-
dòlina ž, dolìna ž, rod. mn. dȍlīnā, dolínā dolina: planinska dolina; dolina suza; obećavati zlatna brda i -e; Dolina kraljeva
-
dèra ž (t. dere, perz.) dial.
1. potok
2. geogr. melina, dolina
-
dô dȍla m, mest. u dòlu, mn. dòlovi dol, dolina; po gorama, po dolovima povsod; za gorama, za dolovima daleč
-
dôl dȍla m dol, dolina: dol vala
-
dóla ž ljubk. dolinica, dolina
-
drȁga ž
1. draga, dolina, soteska
2. morski zalivček: more se uvlači u suhu zemlju i ono predstavlja zatone, zalive, zatoke, drage i unutrašnja mora
-
dražètina ž večja draga, dolina
-
drȁžina ž večja draga, dolina
-
pàdina ž
1. reber, pobočje
2. kotlina, dolina: padina je dolinica izmedu dva brijega, brega
-
pȍdōlje s geogr. dolina, podolje, podolnica v hribovitem svetu: krasko podolje
-
prȅteka ž (ijek., ek.) odtekanje vode, dolina, po kateri odteka snežnica ali deževnica
-
prȍdō -ola m, prȍdōl -ola m, prȍdō -oli ž, prȍdōl -oli ž geogr. dolina, draga: glas dopire preko prodola i gora
-
ràzdōlje s geogr. razdolje, dolina
-
ùdolica ž, ùdolina ž, ùdōlje s dolina
-
dólja ž kratka, široka dolina z ravnim dnom
-
dubòdolina ž, dubodòlina ž globoka gorska dolina
-
dubòvalina ž dial. globoka gorska dolina
-
dugòdolina ž dolga dolina: gorje ispresijecano je -ama
-
dùmača ž globoka dolina s strmima pobočjema
-
kànjōn -óna m (špan. canon) kanjon, ozka rečna dolina: Drina protiče kroz duboke -e okomito odsečenih stena; -skī -ā -ō kanjonski: -a dolina