Franja

obre|zati [é] (-žem) obrezovati beschneiden (tudi medicina); v pravo obliko: zurechtschneiden, zurechtstutzen, zustutzen; (reducirati) schneiden, agronomija in vrtnarstvo zurückschneiden; vrbe, murve: köpfen
tehnika obrezati zarobek/brado abgraten

òbrezati òbrežēm obrezati: obrezati lozu, jevrejsko dijete

obrézati obrezováti (trto) to dress, to prune; (pristriči) to clip, to curtail; (živo mejo) to trim; religija to circumcise; (brado) to trim; (vrh drevesa) to poll; (vejevje) to lop, to top

obrézati, obrezováti nohte to clip (ali to trim) nails
obrézati, obrezováti robove to cut edges
obrézati, obrezováti vinsko trto to dress the vine

obrézati tailler, couper tout autour , (po robovih) rogner ; (drevje) ébrancher, tailler ; (živo mejo) tondre ; (otroka) circoncire

obrezati krila, kremplje rogner les ailes, les griffes; (psu ušesa) essoriller

obrézati (-réžem) | obrezováti (-újem)

A) perf., imperf.

1. tagliare, intagliare; tisk. refilare

2. agr. potare; tosare (siepe); scapitozzare (rami):
obrezati trtne poganjke spollonare

3. rel. circoncidere
FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
ekst. obrezati knjigo tagliare il libro
obrezati kopito tagliare lo zoccolo
metal. obrezati ulitek sbavare il getto

B) obrézati se (-réžem se) | obrezováti se (-újem se) perf., imperf. refl. tagliarsi, ferirsi

obrézati -žem
I.
1. obrezati, opsjeći (-se-), isjeći suvišne mlade lastare na lozi, voću, drveću: obrezati drevo, trto, vrtnico, vinograd
2. zalomiti, okrnjiti lozu: obrezati trto
3. potkresati: obrezati živo mejo
4. opsjeći, opseći: obrezati rob s škarjami
5. obrezati: obrezati judovskega, muslimanskega moškega novorojenčka
II. obrezati se porezati se, posjeći (-se-): obrezati se po rokah

obrézati (re)cortar ; (trte) desbarbillar ; (nohte) cortar ; (knjigo) desvirar ; (drevo) podar ; (živo mejo) recortar, igualar ; rel circuncidar

obrézati -réžem dov., обрі́зати -рі́жу док.

obrézati -réžem dov. a tăia; a tunde

abgraten Technik strgati zarobek, beim Schmieden: obrezati, obrezovati brado

amputō -āre -āvi -ātum (ambi in putāre)

1. agr. nekoristne in škodljive dele odrez(ov)ati, odsek(av)ati, obrez(ov)ati, prirez(ov)ati, (o)trebiti (naspr. immittere): circumcidat, amputet Ci obreži (vse), odreži (nekoristne in škodljive dele), a. vitem ferro Ci., inutiles falce ramos H., proximas viti radices Q., cacumen (ulmi) Plin., gemmas post triennium a matre Col.; pren.: ramos a. miseriarum Ci.

2. telesne dele odrez(ov)ati, odsek(av)ati, odvze(ma)ti (posebno medic.: membra, pedes, manus auresque, manum gladio, ferro crus, pedes securibus Cu., ex ipso vertice capillos Plin. iun., aurem alicuius T., caput T., Suet., manūs Sen. ph., Suet., humeros trunco tenus, ossa Sen. tr., exoletos Sen. rh. skopiti; z ugrizom odvzeti, odgrizniti: caudam, testes Plin.; pren.: in rei publ. corpore... quidquid est pestiferum, a. Ci., scabiem Col.; pesn. pren. (o mrazu): fractos asper rigor amputat artus Sil.

3. pren. omejiti (omejevati), (s)krčiti, skrajš(ev)ati, prikrajš(ev)ati, zmanjš(ev)ati: sententiarum circumcidere et amputare multitudinem Ci., longa colloquia Sen. tr., legionum numerum T., infracta et amputata loqui Ci. pretrgano in nepovezano govoriti, populi pars amputatur Ci. je prikrajšan.

attondeō (adtondeō) -ēre -tondī -tōnsum

1. (o)striči, obrez(ov)ati: caput Cels., comata colla V. (Catal.), vitem V., forficulis caprinos utres Ap., setas P. Veg.; pesn. = obgristi, (po)muliti, popasti (popasem): tenera attondent... virgulta capellae V., att. prata Aus., attonsa arva Lucan. popasene, gole; pren.: aliquem strictim att. Pl. do golega ostriči koga, šalj. = hudo ga ukaniti, naspr. aliquem per pectinem att. Pl., attonsae hae quidem ambae usque sunt (oves) Pl. sta do golega ostriženi, metuo,... ne ulmos parasitos faciat, quae usque attondeant Pl. ki (človeka) pošteno narežejo (nabijejo).

2. pren. pomanjš(ev)ati, (s)krajš(ev)ati: consiliis nostris laus est attonsa Laconum Ci. poet.

Opomba: Vulg. fut. po 3. konjugaciji attondent: Vulg. in v pass. attondentur: Vulg. — Star. attōnse = attondisse: V. (Catal.).

beschneiden^* obrezati, porezati, rezati; Haare, Nägel: striči, postriči, pristriči; einen Stoff: obrezati, obrezovati, prirezati, prirezovati; Rechte, die Freiheit: kratiti, krniti, okrniti; Ausgaben, Löhne: pristriči, reducirati

caedō -ere, cecīdī, caesum (prim. lat. cāia, cāiāre, ancaesa, caedēs, caementum, caelum dletce, caestus)

1. biti (bijem), udariti (udarjati) koga, kaj, na kaj, po čem, tolči, tepsti, suniti (suvati): calcibus, pugnis aliquem Pl., calcibus arva V., ianuam saxis Ci., silicem rostro L. ali sacrum lapidem rostro L. kljuvati, hastili tergum alicuius L., populum saxis H. metati kamenje, aliquem valide Sen. rh., femur, frontem, pectus, discipulos Q., uxorem Aug.; pren.: stimulos pugnis caedere Pl. = z neumno upornostjo povečati zlo; pren. (v sramotilnem pomenu) dregati v kako osebo = nečistovati: Cat., Tert.

2. bičati, šibati: aliquem verberibus Pl., Ter., nudatos virgis caedunt L., qui damnatus erit,... virgis ad necem caedetur Ci., eum servi publici loris ceciderunt Ci., ille flagellis ad mortem caesus H., ferulā caedere aliquem H., consul a patre flagris aliquando caesus Q., loris bene caesus Gell.; pren.: aliquem verbere surdo caedere Iuv.

3. (les idr.) sekati, posekati, izseka(va)ti, odseka(va)ti, robiti; z zunanjim obj.: lignum Pl., arbores Ci., L., Cu., arboris auctum Lucr., silvam C., O., Suet., silvas Lucr., Ligurum vineas L., nemus O., caesis lucis Ci., caeditur et tilia... altaque fagus V., ripis fluvialis arundo caeditur V., robur Ci., robora O., pinum Col.; saginam Pl., cervicem alicuius L., volutam Virt. izsekati; rūta (et) caesa, gl. ruō; (listje, vejevje idr.) rezati, porezati, odrez(ov)ati, obrez(ov)ati: frondem Ca., falce comam (vitis) Tib., fenum Col. (po)kositi; occ. z zobmi raztrg(ov)ati, zgristi, zglodati: tineae omnia caedunt Luc. ap. Non., socios caedebant dentibus apri Lucr.; pren.: vineta sua caedere H. sam sebi trsje porezati = sam sebi škodovati; z notranjim obj.: sekaje obdel(ov)ati, obseka(va)ti, režoč pristrojiti, (pri)krojiti: materiam (tesarski les) C., Cu., palos Col., toga... apte caesa Q.; pren.: caedere sermones (= κόπτειν τὰ ῥήματα) Ter. govoričiti, kramljati; (kamenje) lomiti, nalomiti, rezati, narezati: lapis aliqui caedendus et apportandus fuit Ci., (murus) latius quam qua caederetur, ruebat L., c. montes in marmora Plin., caesis montis medullis Cat.

4. razseka(va)ti, razbi(ja)ti: securibus humida vina V., dolabris vasa Cu., cucurbitam minutim Gell.; pren.: oratio caesa Corn., M. presekan govor (o brezvezju); subst. pt. pf. caesum -ī, n odsek = odstavek (v govoru): nonnullis caesis interrupta oratio M.

5. (ljudi) (po)sekati, (po)klati, pobi(ja)ti, ubi(ja)ti, usmrtiti (usmrčevati), poseb. voj. o posameznem sovražniku ali sovražni vojski pobiti, pogosto = poraziti: gladiis eductis... caedere incipiunt eius servos Ci., patre proclamante se filiam iure caesam iudicare L., advena virgineo caesus ut ense cadat O., caeduntur vigiles V., ipse in eo proelio caesus est N., in acie caesus Cu., exercitus caesus fususque Ci., tot legionibus caesis Ci., quod... legiones nostras cecidere L., c. consulem exercitumque L., Pyrrhumque et ingentem cecidit Antiochum Hannibalemque H. je porazila; pesn. (enalaga): caeso sparsurus sanguine flammam V. krvavo pobitih, caesi corporum acervi Cat. kupi pobitih (trupel); occ. umoriti: qui... responderit iure caesum (Ti. Gracchum) videri Ci.

6. (živali, žrtve) (za)klati, poklati, žrtvovati: caedit greges armentorum reliquique pecoris Ci., c. bidentes, iuvencos V., agnam H., boves O., caprum Baccho V., Silvano porcum Iuv., victimam L., victimas Ci. ep., T., deorum mentes hostiis caesis placare Ci.; od tod preg.: inter caesa et porrecta Ci. ep. (gl. porriciō); occ. živali na lovu pobi(ja)ti, ubi(ja)ti, postreliti, postreljati: (cervos) graviter rudentēs caedunt V.

Opomba: Vulg. pf. caedērunt: It., Aug.

castrō -āre -āvī -ātum

I.

1. (s)kopiti, rezati: agnum Varr., gallos Varr., Plin. kopuniti, vitulos, quadrupedia Col., arietes, haedos, iuvencos, verres, sues feminas Plin., mares Suet., Amm., se Luc. fr., se ipsos Vulg., castratus homo Cu. skopljenec.

2. rastline obrez(ov)ati, obseka(va)ti: vites Ca., Plin., arbusta Vitr., arundinetum Col., Plin.

3. žito idr. čistiti, očistiti, vejati, jaloviti: siligo castrata Plin., semen castratum Plin. jalovo zrnje, vina saccis c. Plin. precejati skozi vreče (da se mu odvzame rezkost).

4. odrez(ov)ati, odsek(av)ati, (s)krajšati: caudas catulorum Col., alvos apum Col. izpodrezati; pesn. pren.: libellos Mart. očistiti peg in kvant.

— II. pren. (s)kopiti = zmanjš(ev)ati, (o)slabiti: Sen. ph., Cl., Hier., nolo dici morte Africani castratam esse rem publicam Ci. (prim. Q. I, 6, 15), velut castratis viribus Plin.; v pass. z grškim acc.: virginitas animum castrata recisum Prud.

cercenar obrezati, pristriči, odrezati; omejiti, skrajšati, zožiti; izbrisati (mesto iz knjige)

cercenar los gastos omejiti izdatke

chapodar pristriči, obrezati (drevje); omejiti, zagraditi

circoncidere^* v. tr. (pres. circoncido) obrezati

circoncire* [sirkɔ̃sir] verbe transitif (obredno) obrezati

enfant masculin circoncis obrezan otrok

circumcīdō -ere -cīdī -cīsum (circum in caedere)

1. obrez(ov)ati, okrog izrez(ov)ati, odrezati: ars agricolarum, quae circumcidat, amputet Ci., caespitem gladiis c. C. rušo rezati, c. ungues Cels.; occ. obrez(ov)ati: (Iudaei) circumcidere genitalia instituerunt T., aliquem c. Petr.

2. pren. omejiti (omejevati), (s)krčiti, (za)tesniti, (pri)krajšati, zmanjš(ev)ati, opustiti (opuščati): Varr., Sen. ph., circumcisi sunt sumptus L., c. impensam funeris Ph., amputata circumcisaque inanitate Ci; vinum in totum annum c. Cels. prepovedati. Od tod adj. pt. pf. circumcīsus 3, adv. -ē okrog obrezan, obsekan

1. o kraju = strm: Henna ab omni aditu circumcisa atque directa est Ci. povsem strma in nepristopna, collis ex omni parte circumcisus C.

2. pren. skrčen, prikrajšan, kratek: quid tam concisum, tam breve, quam hominis vita longissima? Plin. iun.; poseb. o govoru: Varr., orationes circumcisae et breves Plin. iun. jedrnati in kratki, c. expositio, id est σύντομος Q.; adv.: Q., Suet., Macr.