dòhvatiti -īm
I.
1. vzeti, sneti, prijeti: dohvatiti pušku s klina; paša dohvati pero i hartiju pa sitnu knjigu piše; žena dohvati lonac pa ga metne na vatru
2. seči po, za: dohvati mi divit i papir
3. zajeti: dohvati mi vode u maštrafi
4. doseči, seči: dohvatiti morsko dno; svud koliko okom dohvatiš samo su oranice; dohvatiti krov
5. pograbiti: dohvatiti štap, pušku
6. dotakniti se: dok sam ja živ, njega ne smiješ dohvatiti
7. usekati, udariti: dohvatiti koga čibukom po glavi
8. zadeti, oplaziti: i mene je dohvatilo tane; ako nas novine dohvate tako, onda je to skandal
9. ujeti: istih dana dahijski ljudi isijeku po pašaluku još gomilu ljudi, gdje su koga dohvatiti mogli
10. sprejeti: lijepo dohvatiti koga, gosta
11. prevzeti: svi su bili dohvaćeni groznicom oduševljenja
II. dohvatiti se
1. zgrabiti se spopasti se, skočiti si v lase: oni su se dohvatili šakački; mi se dohvatismo s fašistima i nacistima; žene se dohvatile za kose
2. zgrabiti za: dohvatiti se puške, oružja
3. lotiti se: dohvatiti se posla
4. ujeti se: dohvatiti se na noge
5. dokopati se, doseči: dohvatiti se znanja; preskočim plot i dohvatim se ceste
6. dotakniti se: potkivač se dohvati šajkače
7. prispeti, doseči: kolona kamiona dohvati se šumice
8. dorasti: bješe još muških glava, koje se ne bjehu oružja dohvatile
Zadetki iskanja
- dòmisliti -īm
I. domisliti: domisliti svoje misli
II. domisliti se
1. domisliti se: tek sada sam se domislio
2. premisliti si: hoće još nešto da reče, no opet se domislio - domunđávati se -mùnđāvām se prišepetavati si, šušljati: domunđavati se nešto među sobom i s Italijanima
- dovíjati se dòvījām se izmišljati si razne umetnije, tuhtati: dovijati se na sve moguće načine; dovijati se koječemu kako ćeš se izvući iz teškog položaja
- dožúdjeti -dīm (ijek.), dožúdeti -dīm (ek.) doželeti si, dohrepeneti, dokoprneti
- dȑznuti se -nēm se drzniti si: Vuk se drznuo prevesti i crkvene tekstove na "govedarski jezik"
- folírati fòlīrām (it. fola) pog. lagati, izmišljati si
- gâloš m črn trak, ki si ga ženske vpletajo v lase
- gàmniti -īm biti željan, želeti si: gamniti za grožđem
- gȁziti -īm
I.
1. iti, korakati, stopati: iza nas gazi deset boraca
2. spuščati se v kaj: niti sam gazio u trgovinu, niti se razumijem, razumem u nju
3. teptati: osjećam se kao da su me mečke gazile; čak su i grobove gazili
4. bresti: gaziti kroz vodu; rijeka se ne može svugdje gaziti
5. mešati: gaziti ilovaču i praviti ciglu
6. orati, pluti: brod gazi tri metra u dubinu
7. kršiti, teptati: gaziti zakone
8. goniti meh: on na koru gazi orgulje, napuhuje mijeh
9. drozgati: gaziti grožđe
10. rastiti, raščiti: pijetao (petao) gazi kokoš
11. tlačiti: on još gazi zemlju še je živ
12. broditi: gaziti u krvi
II. gaziti se hoditi si po nogah: u gurnjavi su se gazili - gmȁcnuti -nēm dial. opomoči si: gmacnuti imanjem, zdravljem
- gnijèzditi gnȉjezdim (ijek.), gnézditi gnêzdīm (ek.)
I. gnezditi, delati, plesti gnezdo: u prozorima visoke kule gnijezdili su gnijezda golubovi; ova ptica gnijezdi u planini na močvarici
II. gnijezditi se
1. gnezditi: tu se sada gnijezde divlji golubovi
2. pripravljati si udobno gnezdo: eno i žena se meškolji i gnijezdi - gospòditi gòspodīm
1. gospodovati: grad gospodi nad morem
2. gospodovati si, obvladati se: tko sebi gospodi, kraljeve nathodi - grijèšiti grȉešīm (ijek.), gréšiti grêšīm (ek.)
I.
1. grešiti: griješiti protiv zakona; griješiti o zakone božje
2. navajati na greh: nemojte me griješiti
3. nakopavati si greh: griješiti dušu
4. delati napake: griješiti u računu
II. griješiti se
1. grešiti: neču da se griješim, nisu svi Turci takvi
2. grešiti proti: naši pisci često se griješe o književni jezik - ìći ìdēm, oni ìdū, vel. ìdi, aor. ìdoh ìde ìdoše, impf. ȉdāh ȉdaše, del. ìšao ìšla
1. iti: ići pješke, peške; sada idemo kući; kada idete u grad?; skoro će ići vlak, voz; sat ide polagano; poslovi idu slabo; to ide na tvoj trošak; to joj ne ide u glavu; ići u nekoj stvari suviše daleko; ići čijim stopama, čijim tragom iti po stopinjah nekoga; ići s duhom vremena; ići u korak s modom; ići kome uz nos kljubovati komu; ići kome na živce; ići od sebe iti na stran; ići trbuhom za kruhom; idi mi s očiju! izgubi se mi spred oči!; to mi ne ide iz glave; ide mu karta ima srečo v igri, pri kartanju; ide joj san na oči drema se ji; ići dokraja gnati zadevo do konca; ići za svojim očima, za svojom glavom samostojno se odločati; to mu je išlo za rukom to se mu je posrečilo; ići kome na lijepak iti komu na limanice; to mu ne ide od ruke to mu ne gre od rok; ići na tanak led lotevati se negotove stvari; ići svojim putem brigati se za svoje zadeve; ta idi, molim te! beži no, beži!; što ne ide, ne ide kar ne gre, ne gre
2. potovati, peljati se: ići vozom, vlakom na more; ići parobrodom, avionom
3. iti, padati: čitav dan ide kiša
4. prihajati, približevati se: već ide proljeće, proleće
5. vreti na dan: suze joj idu na oči
6. prodajati se: ova roba dobro ide (na pijaci)
7. prizadevati si: on ide za tim da se okoristi situacijom
8. voditi: ova ulica ide kroz čitavu varoš
9. biti: odmah iza mosta, iza kuće ide željeznička pruga
10. hoditi, družiti se: kaži s kim ideš i ja ću ti kazati ko si
11. tikati se: ove riječi tebe idu
12. iti, biti: koliko puta ide pet u deset?
13. nanašati se: na težak zločin ide težak zakon
14. iti, pripadati: sve ćeš dobiti što te ide
15. spadati: Mažuranić ide u red najvećih pjesnika naših
16. dogajati se: sve to ide i dan-danas
17. idi u peršun! pojdi k vragu!; idi u bestragiju! izgini, da ne slišim več o tebi! - ishìtrilac -ioca m, ishìtritelj m kdor si kaj na hitro izmisli
- iskáliti ìskālīm
I.
1. skaliti: iskaliti gvožde
2. ohladiti si: iskaliti srce, svoj gnjev nad kim
II. iskaliti se znesti se: iskaliti se na kom: iako nije bilo uzroka za svadu, on ga je silom tražio, tek da se iskali na kom - iskaljívati iskàljujēm
I.
1. kaliti: iskaljivati gvožde
2. ohlajati si: iskaljivati svoj gnjev
II. iskaljivati se znašati se: iskaljivati se na kom - isplakívati isplàkujēm
I. s solzami dobivati, pridobivati, jokaje prositi: što sebi isplakuješ, to i tvojima
II. isplakivati se večkrat se izjokati, (večkrat) si srce lajšati z jokom - isprebíjati isprèbījām
I.
1. pretepsti, premlatiti: isprebijati koga kao mačku; isprebijati koga na mrtvo ime hudo pretepsti koga
2. polomiti: isprebijati komu noge, ruke
3. polomiti si: mnogi isprebijaju noge i ruke
II. isprebijati se prebiti se, prebijati se