Franja

kȍrijen m (ijek.), kȍrēn m (ek.)
1. koren, korenina: puštati, hvatati -e; uhvatiti dubokog -a globoko se ukoreniniti; iščupati što s -om izpuliti s korenino vred; podsjeći čemu korijen; presjeći što u -u presekati v korenini; iz -a izmijeniti, promijeniti temeljito zamenjati, spremeniti; vući korijen od koga izvirati od koga; zatrti u -u zatreti v korenini, popolnoma uničiti
2. lingv. koren, besedni koren: rad je korijen porodici radnik, radnica, raditi, radnja, zarada, predradnik, radionica itd.
3. koren: korijen jezika, ruke, dlake, zuba
4. mat. koren: kvadratni, kubni korijen; izvući, vaditi korijen broja 25

mȁč màča m, mn. màčevi in màči meč: zveckati -em rožljati z mečem; na -u dobiti z mečem dobiti, priboriti si; ognjem i -em istrijebiti, uništiti z ognjem in mečem iztrebiti, uničiti; turiti, staviti mač u korice; mač mu visi nad glavom; -em presjeći Gordijski čvor; Damoklov mač

mlȋvo s
1. mlev, meljava: žito će doći na mlivo
2. žito za mletje: redom donose mlivo
3. moka, melja: od -a je građen hljeb bez kvasca
4. satrti u mlivo zmleti, zdrobiti, uničiti

zàklati zàkoljēm, zakòlji, zàklah zȁklā zàklao zàklala, zȁklān zaklati: zaklati vola, pile; zaklati koga bez noža uničiti koga