Franja

čȉstiti -īm
I.
1. snažiti: čistiti obuću, cipele
2. čistiti: čistiti pušku; kemijski, hemijski čistiti odijelo; mlazom vode čistiti tla, pod; čistiti teren od neprijatelja, drvo od gusjenica; čistiti jezik
3. pometati: čistiti metlom, odžak, dimnjak, pred svojim pragom, ispred svoje kuće
4. čistiti pete bežati
5. naglo jesti: čim sjedoše za sto, počeše čistiti prženu šunku
6. braniti: branič čisti pred golom opasnu situaciju
7. skopiti, rezati: čistiti vepra
II. čistiti se
1. snažiti se
2. čistiti se: bolesnik se čisti
3. vedriti se: nebo se čisti
4. izgubiti se: čisti se odavde!

čȁčkati -ām
I.
1. bezati, čistiti: čačkati zube
2. brbrati, vrtati: čačkati nos
3. dregati: ne čačkaj u obaraču
II. čačkati se
1. čistiti se: neka se čačka sama kako zna
2. ekspr. opravičevati se

čistùcati -ām po malem snažiti, čistiti

páćiti -īm (se) čistiti (se), snažiti (se), gl. pać

počíšćati pòčīšćām, počišćávati počìšćāvām
1. snažiti, čistiti
2. pometati
3. pospravljati
4. kastrirati, skapljati, rezati

prȁti pȅrēm, oni pȅru, pèri, pȅrūći, prȁo prála, prân
1. prati: prati rublje; prati želudac
2. umivati: prati ruke, lice
3. pomivati: prati sude pomivati posodo
4. izpirati: prati zlato
5. oblivati: valovi Jadrana peru našu obalu
6. čistiti, izpirati: prati rane alkoholom; prati grlo

rafinírati -ìnīrām, rafìnisati -išēm (fr. raffiner) rafinirati, čistiti, očistiti: rafinirati naftu, šećer, špiritus, ulje; rafiniran, rafinisan šećer, špiritus; rafinirana, rafinisana nafta; rafinirati čovjek pretkan človek

rastrebljívati -trèbljujēm (ijek., ek.)
1. trebiti: rastrebljivati šumu
2. pripravljati: rastrebljivati put
3. pospravljati: rastrebljivati sto
4. pospravljati, čistiti: rastrebljivati sobu

svjètlati -ām (ijek.), svètlati -ām (ek.)
1. gladiti, čistiti, da se sveti: svjetlati oružje
2. polirati, leščiti; svjetlati obraz biti v čast: žena je spremila i u sobama i u kuhinji sve što svetla obraz čestitoj domaćici

dekapírati -àpīrām (fr. décaper) metal. dekapirati, z luženjem (o)čistiti oksidno plast s kovine

đèbrati -ām
1. z otiralno rokavico čistiti konja
2. ekspr. zmerjati, krtačiti: dosta je bilo! neće više niko Jevtu da đebra

kùmati -ām snažiti, čistiti s peskom, s sipo: kumati vrata

šmȉrglati -ām pog. čistiti s smirkovim papirjem

trijèbiti trȉjebīm (ijek.), trébiti trêbīm (ek.)
I.
1. trebiti: trijebiti drvo od gusjenica
2. luščiti: trijebiti grah, pasulj, grašak
3. lupiti: trijebiti jabuku, krompir, krumpir
4. treti: trijebiti orahe
5. obirati: trijebiti koga od vašiju, od ušiju
6. iztrebljati, uničevati: jastrebi po polju prepelice trijebe
II. trijebiti se trebiti se, obirati se, čistiti se

tŕniti tr̂nīm
1. s trnovo metlo čistiti omlaceno žito; ja ču ovde žito bacati, a Jela će metlom trniti
2. još led mi noge trni mraz me spreletava po nogah; bolno mi trni ruka zagrižena lancima roka, ki so se vanjo zajedle verige, mi premira

trnòmetiti -īm čistiti s trnovo metlo: trnometiti žito

zaríbati zàrībām
1. zaribati, začeti ribati, z drgnjenjem čistiti
2. zaribati: zaribati mašinu, motor; mašina je zaribana