Franja

slanciarsi v. rifl. (pres. mi slancio)

1. planiti, zagnati se; vreči se (tudi pren.)

2. dvigati se, stegovati se

super-ruō -ere (super in ruere) vreči se, planiti, navaliti (navaljevati) na koga ali kaj, zagnati (zaganjati) se na (v) koga ali kaj: Socratem, corpori superruens Ap.; abs.: illarum procellarum dolo e conspectu avulserint venti superruentes Fr., intactis ferro corporibus acervis superruentium obruti necabantur Amm., nonnulli enim superruentium ruderum vi nimia constipati sub ipsis interiere ponderibus Amm., nonnulli ferro quidem intacti, sed superruentium collisi ponderibus cruciatus alto silentio perferebant Amm., aut vulnerati interierunt aut ponderibus superruentium solis afflicti Amm.

take aback prehodni glagol
nazaj zagnati, vreči; ovirati, ustavljati; presenetiti, iznenaditi, osupiti

throw aside prehodni glagol
odvreči, stran zagnati, zametavati

throw down prehodni glagol
dol vreči, na tla zagnati, podreti, zrušiti; uničiti
ameriško odbiti, odkloniti
kemija oboriti, sedimentirati

to throw down, throw o.s. down vreči se na tla, leči
to throw down one's arms odvreči orožje, predati se
to throw down one's brief pravno odstopiti od nadaljnjega vodenja pravde
this house was thrown down by an earthquake to hišo je porušil potres
to throw down the gauntiet (glove) vreči rokavico na tla, figurativno predati se, vdati se
to throw down one's tools figurativno stopiti v stavko, začeti stavkati

throw up prehodni glagol
vreči, zagnati kvišku, v zrak; dvigniti
vojska postaviti (barikade), zgraditi (barake); zapustiti, opustiti, odstopiti, na klin obesiti (službo, mesto itd.); izbljuvati, izbruhati (hrano itd.)
tisk poudariti; očitati (komu kaj)
neprehodni glagol
bruhati, bljuvati
lov dvigniti glavo (pes, ki je izgubil sled)

throw up your hands! roke kvišku!
to throw up the cards (od)vreči karte (tudi figurativno)
to throw up one's eyes pogledati kvišku
to throw up one's hands (od začudenja, ogorčenja itd.) skleniti (stegniti) roke nad glavo
to throw up the sponge figurativno podleči, opustiti borbo ali tekmovanje, priznati svoj poraz

toss away prehodni glagol
odvreči, proč vreči, proč zagnati

toss up prehodni glagol
vreči, zagnati v zrak
neprehodni glagol
metati, vreči novec v zrak, žrebati; hitro pripraviti, skupaj zmetati (kosilo itd.)

ventilō -āre -āvī -ātum (nam. *ventulō iz ventulus; demin. ventus)

1. prevetriti (prevetrovati), prezračiti (prezračevati), postaviti (postavljati) na zrak (veter): oleas Varr., vinum Col., ceram sub divo Plin.

2. (pre)vejati: Aug., Isid., in aëre frumentum Varr., frumenta Plin., P. F., fruges in horreo Col.

3. mahniti (mahati) po zraku, zamahniti (zamahovati) s čim, pahljati, švig(lj)ati s čim, stresti (stresati), potresti (potresati), (za)vihteti kaj: Q., Fr. idr., Venus ventilat facem Pr., ventilat aura comas populeas O. maje listje, aureos identidem manu suā Ap. v roki premetavati zlatnike (zlate), cvenkati (cvenketati) z zlatniki (zlati), dum per (čez) limina te … toga ventilat Mart. te hitro žene; poseb. kot borilni t.t.: arma Mart. vihteti orožje, mahati z orožjem po zraku; tako tudi abs.: quam stultum est, cum signum pugnae acceperis ventilare! Sen. ph., aliud est pugnare, aliud ventilare Sen. rh.; šalj.: ventilare aestivum digitis sudantibus aurum Iuv. vihteti poletni prstan z znojnimi prsti; med. ventilari premetavati se: alio atque alio positum ventilari Sen. ph.

4. pahljati koga, komu hlad: aestuanti tenue ventilat frigus … concubina flabello Mart., ventilat alis Cl., aliquo ventilante cubabat Suet.

5. metaf.
a) lotiti (lotevati) se česa, dotakniti (dotikati) se česa, zagnati (zaganjati) se v kaj: nomen (poštenje) alicuius pro tribunalibus Ap., famam collegae ore maledico Hier.
b) vznemiriti (vznemirjati): vitas insontium pozni Icti.
c) razpravljati o čem, obravnavati kaj, pretresati kaj: quaestionem Icti., sententiam Fr.
d) tako rekoč podpihniti (podpihati, podpihovati), (pod)netiti, zanetiti, razširiti (razširjati): illius linguā quasi flābello seditionis illa tum est egentium contio ventilata Ci.

zagrájati -jīm zagnati vrišč: da si čuo kad su zagrajali seljaci

zahúkati zàhučēm
I.
1. zahukati: zahukati prozorsko staklo
2. zaskovikati
3. zabučati, zašumeti
II. zahukati se
1. zasopihati se: pa se zahukao gorom, ne znajući kud ide
2. zagnati se: nesreća, kad se zahuče, ne zna šta je dosta

zahùktati se zàhukćēm se zagnati se: poslovi koji se zahuktaše za njegova života nisu se poslije smrti zaustavili; zahuktala se mašina

zalètjeti se -tīm se (ijek.), zalèteti se -tīm se (ek.) zaleteti se, zagnati se: zaletjeti se za kim; nisi trebala to reći, zaletjela si se

бултыхать, бултыхнуть s štrbunkom lučati v vodo, zagnati v vodo; sipati;

гикать, гикнуть kričati, zagnati krik

дошвыривать, дошвырнуть metati, zagnati do kam, (za)lučati do kam

заголосить zagnati vrišč

отшвыривать, отшвырнуть stran metati, vreči, stran zagnati

abbrivo m zagon, zalet (tudi pren.):
prendere l'abbrivo pognati se, zagnati se, zagnano se lotiti (česa)

affīgō (adfīgō) -ere -fīxī -fīxum

1. pripe(nja)ti, pritrditi (pritrjevati), pribi(ja)ti, prikovati, pritisniti (pritiskati) kaj na kaj, k čemu, pritakniti (pritikati), natakniti (natikati): adfigunt avide corpus Lucr., signa militaria adfixa... dempsit L.; z dat.: falces longuriis adfixae C., adf. aliquem terrae L. pribiti k zemlji, aliquem cruci L., Cu., T. na križ pribiti, križati, aliquem patibulo S. ap. Non., Cod. Th. obesiti, Prometheus adfixus Caucaso Ci., pilum equi graviter adverso pectori aff. Auct. b. Afr. z vso močjo zagnati konju v prsi, manum laevo lateri V., mentum pectori Q., sidera adfixa aetheriis cavernis Lucr., signa adfixa delubris (kot zmagoslavna znamenja) H. (prim.: domus spoliis hostium adfixis insignes L.), arma templo affixa Q., Hispania Tarraconensis affixa Pyrenaeo Plin. stikajoča se s...; redko s praep.: adf. litteram illam (K) ad caput Ci., eum cuspide ad terram (= terrae) L., Prometheus adfixus ad Caucasum Ci. Ithaca illa in asperrimis saxis... adfixa Ci. Pren.: metus ille vos habet, ne velut trabalibus clavis affixi corporibus haereatis Arn.

2. pren. pritrditi (pritrjevati), navezati (navezovati) na kaj, prikleniti (priklepati), prikovati: flammam adfixit lateri V. je zažgal stran, radicem terrae adf. V. v zemljo vtakniti, spustiti, homines in exigua parte terrae adfixi Ci., aliquem lecto (lectulo Sen. ph.) aff. H. prikleniti na bolniško posteljo, corpus adfigit humo divinae particulam aurae (= animum) H. (trdno) drži na tleh, alicui adfixum esse tamquam magistro Ci. priklenjen biti na koga, držati se ga, quibus in rebus me sibi ille adfixum habebit Ci. ep. me bo vedno imel na glavi, fastigio tuo (na svoj visoki stan) affixus es Sen. ph., pensis (na svoje naloge) affixa puella Tib., annus affixa foribus Tib. čakajoča pri..., tako tudi: iuvenes adfixi valvis (curiae) Val. Max.; med. držati se česa: Pallas adfixus lateri sinistro V. držeč se, apes adfixae venis V., clavum adfixus et haerens nusquam amittebat V., continentia cum ipso negotio sunt ea, quae semper affixa esse videntur ad rem neque ab ea separari possunt Ci.; occ. vtisniti (vtiskati), vcepiti (vcepljati) kaj (v glavo, srce): vidit Simonides ea maxime affigi animis nostris, quae essent a sensu... impressa Ci., causa in animo meo adfixa atque insita Ci., (lectionem) memoriae aff. Q. zapomniti, altius in animo sedent, quae pronuntiatio, vultus, habitus, gestus etiam dicentis affigit Plin. iun. — Od tod subst. pt. pf. adfīxa -ōrum n pribite in prikovane pritikline kakega posestva: Paul. (Dig.).