Franja

vôljno prisl.
1. z voljo, zlepa: ako ne ide voljno, neka ide nasilu
2. z voljo, od srca, iz srca: niti je on više pričao onako voljno, niti smo ga mi pazljivo slušali
3. hote, namenoma, zavestno: pesimistički gledaju na život, pa ga se često i voljno oslobađaju
4. voj. prosto (komanda, ko vojaki lahko zapuste vrsto in se razkrope); na mestu voljno (komanda, ko vojaki sproščeno stoje v vrsti)

vȍsak -ska m, mn. vȍskovi vosek: biljni, pečatni, crveni, parafinski, pčelinji vosak; to je sigurno kao u vosku to je gotovo kot amen v očenašu; blijed kao vosak; -om natopljen; -om prevući

vráta vrátā s mn. vrata: kućna, podrumska, dvokrilna vrata; poklopna vrata; ulazna vrata vhodna vrata; vrata za nuždu izhod v sili; izbaciti koga na vrata; širom otvoriti vrata na stežaj odpreti vrata; izići na prednja vrata; pokazati komu vrata; čistiti prvo pred svojim vratima; kucati na čija vrata; obilaziti tuđa vrata beračiti pred tujimi vrati; doći će sunce i na naša vrata tudi nam se bo nasmehnila sreča

vr̂ša ž, vȑša ž vrša: loviti rake, ribu -om; naći se u -i znajti se v težkem položaju; puhati, duvati u -u zaman se truditi

vŕtnja ž vrtenje: vrtnja zemlje; velika je vrtnja u ovoj kući v tej hiši imajo ljudje veliko opravkov; desna, lijeva, leva vrtnja; vrtnja natrag; vrtnja Zemlje

vúći vúćēm, vel. vúci, vúcijāh vúcijāše, vúkoh vȗče, vûkao vúkla, vúčen -a
I.
1. vleči: vući kola, koga za rukav, koga za nos; ljubav ga je vukla k njoj; dijete dobro vuče; vući crtu; vući vodu iz bunara, mač iz korica, čavao, ekser iz daske
2. vući sebi vleči na svojo stran; vući noge vleči noge, težko hoditi; vući vodu na svoj mlin; vući koga za jezik; vući korist iz čega imeti korist iz česa; vući lance, okove biti v ječi; vući rep za sobom imeti madež na svojem imenu
II. vući se
1. vleči se: haljina se vuče po zemlji, po podu; lanac Karavanki vuče se duž sjeverne granice
2. vlačiti se: vući se poslije, posle bolesti; što se vučeš s onom bitangom
3. dajati se: što se vučeš s tim čovekom po novinama, po sudu
4. vuci mi se ispred očiju poberi se mi izpred oči; vući se klipka s kim kosati se s kom

zabàglati -ām, zabàgljati -ām dati (v, notri): zabaglati prst u usta; zabagljao je čibučić čim je ispao iz pelena je že imel pipo v ustih, kakor hitro je zlezel iz plenic

zȁborāv m pozaba, pozabljen: šetati u slatkom -u; baciti nešto u zaborav = predati -u = prekriti -om; oteti, otrgnuti, spasiti, spasti od -a rešiti pozabe; potonuti u zaborav utoniti v pozabo

začèliti zàčelīm zaključiti, dopolniti: posljednji gost je sofru začelio; začeliti ulicu sezidati zadnjo hišo v ulici in s tem zaključiti, dopolniti ulico

záći zȃđēm oni zâđu, záđi, zàđoh záđe, zàšao zàšla
1. zaiti: sunce je zašlo
2. priti (za): zaći komu za leđa; zaći u ćorsokak zaiti, priti v slepo ulico
3. oditi: zaći daleko prekoračiti vsako mejo
4. oditi za: zaći za kuću
5. obhoditi po vrsti: zaći iz kuće u kuću, od kuće do kuće, od jednoga do drugoga
6. spustiti se: zaći duboko u šumu
7. prodreti: zaći bliže u stvar
8. priti: zaći u godine
9. vstopiti: zaći u pedesetu godinu
10. zaiti, zabloditi: vozi ravno, ne možeš zaći

zagláviti zàglāvīm
I.
1. zagozditi: zaglaviti sjekiru, motiku, kosu
2. zabasati: istrči na vrata te ih zaglavi golemom svojom tjelesinom
3. izgubiti življenje: sin mu je zaglavio u rudniku
4. končati: ona će zaglaviti u sobici pod krovom
5. zaključiti, povzeti: misleći na sve te razloge zaglaviše da u mjestu nema boljeg ženika
6. zaglaviti haps, zatvor priti v zapor
II. zaglaviti se
1. zagozditi se, obtičati: zaglavio se metak u cijevi puške; zaglavila se kola u blatu; zaglavilo se nešto u cijevi i sad voda ne teče više
2. zbasati se: zaglavi se onako dugačak u posljednju klupu

zagústjeti -tīm (ijek.), zagústeti -tīm (ek.)
1. zgostiti se
2. postati pogost
3. sad mi je zagustjelo ekspr. sedaj mi je (vsega) dovolj; sad mu je zagustjelo prišel je v škripce, stvar je zanj postala resna

zȁjednica ž
1. skupnost: živjeti u -i; raditi i živjeti za -u; prvobitna, biljna, bračna, kućna zajednica; stambena zajednica stanovanjska skupnost; mjesna zajednica krajevna skupnost; zajednica doma i škole
2. zveza: seljačko-radikalna zajednica polit. stranka v predvojni Jugoslaviji

zàklačiti -īm
1. ometati: zid nije bio zaklačen, te se vidi u njemu četvrtasto kamenje
2. zaklačiti ribu z živim apnom zastrupiti vodo, v kateri žive ribe

zàlaziti -īm
1. zahajati: zalaziti za brijeg; sunce zalazi
2. zalaziti komu za leda zahrbtno zalezovati koga
3. zalaziti duboko u stvar spoznavati zadevo v globino
4. prihajati: zalaziti u godine

zamàknuti (zamàći) zàmaknēm
I.
1. zaiti, skriti se: zamaknuti za brdo
2. djevojka je zamakla u godine dekle je v letih
3. zamakla mu ova djevojka za oko to dekle mu je všeč
4. zadrgniti: zamaknuti omču, uže oko vrata
II. zamaknuti se obesiti se

zanòsiti zànosīm
I.
1. zanašati: zanosi ga struja
2. prevzemati: lijepa knjiga veoma nas zanosi
3. zavijati: on, govoreći naš jezik, zanosi na ruski, na njemački
II. zanositi se
1. navduševati se: nemoj se time zanositi
2. on se zanosi jer je pijan zanaša ga v besedah, ker je pijan
3. on se zanosi tim problemima s temi problemi živi
4. poglabljati se: zanositi se u svoje misli

záručan -čna -o
1. zaročen: -čni darovi, -čni prsten
2. -čne mu ruke ima polne roke (kadar drži kaj v rokah)

zaskòčiti zàskočīm
1. obiti, obkoliti: Koprivnicu hoće Turci da zaskoče svom silom; našao čovjek goveda na jednom proplanku, zaskočio ih i potjerao kući
2. presenetiti: nevrijeme me zaskočilo
3. skočiti, poskočiti: nogama napipljem tvrdinu, zaskočim uvis
4. zaskočiti kome u riječ seči komu v besedo

záskok m
1. skok z zaletom
2. nepričakovan skok, napad, naskok: tu se slava, moć i bogatstvo stiču prevarom, lupeštvom, -om i podlošću; iz -a v skoku