đilàsati -ām dial.
I.
1. teči, skakati, skakljati: vidi kako vuk preko njiva dilasa
2. razuzdano, pregrešno živeti, potepati se, vlačiti se: sad đilasa po svetu
II. đilasati se skakati, potepati se: moram ga oženiti, da mi se ne đilasa po sokacima
Zadetki iskanja
- flândrati se -ām se nizko pog. vlačiti se
- ispovrćívati -vr̀ćujēm vlačiti na dan
- isprovláčiti ispròvlāčīm (se) vlačiti (se) skozi, potegniti (se) skozi: isprovlačiti se kroz šiblje
- kȉtkati -ām trgati, vlačiti za: žene su kavaljerima kitkale brke
- lécati lêcām (se) vlačiti se (bolan), bolehati; i tako leca čovjek, pa najzad ispusti dušu; jedva se malo pridiže, ali se i poslije dugo lecao i najzad umro
- lúnjati lûnjām
I. postopati, pohajkovati: lunjati po gradu, kao pseto bez gose
II. lunjati se
1. postopati, pohajkovati: lunjati se po kafanama, kavanama
2. vlačiti se, vleči se, težko hoditi lunja se ona i kašljuca - mlátiti mlâtīm, mlȃćāh -āše, mlátio -ila, mlȃćen
I.
1. mlatiti: mlatiti pšenicu, praznu slamu, gloginje mlatiti prazno slamo
2. klatiti: mlatiti jabuke, kruške, orahe
3. tepsti, tolči, biti: mlatiti jadnu životinju; mlatiti koga toljagom tepsti koga z gorjačo; Srbi su mlatili Turke da se gora orila
4. mahati, kriliti, bingljati: mlatiti rukama, nogama sjedeći na klupi
5. majati: jugovina je mlatila vrhovima šume
6. gobezdati: ne mlatite pred djecom koješta
II. mlatiti se
1. tepsti se: mlatiti se s djecom iz komšiluka
2. potikati se, postopati: mlatiti se po svijetu; kelner se mlatio po lokalu
3. plahutati, plahetati: odijelo se mlati oko struka kad djevojka brzo ide
4. ekspr. vlačiti se: Stepan je naš sused, i ja neću dopustiti da se ti s njegovom ženom mlatiš - nadbíjati nàdbījām
I.
1. obvladovati: nadbijati koga, tugu
2. tekmovati: nadbijati na dražbi
II. nadbijati se
1. skušasti se, tekmovati: tri pastira nadbijaju se sa tri vlašića
2. ekspr. poditi se, vlačiti se: magle se nadbijaju po dolinama - navláčiti nàvlāčīm
I.
1. vlačiti na
2. oblačiti: navlačiti navlaku na jastuk, rukavice na ruku
3. privlačiti
4. brusiti: navlačiti nož, brijački nož
5. prevlačiti: navlačiti magnet
6. preoblačiti: navlačiti postelju
7. nakopavati si: navlačiti bolesti
II. navlačiti se
1. oblačiti se
2. zbirati se: oblaci se navlače
3. ekspr. dajati se, trgati se: navlačiti se s djecom - podvláčiti pòdvlāčīm
I.
1. vlačiti pod, podvlačiti: podvlačiti sanduke pod krevet
2. spodvijati: podvlačiti rep, noge
3. podčrtavati: podvlačiti tekst u knjizi
4. naglašavati, poudarjati: podvlačiti pojedine riječi u rečenici
5. ekspr. podvlačiti pod koga meku postelju prilizovati se, dobrikati se komu
II. podvlačiti se ekspr. lesti: podvlačiti se komu pod kožu - prolúnjati se pròlūnjām se začeti postopati, začeti se vlačiti
- provláčiti pròvlāčīm
I.
1. vdevati: provlačiti konac u iglu
2. prevlačiti: provlačiti britvu po remenu
3. vlačiti skozi
II. provlačiti se
1. vleči se: ta se misao provlači kao crveni konac kroz sve događaje
2. vlačiti se skozi - smúcati se smûcām se
1. smukati se: svaki se bogovetni dan smucao po njihovoj kući
2. vlačiti se, klatiti se: smucati se kojekuda po svijetu
3. drsati se - švalèrati se -ām se, švalèrisati se -išēm se ekspr. ljubimkati, vlačiti se, vlačugati se
- uvláčiti ùvlāčīm
I.
1. vlačiti v, vleči v: uvlačiti mrežu u čamac, dim u sebe
2. skrivati: mačka uvlači nokte, puž uvlači rogove
3. pritegovati, vmešavati: uvlačiti koga u prljave poslove
4. uvajati: uvlačiti koga u borbu, u posao
5. prinašati: oni nama uvlače razne bolesti u zemlju
6. vdevati: uvlačiti kanap u rupu
II. uvlačiti se
1. vlačiti se: lupeži se uvlače kroz prozor u kuću
2. prilizovati se: uvlačiti se kod koga, komu pod kožo - uzvláčiti ùzvlāčīm vlačiti navzgor
- vúći vúćēm, vel. vúci, vúcijāh vúcijāše, vúkoh vȗče, vûkao vúkla, vúčen -a
I.
1. vleči: vući kola, koga za rukav, koga za nos; ljubav ga je vukla k njoj; dijete dobro vuče; vući crtu; vući vodu iz bunara, mač iz korica, čavao, ekser iz daske
2. vući sebi vleči na svojo stran; vući noge vleči noge, težko hoditi; vući vodu na svoj mlin; vući koga za jezik; vući korist iz čega imeti korist iz česa; vući lance, okove biti v ječi; vući rep za sobom imeti madež na svojem imenu
II. vući se
1. vleči se: haljina se vuče po zemlji, po podu; lanac Karavanki vuče se duž sjeverne granice
2. vlačiti se: vući se poslije, posle bolesti; što se vučeš s onom bitangom
3. dajati se: što se vučeš s tim čovekom po novinama, po sudu
4. vuci mi se ispred očiju poberi se mi izpred oči; vući se klipka s kim kosati se s kom - zavláčiti zàvlāčīm
I.
1. zavlačevati: vjenčaj se, nemoj dalje zavlačiti
2. zavlačiti nos u što vtikati nos v kaj
II. zavlačiti se
1. zavlačevati se: godinu dana zavlačilo se rješenje akta u općini
2. vlačiti se: zavlačiti se po hotelima