Franja

dobrìčina m, dobrìjān -ána m dobričina: bio je veseljak i dobričina

dobráklija m (ekspr.) dobričina: nije ono opaklija već je dobraklija

dobríčak -čka m dobričina

vrlìčina m vrl mož, dobričina

čòvjek m, čȍvjek -a, čovjèka m (ijek.), čòvek m, čȍvek -a, čovèka m (ek.) mn. ljȗdi
1. človek: čovjek je gospodar prirode; to je da čovjek poludi
2. mož, moški: ljudi i žene; umro mi čovjek, i ja ostadoh udovica
3. mož, človek: naš čovjek; sovjetski čovjek; radni čovjek
4. vrl mož: umro je čovjek, gdje takav još među nama živi
5. bivši čovjek izgubljenec; božji čovjek od rojstva nenormalen človek; božji ljudi berači; čovjek i po korenjak; čovjek od oka lep človek; čovjek od pera književnik; duša od -a dobričina; ljudi s koca i konopca vsakovrstni ljudje; svjetski čovjek svetovljan; hajdelberški, krapinski čovjek; čovječe, ne ljuti se človek, ne jezi se; čovjek-žaba potapljač, frogman