Franja

àmeticē, àmetimicē, àmetom prisl. (t. ameten, ar.) popolnoma, do kraja, čisto: smrt ametice kosi; neprijateljsku vojsku potukli smo ametice; marva crkava ametice

bùtum, bùtun neskl. prid. (t. bütün)
1. ves, cel: smije ti se butum Bosna
2. prisl. vse, do kraja: sve bi ovo butum trebalo zapaliti

skrôz prisl.
1. skozi in skozi: skroz mokar, pokisao
2. popolnoma, do kraja, čisto: skroz pokvaren
3. do dna: skroz poznavati koga
4. do konca: uzimam tramvajsku kartu skroz; skroz-naskroz skozi in skozi

stȁti stȁnēm
1. postaviti se: stati na svoje noge; stati u red stopiti v vrsto
2. stopiti: stati komu na nogu
3. obstati, ustaviti se: konji stadoše sredi puta; stalo mu je srce; mašina je stala
4. nehati: kiša je stala
5. stopiti v veljavo: zakon je stao na snagu
6. upreti se: stati na put zloupotrebama
7. iti, spraviti v: koliko ljudi može da stane u ovu dvoranu?; u džak može da stane 50 kg brašna
8. vstati: on ne može više da stane
9. poleči se: vjetar je stao
10. začeti: stadoše se svađati; ona je stala pjevati
11. stati: to ga je stalo grdnih muka; to bi ga moglo stati glave
12. biti do česa: mnogo mi je stalo do toga da ga uvjerim; nije mi stalo do nekoliko dinara
13. biti odvisno: to je sve stalo do tebe
14. stopiti pred: stati pred sud
15. začeti roditi: vinograd je stao na rod
16. priti do dna, do kraja: stati čemu na kraj

dòdrijeti dȍdrēm (ijek.), dòdrēti dȍdrēm (ek.) dotrgati, do kraja raztrgati: dodrijeti haljine

dòklati dòkoljēm doklati, do kraja zaklati: on ga zakla, ali ga ne dokla

kr̀cat -a -o
1. natovorjen
2. natlačen, poln, do kraja poln: dvorište -o svojte i rodbine

prìklati prìkoljēm
1. na pol zaklati: čovjek iz jame jeco je ko dijete tek priklan
2. do kraja zaklati: morao sam je (ranjenu srnu) priklati
3. zaklati: žao mu je da prikolje kokoš za juhu
4. priklati koga ispod repa ukaniti, prevarati koga

mȁk màka m, mn. màkovi bot. mak, Papaver; divlji mak bot. poljski mak; opijumski mak Papaver somniferum; tjerati, terati mak na konac gnati zadevo do kraja, biti nepopustljiv