naùčiti nàučīm
I.
1. naučiti: naučiti koga pameti; on me je naučio zanatu
2. naučiti se: naučiti pjesmu napamet: naučiti što od koga
3. navaditi, zdresirati: naučiti konja, psa
4. navaditi se: ljudi nisu naučili da ga takvog vide
II. naučiti se
1. naučiti se: naučiti se čemu
2. navaditi se: naučiti se na ugodan život; vrapci se naučili na proso
Zadetki iskanja
- izùčiti ìzučīm
I.
1. izučiti se: izučiti zanat; izučen bravar, stolar
2. naučiti, izučiti: to je nju majka izučila
3. izučiti dovu odmoliti muslimansko molitev
II. izučiti se izučiti se: gledaj da se dete što izuči - obùčiti òbučīm (se)
1. naučiti (se)
2. izuriti (se), navaditi (se) - ponaùčiti -nàučīm
1. naučiti
2. naučiti se - ùvježbati -ām (ijek.), ùvežbati -ām (ek.) izuriti, navaditi, naučiti (se): uvježbati konja, vojnike
- doùčiti dòučīm doučiti se, naučiti se, končati uk, učenje: počeo si učiti grčki i nisi doučio; sve je zanate radio i nijednog nije doučio
- ispèći ispèčēm
1. speči: ispeći hljeb, hleb, kruh, meso, ribu
2. dožgati: ispeći ciglu, vapno, kreč, kavu, kafu
3. ekspr. dobro se naučiti: ispeći svoj zanat; prvo ispeci, pa onda reci najprej premisli, pa potem govori! - nàbiflati -ām (n. büffeln, fr. , lat. , gr.) žarg. naguliti se, naučiti se na pamet, brez razumevanja: nabiflati latinski zadatak, staru književnost
- nàkljukati -ām
I.
1. napitati, nakrmiti: nakljukati gusku, ćurana, dijete
2. natrcati, nabasati: budelar mu je nakljukan banknotama
3. mehanično naučiti: nakljukati dake
II. nakljukati se ekspr.
1. najesti se, nakrmiti se
2. naguliti se: nakljukati se lekciju
3. nasekati se ga, opiti se: nakljukati se graševine, rizlinga - òpismeniti -īm opismeniti, naučiti pisati in brati
- prímiti prȋmīm
I.
1. sprejeti: primiti prijedlog, ponudu, bitku, koga u društvo; primiti na znanje; primiti raport; primiti koga na noć, na konak sprejeti na prenočevanje, na prenočišče; primila ga zemlja pokopali so ga, lahka mu zemlja; bog neće da ga primi bog ga noče sprejeti, ne more umreti; bog ga primio bog ga je sprejel, umrl je
2. prejeti: primiti pismo, poslatu robu, platu
3. prevzeti: primiti dužnost, odgovornost na sebe, sve obaveze
4. vzeti (si): primiti k srcu; primiti što za uvredu
5. sprejeti, naučiti se: dijete je lakše primilo nego odrasli
6. djevojka je primila jabuku dekle je privolilo na snubitev; žena je primila k sebi se je vdala
II. primiti se
1. lotiti se: primiti se posla
2. sprejeti se: reforme cara Josipa slabo su se primile
3. prijeti se: biljke su se primile - pȁmēt ž, mest. u paméti
1. pamet: biti pri -i; soliti komu pamet; tu čovjeku pamet staje; to je jasno svakom ko ima i gram -i; biti kratke -i; utjerati kome pamet u glavu naučiti koga pameti; duga kosa, kratka pamet; imati više sreće nego -i; iznevjerila ga pamet zapustila ga je pamet; krenuti (pomjeriti) pameću znoreti, na umu zboleti; soliti komu pamet; vrana mu je popila pamet ni sposoben pametno ravnati
2. misel: padati na pamet prihajati na misel; nije mi ni na kraj -i ne pride mi na misel
3. (csl.) spomin: večna mu pamet
/ 1
Število zadetkov: 12