Franja

nàžēti nȁgnēm dial. udariti, napasti: dok vidimo kud će nažeti Turci

ob-iūrgō (stlat. ob-iūrigō Pl.) (ob in iūrgāre)

1. (o)zmerjati, ošte(va)ti, oponesti (oponašati), (po)očitati; abs.: Ter., Suet. idr., sic obiurgat, quasi aderint Q., nequiquam consule obiurgante L.; z acc. personae: o. M. Caelium Ci., monendi amici saepe sunt et obiurgundi Ci., o. aliquem molli brachio de Pompei familiaritate Ci., ne, in quo te obiurgem, id ipsum videar imitari Ci., cum obiurgerer, quod nimiā laetitiā paene desiperem Ci., venator canem obiurgebat Ph.; z acc. rei: Q., Sen. ph., Suet., verecundiam alicuius Ci. ep.; occ. očitajoče poz(i)vati, spodbuditi (spodbujati), bodriti: quā (sc. epistulā) me obiurgas, ut firmior sim Ci. ep., obiurgans me a peccatis Pl.

2. metaf. grdo jo zagosti, naplesti (napletati) komu, kaznovati koga
a) telesno = biti, tolči, tepsti (pretepati), udariti (udarjati), čêsniti (česníti), krêsniti (krésniti): aliquem verberibus Sen. ph. ali flagris Suet. bičati, aliquem colaphis Petr. klofutati, solea Pers., sinum et latus interim Q.
b) z denarno kaznijo = (o)globiti koga: non committam, ut sestertio (zaradi enega sestercija) centies obiurgatus sim Sen. ph.

ob-tundō (op-tundō) -ere -tudī -tūnsum in -tūsum (ob in tundere)

1. ob ali na kaj, po čem udariti (udarjati), biti, tolči, razbi(ja)ti: mihi os Pl., obtuso ore Pl., sum obtusus pugnis pessime Pl.

2. (o)topiti, narediti (delati) kaj topo: Don., telum Lucr., gladios Cl.

3. metaf.
a) (o)topiti = (o)slabiti: Eccl., multa e corpore exsistunt, quae acuant mentem, multa, quae obtundant Ci., o. ingenia Ci., obtusis ceciderunt viribus artūs Lucr., obtusus illis stomachus Plin. iun., o. vocem L., Lucr., Plin. narediti hripav glas, (u)dušiti, (za)temniti; od tod o govorniku, igralcu: o. vocem (in dicendo) Ci., L. posta(ja)ti hripav, (o)hripeti, razkriča(va)ti si grlo; o. aciem oculorum Plin., auditum Plin. ali aures vocis inauditos sonitūs obtundere frustra Lucr. (u)dušiti, (o)glušiti; od tod occ. o. aures alicuius (z ACI ali z ne) glušiti koga = trobiti komu vedno na ušesa, nadlegovati koga s prošnjami, moledovati koga: obtuderunt eius aures te socium praetoris fuisse Timarchides ap. Ci., istoc ergo aures graviter obtundo tuus, ne quem ames Pl., nihil est, quod tam obtundat (ublaži) elevetque aegritudinem, quam … Ci.
b) nadlegovati, lotiti (lotevati) se koga, napasti (napadati) koga, nadlego delati komu, glušiti koga: aliquem cogitando Ter. ali longis epistulis Ci.; abs.: Ter., Corn., Macr. idr., non obtundam diutius Ci., verba obtundentia Gell. nadležne; z zahtevnim stavkom: ita plorando, orando … me optudit, eam uti venderem Caecil.; s samim cj.: non cessat obtundere, totam prorsus a principio fabulam promeret Ap. — Od tod adj. pt. pf. obtū(n)sus 3, adv. -ē

1. otopljèn, tòp: Col., Plin., Vitr. idr., telum O., vomer V., pugionem vetustate obtusum saxo asperari iussit T.

2. metaf. tòp, oslabel, slab: animi acies obtusior Ci., acumen obtusius Arn., sensus Amm., sensus oculorum et aurium hebetes, vigor animi obtu(n)sus L., obtusi sunt sensūs eorum Vulg., o. vires Lucr., stomachus Plin. iun., o. vox huius Q. otopljen, zamolkel, hripav, zatemnjen (naspr. clarus), o. fauces Q., Sil. hripavo, o. aures Corn., Sil., Stat., Cels. oglušena, (zaradi veliko govorjenja, močnih zvokov) utrujena, stellis acies obtunsa lunae cornua V. motno bleščeča krajca, ne obtunsior usus sit arvi V. da ne oslabi rodovitnost njive, cum hoc alii faciunt obtuse, alii acute Aug., iurisdictio obtusior T. ne tako ostro, bolj površno; occ.
a) topoglav, slaboumen, neumen, maloumen, nespameten: quid dici potuit obtusius? Ci., obtusi cordis Val. Max., Lact.
b) tòp = neobčutljiv, brezčuten: non obtusa adeo gestumus pectora V.

očépiti òčēpīm, òčēpljen
1. stopiti na: konj ti neće zemlje očepiti
2. stopiti komu na nogo: očepiti koga; vranac očepi Sekulu, te se Sekul probudio; konj se propne, jurne na stranu i očepi jednom psetu nogu
3. ekspr. udariti, mahniti, usekati: udari šakom u mraku, pa je tako najljuće očepio svoga susjeda
4. ekspr. oditi, pobrati se: hajde očepi, pa gledaj svog posla!
5. odčesniti: pojedine grane žele sačuvati da se u osnovi ne očepe
6. ušaliti: bio je gord na ova poredenja i malo očepljen što Spasenija nije ničim pokazala da je polaskana
7. prekršiti: račun nije snabdeven propisnom taksenom markom; i tu si očepio zakon

odàjačiti -īm (t. dajak) ekspr. krepko mahniti, udariti

odalámiti odàlāmīm ekspr.
1. udariti, mahniti: odalamiti koga preko leda batinom
2. umreti: odavno je moj Milutin odalamio
3. težko, komaj opraviti: odalamiti svoj posao

odàpēti òdapnēm
I.
1. odpeti: odapeti lisice s ruku
2. sprožiti: odapeti pušku, strijelu
3. udariti: odapeti koga štapom
4. umreti
II. odapeti se
1. odpeti se
2. sprožiti se

odrápiti òdrāpīm
1. udariti, mahniti: odrapiti koga štapom
2. opraskati: mačka me je odrapila
3. opiliti: odrapiti koga cijenom; odrapiti komu ćušku
4. odbrusiti: baš si mu dobro odrapila

odùdariti -īm
1. vrniti, odbiti udarec: stanite da vam odudarim jedared mojim buzdovanom
2. udariti: reduša odudari psa
3. odgovoriti: sinko, imaš pravo, odudari stari

odváliti òdvalīm
I.
1. odvaliti: odvaliti kamen sa groba
2. ekspr. udariti, primazati: odvaliti kome 25 batina
3. odsekati: odvaliti pleće sjekirom
II. odvaliti se
1. odvaliti se: odvalio se kamen s planine, sa srca
2. na stežaj se odpreti: odvališe se vrata
3. dial. znova zboleti za isto boleznijo: teško je ozdraviti ako se bolesnik odvali

of-fendō -ere -fendī -fēnsum (ob in *fendere; prim. de-fendō)

I. intr.

1. trčiti (trkati), zade(va)ti ob kaj: dens offendit solido (dat.) H. zadeva ob kaj trdega, grize v trdo, qui in tantis tenebris nihil offendat Ci.

2. metaf.
a) z zadetjem ob kaj (u)trpeti (imeti) škodo, poškodovati se (v vojni), biti poražen, doživeti (doživljati) nezgodo, ponesrečiti se: Ph., naves in redeundo offenderunt C., in quibus (sc. aquis) offendit naufraga puppis O., quoties culpā ducis … in exercitu esset offensum C. je kaj spodletelo, viri fortes in periculo offendunt Ci., Atilius offendit primo accessu ad Africam L. je imel nesrečo, apud iudices offendisti Ci. = bil si obsojen, tako tudi: cum multi viri fortes offenderint Ci.
b) zade(va)ti ob kaj (npr. ob kak zakon), (pre)kršiti kaj, (pregrešiti se) grešiti, zakriviti kaj, narediti (delati) napako, (z)motiti se, ne(je)voljo vzbuditi (vzbujati): L., in eo … offenderat, quod … N., in quo ipsi offendissent Ci., cum intellegeret se apud ipsam plebem offendisse de aerario Ci. ep.
c) spotakniti (spotikati) se ob koga, kaj, razhuditi (hudovati) se nad kom (čim), nezadovoljen biti s kom (čim), imeti komu kaj (po)očitati: Gell., si Caesarem probatis, in me offenditis C., si in me aliquid offendistis, cur non in meo capite luitur? C.; pass. brezos.: in eis offenditur Ci.
d) pohujšljiv, spotikljiv, neprimeren, nespodoben, nevšečen biti, v oči bosti, v oči biti, pozornost vzbuditi (vzbujati): Q., cum consulare nomen offenderet L., ne quid ipse offendam Ci. —

II. trans.

1. trčiti s čim ob kaj, udariti (se), zadeti (se) s čim ob (v) kaj, z zadetjem ob kaj poškodovati se, poškodovati si kak telesni del: Auct. b. Hisp., Col., Plin., Mart., Lucr. idr., pedem offendere Val. Max. ali pedem suum ad lapidem o. Vulg. udariti z nogo (ob kamen), pes offensus O. noga, s katero se je kdo udaril, o. aliquem pede Pl. zadeti koga z nogo, o. caput ad fornicem Q. udariti z glavo ob obok, capite graviter offenso L. s hudo poškodbo glave, offenso sento praebuit sonum L. ob katerega je zadel, o. lapidem Ap. ob kamen, latus Ci. poškodovati si stran (telesa), vocis offensa imago V. odbiti jek, odmev; potem sploh kak telesni del ali telo težiti, trapiti, mučiti, trpinčiti, nadlegovati, nadležen (v nadlego) mu biti: colorum claritas aciem oculorum offendit Plin., polypodion offendit stomachum Plin., corpus offensum est Cels. je oslabelo, bolno.

2. metaf.
a) zade(va)ti, naleteti (naletavati) na koga, nameriti na koga (kaj), sreč(ev)ati, naj(deva)ti koga (kaj): cum aliquem offensum forte fortunā videret N. na katerega se je bil nameril; z dvojnim acc.: Pl., omnes imparatos N., templum nondum perfectum offenderant Ci.; z adv. določilom: cum ad villam venisset et omnia aliter offendisset ac iusserat Ci.
b) žaliti, razžaliti, užaliti, prizade(va)ti, omrazíti (omráziti): O., Iust., Sen. ph., sermones … tuam existimationem … non offendunt Ci. ep., Pompeium non offendit N., ita vixit, ut offenderet sciens neminem Ci., honestius putabat offendere quam odisse T., eos splendor offendit Ci., id, quod offendit Etruscos L., o. animum alicuius Ci., offendit ea res Etruriae populorum animos non maiore odio regni quam ipsius regis L. to je razžalilo narode Etrurije, ker so sovražili kralja samega prav tako kot kraljestvo; toda offendere animum in aliquo Ci. zameriti komu; med. offendi = za zlo vzeti (jemati), zameriti (zamerjati) kaj, čemeriti se, postati (biti) čemeren, vzne(je)voljiti se nad čim: non ego paucis offendar maculis H., offendi fidis medicis H.; z ACI: ut non offendar surripi (sc. ista munera) Ph., offendebatur (ni trpel) componi aliquid de se Suet. — Od tod adj. pt. pf. offēnsus 3

1. razžaljen, užaljen, nevoljen, (vz)nejevoljen, razkačen, razsrjen: O., propter eas res fuerant tibi offensi Ci., offensā in eum militum voluntate N. vojaki so kazali svoj srd nad njim, offensus crudelitate Iust., nullis tamen offensior (po nekaterih izdajah infensior) quam vernaculis Suet.

2. spotikljiv, neprimeren, nespodoben, zoprn, mrzek: forma semel offensa H., o. argumentum Ci., civibus (dat.) suspectus tam graviter atque offensus Ci., populo nos offensi invisique fuimus Ci.; subst. offēnsum -ī, n spotika, pregrešek, prekršek, napaka: offensum est, quod eorum, qui audiunt, voluntatem laedit Ci.

òkinuti -nēm
I.
1. odtrgati: u zavadi vuk lisici okine rep
2. sprožiti: okinuti pušku
3. ekspr. usekati, udariti: okinuti koga rukom
II. okinuti se sprožiti se: puška se sama okinula

okolíčiti -im
1. obilježiti, obeležiti kolcima, okolčiti
2. udariti, pobiti pritke uz lozu, grah, pasulj

okolíti -im i okóliti -im udariti, pobiti pritke uz grah, pasulj, lozu: okoliti trto

okúčiti òkūčīm
1. doseči, dotakniti
2. udariti: bogme, bono i prebono je bilo koga su okučili
3. ekspr. ziniti, spregovoriti, črhniti: ako vladika zapita što iz liturgike, ni kaluderi, kamoli daci ne znaju ni okučiti

opàhnuti òpahnēm
1. udariti: opahnuo me po oku
2. opahniti: miris jabuka u zrenju pomilova ga i opahnu

opáliti òpālīm
1. ožgati, opeči: crna sam jer me opalilo sunce
2. osmoditi: opaliti dlake, svinjče
3. požgati: opaliti varoš
4. sprožiti, ustreliti: opaliti pušku, iz puške
5. sprožiti se: puška nije opalila
6. ekspr. opiliti, udariti: opaliti komu šamar
7. požgati, uničiti: mraz je opalio cvijeće

òpariti òparīm
I.
1. opariti: opariti vrućom vodom
2. ošiniti, udariti: opariti konja bičem; ekspr. opariti komu šamar
II. opariti se
1. opariti se
2. opeči se

opàtrnuti -nēm, opàučiti -īm ekspr. usekati, udariti, ošiniti: dobro ga je opatrnuo, opaučio

opíliti -im
1. oturpljati, ostrugati turpijom, orašpati
2. dotjerati, doterati: opiliti besedilo
3. ekspr. udariti: opiliti koga čez gobec
4. prevariti: opiliti koga za denar