-
nepostòjānje s neobstajanje, nebivanje: nepostojanje tiskara u zemlji osvetilo se ovdje ker ni bilo v deželi tiskarn, se je to tu maščevalo
-
održávānje s prirejanje: održavanje konferencije odlaže se za kasnije konferenca bo pozneje; održavanje govorâ stajalo je govornika mnogo truda govornik se je s pisanjem govorov veliko trudil: za vrijeme -a zbora v času ko je bilo zborovanje
-
pomòći pòmognēm, pomòzi, pomògoh pȍmože, pòmogao pomògla, pòmognūt -a
I.
1. pomoči, pomagati: pomoći komu u čemu, komu iz vode; pade u postelju, ne pomogoše mu ni trave, ni bajanje, ni molitve; u ono doba ljudi nisu spavali ni sedeli, ali da bog pomože niso spali ne sedeli, bilo je, da bog pomagaj!; oni mi nisu ni rod ni pomozi bog nismo si med seboj čisto nič; pomozi bog (pozdrav), bog ti pòmogao! (odzdrav); on je pomozi bog, čaršijo, na obadvije strane obrača plašč po vetru
2. podpreti: pomoći koga novčano
II. pomoći se pomagati si med seboj
-
pòsao pòsla m, mn. pòslovi pòslōvā in pòsli posálā in pȍsālā
1. delo: dati se na posao lotiti se dela; posao dobro napreduje
2. opravek: imam tamo još neki posao; putovati -om potovati po opravkih
3. podjetje: uvijek nešto treba, a osobito vama koji imate tako dobro uveden posao
4. kupčija: posao ide labavo; zaključiti trgovački posao s kim
5. naloga: posao kritike nije da literate stvara, nego da ih organizuje
6. zadeva: ministarstvo spoljnih, inostranih, vanjskih poslova; umiješati se u tude poslove; čeljade koje ti ovo piše drži da je tvoja vjeridba već gotov posao
7. skrb: posao dati kome
8. opravek, skupna zadeva: s ovim ljudima neću imati posla
9. batali ćorava posla pusti pri miru, kar ni nič; nisu to čista posla tu nekaj ni v redu; gledaj svoj posao = gledaj svoja posla = gledaj svoga posla brigaj se za svoje zadeve, ne praskaj se, kjer te ne srbi; još mi to treba, taman posla še to bi mi bilo potrebno, to nikakor ne
-
potégnuti (potéći) pòtēgnēm
I.
1. potegniti: potegnuti brod kraju
2. mahniti, udariti: potegao ga sabljom
3. izdreti: potegnuti mač iz korica
4. potegniti, srkniti: potegnuti iz boce
5. odpraviti se: potegnuti kući, na onaj svijet
6. zgrabiti: pak potegne koplje ubojito
7. bilo je potegni-povuci bilo je zelo hudo, zelo težko
II. potegnuti se
1. vreči se: potegnuti se kamenom na koga
2. zavleči se: potegli su se ovi poslovi
-
pȍvrāt m
1. vrnitev
2. ponovitev dejanja: zločinac u -u
3. da bi mi na -e če bi se lahko vrnilo tisto, kar je nekoč bilo
4. recidiva, ponovitev, povrnitev bolezni
5. bot. navadni vratič
-
povrátiti pòvrātīm
I.
1. vrniti: povratiti pozajmljeni novac
2. zavrniti: povratiti stoku na paši
3. pomakniti nazaj: povratiti sat, uru
4. izbljuvati, izbruhati: povratiti jelo
5. povratiti u život spraviti k zavesti; povratiti dah, paru; povratiti čovjeka = povratiti u život
II. povratiti se
1. vrniti se
2. ozdraveti, okrevati, popraviti se po bolezni; povratiti se u život priti k zavesti
3. spomenulo se i ne povratilo se bilo je, pa na srečo minilo
-
prevŕšiti prèvr̄šīm
1. prenapolniti: prevršiti vreću
2. prekoračiti: prevršiti mjeru; prevršila dara mjeru bilo je pretirano
-
stŕšiti -ī sršati: strši mu kosa na sve strane; po sobi je stršio nered v sobi je bilo vse v neredu
-
svȉti svȉjēm, svîj, svȉh svî, svȉo svíla, svìjen -èna in svît
I.
1. zviti: sviti gvožde, vijenac, gnijezdo
2. zaviti, z zavijanjem zbrati, sklicati: pas je svio ovce; vuk je svio družinu
3. oviti, omotati: sviti kosu oko glave
II. sviti se
1. zviti se: kosa joj se svila u uvojke
2. ovo bilo, ovo se svilo bilo je to in ono
-
šȕč-mȕć prisl. sem ter tja: šuć-muć pak prolij poskušalo se je to in ono, iz vsega pa ni bilo nič: to što vi pričate, to je šuć-muć pa prolij
-
tîlī, tȉlī poudarni prisl. za tili čas, u tili čas, za tili časak takoj, precej: za tili čas ih stiže takoj, precej jih je dohitel; u tili časak beše sve razgrabljeno v trenutku je bilo vse razgrabljeno
-
trȅbati trȅbām (ijek., ek.)
1. biti treba: znaš kako bi trebalo da bude; ne treba da ideš na put; treba sto godina da se to popravi
2. biti potrebno, morati: treba da poštuješ roditelje; ja ću ti katkad trebati; ovo nije kao što treba da bude to ni tako kot bi bilo prav; tako ti i treba to si tudi zaslužil, prav ti je, prav se ti je zgodilo
3. potrebovati: trebalo mu je mnogo vremena dok svrši poslove
-
vjȅra ž (ijek.), vȅra ž (ek.)
1. vera: vjera u boga
2. zaupanje: slijepa, čvrsta, nepokolebiva vjera; imati -u u koga
3. vera: raditi u dobroj -i
4. upanje, kredit: dati komu robu na -u
5. moška beseda: tvrda vjera; dati komu -u
6. zvestoba: okrenuti -om postati nezvest, izneveriti se
7. zaroka: ugovarati -u; djevojka je bila pod -om tri godine dekle je bilo tri leta zaročeno
8. alal mu vjera! dobro je, prav je tako!; -e mi! pri moji veri!; božja ti vjera! resnično, tako je
-
začéstiti zàčēstīm začeti pogosto se dogajati: od ponoći začesti grmljavina od polnoči je grmenje bilo pogostejše
-
zàklēti zakùnēm, zakùni, zàklēh zȁklē, zȁkleo zȁklēla, zȁklēt
I.
1. zapriseči: zakleti svjedoke, činovnika
2. zarotiti: zakleti koga čime; zakleti koga na samrti da mu čuva djecu
II. zakleti se
1. priseči: zakleti se na što; ne bih se smio zakleti
2. zarotiti se: sve se zaklelo protiv nas; zaklela se zemlja raju da se tajne sve saznaju nič ni tako skrito, da ne bi bilo očito
-
zastidívati -stìdujēm
I. sramotiti
II. zastidivati se biti sram: mališ premirao od straha na svaku grubu riječ i rado se zastidivao mali je premiral od strahu na vsako grobo besedo in kaj rado ga je bilo sram