Franja

Zadetki iskanja

  • in|iti (-em) streifen (tudi figurativno)
  • ošíniti to strike, to hit

    ošíniti s pogledom to take a quick look at, to glance at, to glimpse at
  • ošíniti frapper; porter (ali donner, familiarno flanquer) un coup à quelqu'un

    ošiniti konja z bičem donner un coup de fouet à un cheval
    ošinila jo je z metlo elle lui donna un coup de balai
    ošiniti s pogledom jeter un regard (ali un coup d'œil) sur quelqu'un
  • ošíniti (-em) | ošínjati (-am) perf., imperf.

    1. gettare uno sguardo; guardare di sfuggita; fulminare

    2. dare una frustata, un colpo
  • ošíniti -em ošinuti: ošiniti koga s pogledom; ošiniti konja z bičem; strela ga je ošinila
  • ošíniti dar un golpe a alg

    ošiniti koga s pogledom echar una ojeada (ali un vistazo) a alg, (z morilskim pogledom, fig) fam lanzar a alg una mirada asesina
  • ošíniti -nem dov.
    1. a privi (în treacăt/cu coada ochiului)
    2. a lovi cu biciul/cravaşa
  • čalánuti čàlānēm dial.
    1. usekati, ošiniti
    2. gl. čalabrcnuti
  • fulgerá fúlger

    I. vi.

    1. bliskati se

    2. preblisniti, prešiniti

    II. vt. ošiniti (s pogledom)
  • òpariti òparīm
    I.
    1. opariti: opariti vrućom vodom
    2. ošiniti, udariti: opariti konja bičem; ekspr. opariti komu šamar
    II. opariti se
    1. opariti se
    2. opeči se
  • opàtrnuti -nēm, opàučiti -īm ekspr. usekati, udariti, ošiniti: dobro ga je opatrnuo, opaučio
  • òšinuti -nēm
    1. ošiniti, ošvrkniti: ošinuti konja
    2. zadeti: ošinule ga nevolje; stajati kao gromom ošinut
    3. oplaziti: zima, ako ne ujede ustima, ona repom ošine
  • priòšinuti -nēm ošiniti: priošinuti koga bičem
  • prìšinuti -nēm ošiniti: prišinuti koga bičem, kandžijom
  • stringō -ere, strīnxī, strictum (v besedi sta združena dva različna kor. a) kor. *strei̯-g- oplazniti [oplazovati], (o)smukati, udariti; prim. gr. στρίγξ (gen. στριγγός) vrsta, στρεύγομαι izrabljam se = slabim, pešam, ginevam, lat. striga travna ali žitna red, strigilis, strigōsus = sl. striči, strgati, strugati, strgalo, strug, stvnem. strīhhan = nem. streichen, got. striks = stvnem. strih = nem. Strich. b) kor. *stre(n)g- zadrgovati, sukati; prim. gr. στρογγύλος [iz *στραγγύλος] sukan, okrogel, στραγγός sukan, στραγγάλη vrv, vož, konopec, στραγγαλόω [od koder izpos. strangulō v lat.] in στραγγαλίζω davim, zadavljam, let. stringt (s)krčiti se, posta(ja)ti, tesen, (po)sušiti se, strangs pogumen, čvrst, stvnem. stric = nem. Strick, stvnem. strang = nem. Strang)

    1. oplaziti (oplazovati), oplazniti, osmukniti (osmukati), (o)pras(k)niti, ošiniti, lahno (blago) se dotakniti (dotikati): stringebat summas ales … undas O., exiguā cum summum (sc. aequor) stringitur aurā O., nunc stringam metas interiore rotā O., (sc. canis) extento stringit vestigia rostro O., ne possent (sc. duo currus) tacto stringere ab axe latus Pr., laevas stringat sine palmula cautes V.; od tod (o rekah) dotikati se česa, teči mimo česa, teči ob čem; (o ljudstvih) dotikati se česa, mejiti na koga (kaj), mejiti s kom (čim), biti mejak (mejaš) koga: ego sum, pleno quem flumine cernis stringentem ripas … Thybris V., iuga montium recto alveo (v ravnem teku) stringere Cu., Scytharum gens ultima Asiae … stringit Cu.; metaf.
    a) (z besedami) le dotakniti se česa = na kratko omeniti kaj: pressis stringam revocatam ab origine famam narrandi metis Sil.
    b) (po)grajati, ukoriti, (strogo) opomniti (opominjati), ošte(va)ti, (po)očitati komu kaj: quod in epistula strinxit Tert.; occ. ošiniti = odrgniti, porezati, raziti, oprasniti, oplaziti, ošvrkniti, lahko raniti: hunc … levis hasta Themillae strinxerat V., illa (sc. hasta) … magno strinxit (sc. aliquid) de corpore Turni V., tela stringentia corpus V., coluber fugientis … dente pedem strinxit O., gladius idem stringit et transforat Sen. ph., strictus et recreatus ex vulnere in tempus Fl.; pesn. metaf. α) (u)žaliti, razžaliti, prizade(va)ti, (o)skruniti (oskrunjati), (o)madeževati, onečastiti (onečaščati), (u)mazati, (o)črniti: mollia carmina feci, strinxerit ut nomen fabula nulla meum O., quam tua delicto stringantur pectora nostro O. β) ganiti koga kdo (kaj), kdo (kaj) komu seči v srce, dotakniti se koga: animum (mentem) patriae strinxit pietatis imago V.

    2. (o)smukati, osmukati (osmukavati), odsmukati, obtrgati (obtrgavati, obtrgovati), odtrgati (odtrgavati, odtrgovati), (u)trgati, odrezati (odrezovati, odrezavati), odstriči: oleam Ca., bacam Varr., folia ex arboribus C., strictis foliis vixere L., stringere frondes V., H., comas (listje) V., hordea culmo V. s stebla žeti, quernas glandes V. pobirati, arbores Col., ripam V. odplavljati, izpodjedati (spodjedati); s prolept. obj.: remos V. s klestenjem listja in vej delati vesla, izglajevati vesla, rezljati vesla; metaf. (z)manjšati (zmanjševati), zapraviti (zapravljati): cur … ingratā stringat malus ingluvie rem H.; occ.
    a) kako orožje iz nožnice potegniti (potegovati, potezati), izdreti (izdirati): stringere gladium Fl., nostri milites … gladios strinxerunt C., strictis gladiis C. z golimi (izdrtimi) meči, stricto super capita (caput Val. Max.) gladio L., strictis semel gladiis L., stringere ferrum Sen. ph., stricto super capita … ferro L. epit., stricto concurrere ferro V., strictamque aciem (sc. ferri) venientibus offert V., stat ferri acies mucrone corusco stricta V., strictum rotat … ensem V., strictumque coruscat mucronem V., stricti in capita civilia mucrones Sen. ph. imperatorem … strictis mucronibus rapiunt T., stringere cultrum L., strictum telum L., non timeo strictas in mea fata manus O. na boj pripravljenih rok, strictis unguibus instant Stat. s kremplji, pripravljenimi na boj, strictae saetae Stat. naježene; metaf.: liber in adversos hostes stringatur iambus O. naj se spusti, stringere bellum Fl. pripravljati se na (za) vojno.
    b) čoháti (čóhati), čohljáti, čeh(lj)áti, česati, drgniti, praskati: equos Char.

    3. nategniti (nategovati, natezati), nape(nja)ti, zadrgniti (zadrgovati, zadrgavati), (s)krčiti (skrčevati): Cl. idr., tamquam laxaret elatum pedem abstricto nodo L., stringebant magnos vincula parva pedes O. so tiščale, stringere habenam Stat., arcum Plin. iun., stricta carbasa, stringens uterum membrana, stringit vitta comas Lucan., stringere vela Sen. ph. spe(nja)ti, zvi(ja)ti, quercus in duas partes diducta, stricta denuo Gell. sklenjen, strnjen, stricta matutino frigore vulnera L., pectora pigro stricta gelu Lucan., mare gelu stringi Gell. da z(a)mrzne, da z(a)ledeni, strictos insedimus amnes Val. Fl. z(a)mrzle, z(a)mrznjene, z(a)ledenele; metaf.
    a) v govoru na kratko (v nekaj besedah) povze(ma)ti: narrationis loco rem Q.
    b) brzdati, (u)strahovati, vladati: quaecumque meo gens barbara nutu stringitur Cl.
    c) occ. α) privezati (privezovati): te hodie stringam ad carnarium Pl. β) kovati: ferri stringere (po novejših izdajah fingere) duritiem Cat. Od tod adj. pt. pf. strictus 3, adv. (večinoma le v komp. in superl.) skrčen, od tod

    1. napet, tog, strumen, tesen: artus T., venter P. Veg. zaprt, zapečen = zapeka, zaprtje, strictior aura Aus. ostrejši (hladnejši) zrak, ostrejše (hladnejše) ozračje, strictissima (v novejših izdajah tristissima) ianua O. tesno, povsem zapirajoča, fasciis ventrem strictissime circumligare Gell.

    2. metaf.
    a) (o govoru in govorniku) kratkobeseden, redkobeseden, (kratek in) jedrnat: epistulae Sen. ph., Aeschines Q., Demosthenes strictior multo Q.
    b) (o značaju) strog, natančen: iudex Sen. rh., iudicium strictius Sen. rh., strictae iurgia legis Stat., stricto iure Icti., strictius interpretari Paul. (Dig.).
  • vrȅznuti -nēm ekspr. ošiniti, mahniti, usekati, udariti: vreznuti koga štapom po glavi
  • zalijèpiti zàlijepīm (ijek.), zalépiti zàlēpīm (ek.)
    I.
    1. zalepiti: zalijepiti pismo
    2. zamazati: zalijepiti malterom, gipsom
    3. ekspr. primazati: zalijepiti koga šakom
    4. ošiniti: zalijepiti koga srditim pogledom
    II. zalijepiti se
    1. zalepiti se
    2. prilepiti se: zalijepila se za njega, pa ga nigdje ne ostavlja
  • zaošínuti -òšīnēm
    1. zaobrniti na stran, zasukati
    2. ošiniti z bičem
  • burn2 [bə:n] samostalnik
    opeklina; vžgano znamenje; požiganje; žig

    to give s.o. a burn ošiniti koga z uničujočim pogledom
  • dart2 [da:t]

    1. prehodni glagol
    vreči, zagnati, metati

    2. neprehodni glagol (out)
    planiti, zagnati, zakaditi se, navaliti

    to dart a look (ali glance) ošiniti s pogledom
    to dart down(wards) navzdol se zagnati; vojska pikirati (letalo), leteti strmoglav
    to dart forth from planiti iz