Franja

jȅsti jȅdēm
I.
1. jesti: jedi dok si gladan; jede kao da je cio, ceo dan kopao; mi moramo svaki dan jesti; sjedimo kod stola i jedemo ručak; što vi to jedete?
2. razjedati, gristi: rda jede gvožde; nenavidnost ga jede
3. gristi, pikati: a njega su cijelu noć jele vaške
4. spodjedati, odnašati: Morava jede plodnu zemlju
5. jesti hljeb svoj u znoju lica svoga jesti kruh v potu svojega obraza; jesti kome iz ruke biti komu pokoren
II. jesti se
1. jesti se: ne živi se da se jede, već se jede da se živi
2. njegova se jede njegova beseda nekaj velja
3. jede mi se imam tek
4. gristi se: jedem se od muke gledajući kako lijeno radiš
5. sunce, mjesec se jede začenja se sončni, mesečev mrk

klȁti kȍljem, vel. kòlji, aor. klȁh klȁ
I.
1. klati: klati svinju, kokoš; klati pod rep
2. gristi, pikati: stjenice ga kolju; guje su ga klale
3. peči: dim ih je s ognjišta klao za oči
4. rezati: lanac me kolje
5. mučiti: groznica me kolje
6. boleti: nepravda me kolje
II. klati se
1. klati se: stoka se kolje u klaonici
2. gristi se, prepirati se: klali su se kao ćrni mravi; društvo se kolje, a ne radi

pȅcati -ām pikati: muhe, zmije pecaju, ekspr. zbadati: pecati koga; trpke rečenice nisu pecale, one su poučavale

ubádati -ùbādām
1. zabadati, ubadati
2. pikati: ubadale me zolje

ujédati ùjēdām
I.
1. ujedati, gristi
2. pikati
II. ujedati se ugrizovati se: ujedati se za jezik

žȁcati -ām
I.
1. pikati, zbadati, bosti
2. jezičkati, z jezikom migati: zmija žaca
II. žacati se
1. pikati se, zbadati se
2. bati se, plašiti se, ženirati se: on se ne žaca upotrijebiti najpodlija sredstva