Franja

nàtpasati -pašēm biti kot pas nad čim: dolina natpasana kamenitom kosom

naturalize [nǽčrəlaiz]

1. prehodni glagol
naturalizirati, sprejeti v državljanstvo
jezikoslovje sprejeti (novo besedo); udomačiti (rastlino, žival)

2. neprehodni glagol
naturalizirati se, biti sprejet v državljanstvo, udomačiti se; baviti se s prirodoslovjem

nȁugōd prisl. natanko, tako kot mora biti

nāvigō -āre -āvī -ātum (iz *nāv-agos: nāvis in agere; prim. gr. ναυαγός, jon. ναυηγός ladjevodja, kapitan)

I. intr.

1.
a) (o osebah) voziti se na ladji (z ladjo), ladjati, pluti, jadrati: Cels., Sen. rh., Sen. ph., Mel., Q., Icti., Lact. idr., n. caute, non temere, periculose Ci., decem navibus Ci., plenissimis velis (z razpetimi jadri, pren.) Ci., in alto, in fero mari, incerto cursu, hieme maximā Ci., in Asiam navigare Ci., nactus idoneum tempus ad navigandum C., qui in navigando se, quam navim, mavult incolumem Corn., naviget Anticyram H.; preg.: in portu navigo Ter. na varnem sem; pass. impers.: iis ventis istinc navigatur Ci., in provincia … navigandum fuisse Ci., ratibus adhuc navigatur Q.
b) (o ladjah) (od)pluti: Dig., decrevimus, ut classis in Italiam navigaret Ci., in portu Syracusano piraticus myoparo navigavit Ci., mediis tua pinus in undis navigat Q., naviget hinc aliā iam mihi linter aquā (pren.) O.
c) (o blagu) voziti se = biti prevažan (po morju, po rekah): ipsae merces periculo creditoris navigent Dig.

2. occ.
a) spustiti (spuščati) se v (na) morje, odpraviti (odpravljati) se z ladjevjem, odpluti, odriniti, odjadrati: eo tempore praetores navigare consuerant Ci., idonea ad navigandum tempestas C.
b) ladjariti, ukvarjati se s pomorsko trgovino: Vop. (Probus 23, 3).

3. metaf.
a) (o vojni na morju): celeriter Pompeio duce tanti belli impetus navigavit Ci. hitro je tako močno ladjevje odrinilo na morje v spopad, Regulo duce iam in Africam navigabat bellum Fl. vojna na morju se je pod Regulovim poveljstvom že pomikala proti Afriki.
b) plavati: „iam certe navigat,“ inquam, „lentaque dimotis bracchia iactat aquis“ O. —

II. trans.

1. pluti, jadrati, voziti se čez kaj, prepluti kaj, prejadrati kaj, ládjati: terram Ci., Tyrrhenum aequor V., aequor Ionium O., Atlanticum mare Sen. ph., Oceanum Sen. rh., Oceanum septemtrionalem Suet.; v pass.: totus hodie navigatur Occidens Plin., urbs pensilis subterque navigata Plin. viseče mesto, pod katerim je mogoče pluti, Nilus non statim navigari facilis Mel., non navigata maria transgressus est Mel. še ne prepluta, lacūs Romanis classibus navigati T.

2. s plovbo si pridobi(va)ti, priskrbeti (priskrbovati) si, oskrbeti (oskrbovati) se s čim: quidquid homines arant, navigant, aedificant, virtuti omnia parent S. kar koli si človek pridobi z oranjem, plovbo, gradnjo, je odvisno od njegove vrlosti.

nebbich! škoda!; če že mora biti

necessitare

A) v. tr. (pres. necēssito) zahtevati, terjati:
la faccenda necessita tutta la nostra attenzione zadeva terja vso našo pozornost

B) v. intr.

1.
necessitare di potrebovati

2. biti potreben

need² [ni:d]

1. neprehodni glagol
arhaično biti potrebno; biti v stiski, primanjkovati česa

2. prehodni glagol
potrebovati; zahtevati

3. pomožni (z nedoločnikom s to v trdilnih, brez to v vprašalnih in nikalnih stavkih)
morati, treba je

it needs not that; ali it does not need that ni treba, da
there needs no excuse opravičilo ni potrebno
it needed doing to je bilo treba narediti
it needs to be done to je treba narediti
she needn't do it tega ji ni treba narediti
you needn't have come ne bi ti bilo treba priti
more than needs več kot je potrebno
what need (ali needs) ? čemu to?

négociable [-sjabl] adjectif ki sme ali more biti v trgovskem prometu, prodajen, prenosen

neigen nagibati, nagniti (sich se), den Kopf: skloniti (glavo); figurativ: nagibati (se), biti nagnjen (zu k); sich neigen über skloniti se nad, sklanjati se nad; sich neigen unter upogibati se, upogniti se; ein Gelände: biti nagnjen, padati

neliniştí -ésc

I. vt./vr. vznemirjati (se), vznemiriti (se)

II. vr. skrbeti, biti zaskrbljen

némati nêmām in némadnēm, impf. nȇmāh in némadāh -āše, aor. némah in némadoh némade
I.
1. ne imeti: nemam s ljudima prljavoga karaktera nikakva posla
2. ne biti: nema nama našeg prijateljstva; nema toga ko će da ga vrati; danas nema predavanja, nastave; nema vraćanja u staro ni vrnitve na staro
3. nema druge ni druge pomoči; nema se kada ni časa
II. nemati se
1. ne biti v razmerju: dva prema osam nema se kao tri prema deset
2. ne biti: nema se novaca, ni denarja
3. ne moči: protiv toga nema se ništa reči proti temu se ne da nič reči

nemòćati -ām biti bolan, bolehati: ko zna koliko će on još nemoćati

nemòći nemògu nèmožēš dial. biti bolan: od proljeća već nešto nemogu

nenávidjeti -dīm (ijek.), nenávideti -dīm (ek.)
1. zavidati, biti nevoščljiv: nenavidjeti komu
2. sovražiti: nenavidjeti sve ljude

ne-queō -īre -īvī in -iī -itum (ixpt. ne + queō) ne moči, ne biti zmožen (ker okoliščine ne dopuščajo = gr. οὐχ οἷόν τ' εἷναι; non posse ali non valere = ne môči, ker manjka močí, pomoči ali pripomočkov): Corn., invenires saltem, si nomen nequīs Pl., copulando verba iungebant, ut nequire pro non quire Ci., ea, quae sanare nequeunt, exulcerant Ci., sicut intueri solem adversum nequītis Ci., animus sic urgetur, ut se nequeat extollere Ci., cum pisces ire nequibunt Lucr., proelio adesse nequibat S., quod intra legitumos dies profiteri nequiverat S., te, amice, nequivi conspicere V., commissa tacere qui nequit H., quam (sc. Penelopam) nequiere proci recto depellere cursu H., cur ego si nequeo ignoroque poëta salutor? H., id quidem impetrari nequiit L., quia duo consules obire tot simul bella nequirent L., multa, quae reparari nequibant T. kar je ostalo nenadomeščeno; v pass. s pass. ali dep. inf. (prim. coepi): nequītur comprimi Pl., retrahi nequitum, quoquo progressa est semel Pl. ap. Fest., cum contendi nequitum vi Pac. ap. Fest., id nequitum exaugurari Cu. ap. Fest., quidquid ulcisci nequitur S. kar koli se ne da maščevati; nequeo s quin = ne morem si kaj (ne morem (s)trpeti, ne prenesem, da ne bi = moram (z inf.): nequo, quin fleam Pl., nequeo, quin lacrumem Ter., nequeo, quin laudem Ap.

Opomba: Za prvo osebo sg. pr. Ci. dosledno uporablja non queo. — Pt. pr. nequiēns: S. fr. in pozn. pisci, dat. sg. nequeunti: Ap., pl. nequeuntes: S. fr., Arn. — Podaljšana star. obl. nequinont (= nequeunt): L. Andr. ap. Fest. — Impf. nequibat: S., nequibant: T. idr., fut. nequibunt: Lucr.

ne-sciō -īre -īvī in -iī -ītum (ixpt. ne in sciō)

I.

1. ne vedeti; abs: nesciit videlicet Ci.; z obj. v acc.: nomen Ter., tutores hoc nesciunt Ci., si quid nescierat Ci., nec me pudet fateri nescire, quod nesciam Ci., haec nunc quaero, quae causa fuerit — de Oropo, opinor, sed certum nescio; et, si ita est, quae controversiae Ci. ep. toda ne vem zagotovo; z de (redko): hunc nescire sat scio de illa amica Pl.; z ACI: nesciebam id dicere illam Ter., qui nesciat te stetisse in comitio cum telo? Ci.; po gr. skladu: uxor Iovis esse nescis (nam. te uxorem Iovis esse nescis) H.; z odvisnim vprašalnim stavkom: nescio, quid narres ali ego, quid narres, nescio Ter. ne vem, kaj hočeš, quid dicam, nescio Ci., nescis, inquit, quanta cum exspectatione, Cotta, sim te auditurus Ci., animae sit (sc. illa vis) ignisne, nescio Ci., cum, quemadmodum sedaret, nesciret N., nescis, quem fugias O.; pass. impers.: utrum consistere uspiam velit an mare transire, nescitur Ci. ep. se ne ve. Iz zveze z odvisnimi vprašalnimi stavki se je razvila skrajšana obl. razstavnega vprašanja nescis an (gl. an), ki se uporablja za izražanje previdne potrditve ali skromno izrečenega subjektivnega prepričanja: constantiam dico? nescio, an melius patientiam possim dicere Ci. ne vem, ali naj bo tako ali bolje, da jo imenujem potrpežljivost = menda bi mogel to bolje imenovati potrpežljivost. — Pomni rekli
a) si nescis O. če morda ne veš, če hočeš (želiš) vedeti.
b) illud (id) quod scis (scies), nescis (nesciveris) Enn., Kom. obnašaš (obnašaj) se, kakor da ne bi vedel (formuli iz pogovornega jezika, s katerima se komu kaj zaupanega zabiča kot skrivnost). — Pt. pr. nesciēns -entis ne vedoč, nevede, nevedoma: ut sentiant te nescientem id dare Ter.; adv. nescienter nevede, po nevednosti: Aug.

2. ne (po)znati: illa illum nescit Pl., n. deos Ter., caeli numina Lucan., litteras Sen. ph., arma Fl., vinum toto nescire Decembri Iuv. ne piti vina, vzdržati se vina, puellae nescivere hiemem V. zime niso spoznale, zaznale; tako tudi nescire sua pericula Lucan. Od tod
a) pt. pr. nesciēns -entis ne poznavajoč: n. sui Ap. ne zavedajoč se, nezaveden.
b) pt. pf. nescītus 3 ne(po)znan: litem intra Gallias antea nescitam primus edidit Sid.

3. ne moči, ne znati = ne ume(va)ti česa, nevešč biti česa, ne biti kos česa, čemu, ne spoznati se na kaj: versus nescire H. ne znati tvoriti verzov, ne spoznati se na verzifikacijo, utram tandem linguam nescio? Ci., qui Graece nesciunt Ci., non tam praeclarum est scire Latine quam turpe nescire Ci.; z inf.: Stoici irasci nesciunt Ci., nisi malo coactus recte facere nescis Ci., stare loco nescit V., nescit equo rudis haerere ingenuus (sc. puer) H., n. quiescere L., n. hoc imitari Cu.; včasih (pesn.) = ne hoteti: nescit vox missu reverti H., virtus capi nescit Val. Max. —

II. Brez vpliva na glagolski naklon se nescio z zaimki povezuje v en pojem; pri tem dobi pronominalen oz. adverbialen pomen in izraža tisto, česar nočemo ali ne moremo zaznamovati s pravim imenom, in sicer

1.
a) kot nepomembno, neznatno, pogosto s stranskim pomenom brezbrižnosti ali prezirljivosti: prope me nescio quis loquitur Pl. ne vem kdo = nekdo, misit ad Caecilium nescio quem Ci. ne vem koga = nekoga, in oppidum nescio quod Ci. v neko meni neznano mesto, nescio qua permotus divinatione Ci. po neki, ne vem kaki slutnji = po neki meni neznani slutnji, nescio quid dissentiens Ci. malo, nekoliko, nescio quid illud factum Ci. čez mero nemožato, me nescio quando venisse Ci. kdaj, enkrat, sententiae nescio unde ex abdito erutae Ci. bog si ga vedi od kod, nescio quid esse putant O., paulum nescio quid Plin. slepa cena, nescio quid frivoli Suet. prava malenkost.
b) kot izvrstno, izredno, izjemno: tum illud nescio quid praeclarum ac singulare solet exsistere Ci. tisti vzor dovršenosti, ki nima sebi enakega, imena katerega pa ne vem, a nescio qua dignitate Ci.

2. zlasti pogosto v zvezah nescio quo modo (casu, pacto), s katerimi želimo naznačiti, da kaj ni gotovo, nedvomno, da se ne zdi hoteno ali da je nedoumno, v sl. = tako rekoč, (tako) nekako, bog ve kako, nehote, nedoumno, nedoumljivo, čudovito: boni nescio quo modo tardiores sunt Ci. nedoumljivo, pecunia nescio quo modo quaesita Ci. bog ve kako, sed nescio quo pacto iam de manibus elabitur Ci.; včasih za izražanje obžalovanja = žal, na žalost, žalibog: nescio quo pacto omnium scelerum … maturitas in nostri consulatus tempus erupit Ci., fit enim nescio quo modo, ut magis in aliis cernamus quam nobismet ipsis, si quid delinquitur Ci. — Pomni: v sklopih nescioquis idr. je o (glagola nescio) vselej kratek: nĕscioquīd maiūs nāscitur īliade Pr.

Opomba: Nenavaden fut. nescībō: Pl.; sinkop. impf. nescibam: Ter., nescibas: Pl., Sen. ph.

nevòvati nèvujēm biti nevesta, mlada žena: mnogo djevovala, malo nevovala; dok djevovah, ja carovah, sad nevujem i robujem

nigreō -ēre (niger) črn biti: hoc vide, circum supraque quod complexu continet terram solisque exortu capessit candorem, occasu nigret Pac. ap. Non, splendet saepe, ast idem nimbis interdum nigret Acc. ap. Non.

nigricō -āre (niger) črnikast, črn biti, temno svetleti: epimelas fit, cum candida gemma superne nigricat Plin.; največkrat v pt. nigricāns -antis: continuis fornacibus ut aes liquatur, massaeque fiunt colore pingui nigricantes Plin., ceteris nigricans color, fulva cornus in venabulis nitet incisuris nodata propter decorem Plin., in iuvencarum secundo ventre pilae rotunditate nigricans tophus Plin., melanaetos a Graecis dicta, eadem leporaria, minima magnitudine, viribus praecipua, colore nigricans Plin., viventibus idem qui madentibus nigricans colos Plin., laus ei summa in colore sanguinis concreti, nigricans aspectu idemque suspectu refulgens Plin., Graecorum varia circa hanc opinio: alii pinus foliis similem, nigricantem eodem nomine appellant Plin.

nigrō -āre -āvī -ātum (niger)

1. intr. biti črn: quae nigrant nigro de semine nata Lucr.; od tod occ. nigrāns -antis črn, temnobarven: nigrantia boum cornua Varr., nigrantes terga iuvenci V., nigrantes alae corvi O., n. litora Val. Fl., nigrante profundo Sil.

2. trans. (po)črniti, (po)temniti, zatemniti (zatemnjevati), zamračiti (zamračevati): non saevius atros nigrasset planctu genetrix sibi saeva lacertos, nec pater? Stat. narediti modrikaste; pt. pr. nigrāns -antis zamračujoč, zatemnjujoč: nimbus V., cum saepe nigrantem aegida concuteret dextra nimbosque cieret (sc. Iuppiter) V. zamračujočo, temne oblake zbirajočo, nigrantisque domos animarum intrasse silentum Pr.; pren. omračiti, potemniti, zatemniti: nigrati ignorantiae tenebris Tert.