkupiti poljoprivredne proizvode
2. rešiti: otkupiti zalog
3. odrešiti: otkupiti dušu
4. izpolniti: otkupiti svoju riječ, obećanje
II. otkupiti se
1. rešiti se: otkupiti se duga
2. odkupiti se: otkupiti se novcem iz turskoga ropstva
3. odrešiti se, zveličati se - rijèšiti rȉješīm (ijek.), réšiti rêšīm (ek.)
I.
1. rešiti: riješiti koga čega, od čega
2. odločiti: tako smo riješili
3. skleniti: riješili smo i rješavamo
4. rešiti: riješiti zadatak
5. razrešiti, odvezati, oprostiči: riješiti koga krivnje
II. riješiti se
1. rešiti se: riješiti se koga
2. odločiti se: riješiti se na što - skapùlati -ām (se) (it. scapolare)
1. rešiti (se): skapulati dijete iz vode; niko živ se nije skapulao
2. uiti nevarnosti - spásiti spâsīm (se) spásih spȃsī, spásio -ila, spâšen -a
1. rešiti (se): spasiti komu život, koga iz tamnice
2. zveličati (se): ne bi li vaše se spasile duše - spȁsti spásēm (se), oni spásū, spási, spásoh, spâse, spâsao spásla, spásen -a
1. rešiti (se): spasti kome život, koga opasnosti, koga smrti; to ga je spaslo
2. odrešiti (se), zveličati (se) - davrànisati se -išēm se (t. davranmak) dial.
1. opomoči si: čekaj dok se davranišem; jesi li ozdravio? - pa, malo samo se davranisao; posle onolikog grada kukuruz se prilično davranisao
2. rešiti se: davranisati se bolesti; hoćemo li se kadgod davranisati te napasti? - iskòpati -ām
I.
1. izkopati: iskopati kome grob, oči; iskopati kubik zemlje
2. uničiti: zelenaši mu iskopaše dom; iskopa oluja voćke u cvijetu, u cvetu
II. iskopati se
1. izkopati se, rešiti se: iskopati se iz opasnosti
2. uničiti se: iskopala se kuća moga susjeda - ìsplivati -ām
1. izplavati: plivač je isplivao
2. splavati: ulje ispliva na površinu; isplivati od obale na pučinu
3. izplavati, rešiti se: isplivati iz dugova, iz opasnosti, iz haosa, iz kaosa - izgláviti ìzglāvīm
I.
1. sneti: ramenom izglaviti crkvena vrata
2. izbiti, iztakniti: što on sebi uvrti u glavu, ne možeš mu ni kleštima izglaviti
II. izglaviti se
1. iztakniti se: izglavile se spice iz glavčine
2. izmakniti se, izvleči se, rešiti se: e da mi je sad iz ove nesreće izglaviti se, znao bih kako ću živeti - izgobèljati se -ȁm se ekspr. izkobacati se, izvleči se, rešiti se: izgobeljati se iz turskih ruku; jakim naprezanjem izgobeljasmo se iz provale; bojao se da će opet pasti u neimaštinu iz koje se jedva izgobeljao
- ìzmigoljiti -īm
I.
1. izmigati, z rahlimi gibi se pomikati
2. izmuzniti se, rešiti se: migoljim se pod njihovim rukama i izmigoljim
II. izmigoljiti se gl. izmigoljiti 2, izmuzniti se: izmigoljiti se iz nesreće - izvúći izvúčem, izvúci izvúkoh ȉzvūče, ìzvūkao izvúkla
I.
1. izvleči: izvući koga, što iz ruševina
2. potegniti: izvući top na brdo
3. izdreti: izvući mač iz korica
4. izpuliti: izvući klinac kliještima, kleštima
5. izžrebati: izvući loz
6. mat. koreniti: izvući korijen
7. ekspr. dobiti: izvući šamar, batine
II. izvući se
1. izmakniti se: izvući se od posla
2. rešiti se, izmuzniti se: izvući se iz neprilike, iz škripca
3. pokazati se: izvući na svjetlo dana - mentàlisati se -išēm se, mȅntovati se -ujēm se (madž. ment) rešiti se, znebiti se: kad ćemo se mentalisati tih nameta
- obèzbrižiti -īm
1. rešiti skrbi: kako da ovoga čovjeka obezbrižimo
2. zagotoviti: zakon valja da mu obezbriži budućnost - odgúšiti òdgūšīm rešiti pred zadušitvijo: loze je tako stezao da su mnogi grozdovi bili zagušeni, i da bi ih odgušio, Čiča kidaše lišće
- òtēti ȍtmēm, òtmi, òtēh òtē, ȍteo ȍtela
I.
1. ugrabiti, s silo vzeti: razbojnici su mu oteli dijete; borio se da otme još koji dan da napiše štogod; oteti kome zalogaj iz usta; smrt ga je prerano otela
2. izviti: oteti kome što iz ruku
3. obvarovati pred: oteti zaboravu = od zaborava; njega nisam mogla oteti bijedi
4. oteti mah prevladati
II. oteti se
1. rešiti se, oteti se: pomoću Rusa oteli su se od Turaka
2. izviti se: ote mu se krik očajanja
3. zareči se: riječ mu se ote zareklo se mu je, beseda mu je ušla