Franja

pobija|ti (-m) pobiti

1. (ubijati) totschlagen; grozovito: hinschlachten, hinmorden, vojska: niedermachen, niedermetzeln

2. (boriti se proti) bekämpfen (tudi medicina)

3. (spodbijati) widerlegen, (ugovarjati) einwenden

pobíjati pòbījām
I.
1. zabijati: pobijati kolje u zemlju
2. pobijati: pobijati cijene životnim namirnicama, tude mišljenje; po sata je grad pobijao polja
3. klepati mlinski kamen
4. teptati, pripravljati gumno za vršenje
II. pobijati se pobijati se, potikati se: pobijati se po svijetu

pobíjati to kill, to slaughter; to knock down; to struggle against, to combat; (spodbijati) to combat; (cene) to bring down

pobíjati abattre , (masovno) massacrer, tuer ; figurativno combattre

pobíjati (-am) | pobíti (-bíjem)

A) imperf., perf.

1. abbattere, ammazzare

2. uccidere, massacrare; trucidare

3. confutare, contestare:
pobijati predsodke confutare pregiudizi

B) pobíjati se (-am se) | pobíti se (-íjem se) imperf., perf. refl.

1. ferirsi (nella caduta, per un colpo)

2. (ubiti, ubijati drug drugega) uccidersi, ammazzarsi (l'un l'altro, a vicenda)

pobíjati -ám
I.
1. ubijati: pobijati ljudi, divjad
2. obarati: pobijati ljudi na tla
3. suzbijati: napačne nazore
4. razbijati, lupati: pobijati kozarce
II. pobijati se ekspr. mučiti se, dirinčiti, dirindžiti, teško raditi: noč in dan se pobijati za družino; pobijati se po rudnikih

pobíjati -am nedov. a ucide, a omorî, a masacra

afrontar nasproti postaviti, nasproti stati, kljubovati; pobijati; javno obtožiti

afrontar el peligro kljubovati nevarnosti
afrontarse srečati se

argue [á:gju:]

1. prehodni glagol (for, against)
dokazovati, pobijati; pretresati; kazati

2. neprehodni glagol
pričkati se (from)
sklepati (about)
diskutirati, razpravljati

to argue against s.th. nastopiti proti čemu
it argues him to be an honest man to dokazuje, da je poštenjak
to argue for (ali in favour of) zagovarjati kaj
to argue s.o. into pregovoriti koga (da kaj stori)
to argue s.o. out of odvrniti koga od česa
to argue sagacity kazati bistroumnost
to argue the point spodbijati zadevo

bekämpfen bojevati se proti, pobijati, Schädlinge: zatirati

bȉti bȉjem, oni bȉjū vel. bîj, bȉjāh -āše, bȉo bȉla, bìjen bijèna
I.
1. biti, tolči: biti koga štapom, palicom; srce bije u grudima
2. brcati: konj bije nogama
3. obstreljevati: aga naperio topove na bedeme i bije ih sa svih strana
4. pobijati: on nas bije citatima iz latinskih pisaca
5. nesti: ova puška daleko bije
6. sikati, švigati: vatra bije iz kuće
7. kipeti: mladost bije iz njega
8. biti: ura bije
9. bobnati, igrati: biti u doboš, u harfu
10. pobijati: grad bije vinograde
11. zadeti: bio je junak mimo ljude, a nije ga bila ni puška ni sablja
12. klati: daću ti slanine kad budem bio svinje
13. treti: biti lan, konoplju
14. bije ga baksuz ima smolo, zasleduje ga nesreča; bije ga maler spremlja ga nesreča; bije ga glas o njem se slabo govori; to mi bije u oči to me bode v oči; biti žicu žarg. poskušati kaj doseči z laskanjem, prilizovanjem; biti koga kao vola u kupusu neusmiljeno koga pretepati
II. biti se
1. bojevati se: biju se dobro, ali pucaju zlo
2. tolči se, trkati se: biti se u grudi
3. pretepati se: nemoj se biti s drugom djecom
4. drstiti se: od maja do avgusta šaran se bije

combatir pobijati, izpodbijati; bojevati se, boriti se

combatir con (contra) el enemigo boriti se proti sovražniku
combatirse biti se, bojevati se, tepsti se

combattre* [kɔ̃batr] verbe intransitif, verbe transitif bojevati se; boriti se; prepirati se; pobijati, skušati obvladati

en état de combattre v bojnem stanju
combattre l'ennemi, l'incendie, une épidémie boriti se proti sovražniku, požaru, epidemiji
combattre un projet de loi pobijati, nasprotovati zakonskemu načrtu
combattre en soi même (figuré) biti neodločen, ne se moči odločiti
combattre de quelque chose avec quelqu'un tekmovati s kom v čem
se combattre bojevati se; prepirati se med seboj

contrebattre* [-batrə] verbe transitif udariti nazaj, pobijati, zadeti s protitopnim ognjem

dispute¹ [dispjú:t]

1. neprehodni glagol (with, against s, proti; on, about o)
prepirati, pričkati se, razpravljati

2. prehodni glagol
razlagati, pretresati; pobijati; spodbijati, oporekati; braniti, boriti se

it cannot be disputed o tem ni dvoma

flīgo -ere (—) (—) (indoev. kor. bhlīg̑-, bhleīg̑- biti = tolči; prim. gr. φλίγω in ϑλίβω stiskam, sl. blizu, let. blaîsît tolči, mečkati) tolči, udariti, vreči, metati; le pesn.: fl. se in terram L. Andr. fr., aequora fligebant navīs ad saxa virosque Lucr. (?); occ. pobijati: fligi socios, stirpem funditus fligi Acc. fr.

hinmorden pobijati, pobiti

hinschlachten moriti, pomoriti, pobijati, pobiti, klati, poklati

impugn [impjú:n] prehodni glagol
napadati, izpodbijati, pobijati (z argumenti), ugovarjati

impūgnō (inpūgnō) -āre -āvī -ātum

1. bojevati se zoper, napasti (napadati), naskočiti (naskakovati): Iust., quo quidem tempore tecta magistratuum impugnata vidistis Ci., nostri acrius impugnare coeperunt C., patriam impugnare L.

2. metaf.
a) (z besedami) napadati, bojevati (boriti) se zoper kaj, pobijati kaj: hominem impugnare non desinunt Ci., meritum fidemque i. O., dignitatem alicuius Hirt., Ci. fr., sententiam i. T., nostra impugnat, nos odit H., plebem i. L., actores causarum i. Q., opus i. O. pretresati; abs.: tempus impugnandi Ci.
b) sploh bojevati (boriti) se zoper kaj, spodbijati kaj, upirati se proti čemu, nasprotovati čemu: regem i. S., morbum i. Plin., veneficiis impugnari Suet.