Franja

pòrušiti -īm
1. porušiti, podreti: porušiti trošnu kuću, nadu; porušiti sve ograde, sve mostove iza sebe
2. uničiti: porušiti komu zdravlje

potàblati -ām (lat. tabula) nizko pog. zravnati z zemljo, uničiti: ona bi ceo svet potablala i u prah satrla, samo kad bi mogla

potamániti -tàmānīm uničiti, zatreti, pokončati: potamaniti gamad; stoka potamanjena, štale porušene; ekspr. on može da potamani dvije porcije lahko pospravi dve porciji

pòtrti pòtarēm, pȍtrēm, pòtri in potàri, pòtrh pòtr, ek. tudi pòtrēh pȍtrē, pȍtro pȍtr̄la, pȍtr̄t in potr̀ven -èna
I.
1. poteptati: jazavac je potro kukuruze; potrti usjev
2. zatreti, uničiti: sve što je bilo, htjelo je da nas potare, a sve što ostade spasla je srčanost i snaga
3. pobiti: ne mogu se potrti čitavi narodi
II. potrti se uničiti se, polomiti se: na ljutome kremenu isto je tako lasno očuvati se, kao što je trošnim kostima lasno potrti se

ruinírati -ìnīrām, ruìnisati -išēm pokončati, uničiti

sàktisati -išēm (t. sakat, ar.) uničiti: kada Marko saktisa oružje, onda trže divit od pojasa

satàrisati -išēm, satàriti sàtarīm uničiti, ugonobiti: možeš jadnu satarisati raju; da se svijet pogubi, da se satariše zemlja; potplatili ga da me tako satari

sàtrijeti sȁtrēm, sàtarēm (ijek.), sàtrēti sȁtrēm, sàtarēm (ek.), sàtrti sȁtrēm, sàtarēm (ijek., ek.)
I.
1. streti, uničiti: satrijeti neprijateljsku vojsku, radnika prekomjernim radom, konja preumaranjem
2. pokončati, opustošiti: satrijeti polja
3. zdrobiti: satrijeti koga, što u prah
II. satrijeti se
1. uničiti se: satrijeti se radeći
2. pokončati se, opustošiti se

skònčati -ām
I.
1. končati: skončati radnju, posao
2. zadati komu smrtni udarec: skončati koga
3. uničiti, pokončati: gospodina moli da joj život skonča
4. končati, umreti: pa će kao i on skončati
II. skončati se
1. končati se
2. uničiti se
3. umreti

slístiti slîstīm
1. uničiti: slistiti neprijateljsku vojsku; grad je slistio voćnjake i usjeve
2. zapraviti, pognati: slistiti čitavo imanje
3. ekspr. pospraviti: slistiti čitav ručak

stamániti stàmānīm ugonobiti, uničiti, pokončati: dušmanin će najpre stamaniti njih pa onda i nas

strȁtiti -īm
1. stratiti, porabiti, zapraviti, pognati: stratiti sav novac
2. uničiti: stratiti koga, život

sufùrisati -išēm (t. syfyr, ar.) skriti, uničiti

sutùrisati -išēm (t. süpürmek) uničiti, ugonobiti: dosta ste opanaka razdrli, đavo i ti, dok ste me ovako suturisali

ùbiti ȕbijēm, ùbīj, ùbih ùbi, ùbio ùbila, ubìjen -èna in ȕbīt
I.
1. ubiti: ubiti koga nožem, iz puške; ubiti brava i nabaviti akov rakije; lijek ga je ubio; jednim udarcem ubiti dvije muhe; ubio te bog; garom te ubio
2. pomoriti: slana je ubila vinograd; ozima žita ubili su rani mrazevi
3. pobiti: ubio je grad polja; filoksera je ubila vinograde
4. uničiti: ubio ga raskalašeni život; on ti je ubio ugled u društvu; ubili ga porezi i dugovi
5. zabiti: ubiti kolac u zemlju
II. ubiti se
1. ubiti se
2. poškodovati se: ubih se s nogu
3. preutruditi se: ubih se dokazujući društvu o koristi novih zakona

učùrisati -išēm (t. učurmak) uničiti, ugonobiti, pogubiti, zapraviti

ugásiti ùgāsīm
I.
1. ugasiti: ugasiti vatru, svijeću, žarulju, sijalicu, motor, vapno, kreč, žed, komu život
2. zatreti, uničiti: ugasiti cijelo pleme; fašisti i nacisti su htjeli da ugase naš narod; ugasiti kome svijeću uničiti koga
II. ugasiti se ugasniti: ugasio mu se život; ugasile mu se oči; ugasila mu se svijeća

umésti umétēm
I.
1. pomešati
2. zamesti, zmešati v
3. ekspr. uničiti: umesti koga
II. umesti se uničiti se

ùništiti -īm (se) uničiti (se): uništiti presudu

upropástiti upròpāstīm (se) uničiti, pogubiti (se): to će ga upropastiti; prekomjernim pićem upropastiti svoje zdravlje