Franja

Zadetki iskanja

  • mālō, mālle, māluī (iz ixpt. magis volo > *magsvolo > mavolo (še ohranjene obl. v starejši lat.))

    1. raje hoteti, raje z inf. odvisnega glag., prej si izbrati, raje imeti, dajati prednost čemu; abs.: mavis Ci.; z obj. v acc.: O., H., Q., Suet., Lact., qui hoc maluerim Ci., bonos malet Caelius in Ci. ep. bo raje imel za prijatelje, m. leges, ambigua T., quod mallem (kot vrinjeni stavek) O. kar bi rajši videl, kar bi mi bilo ljubše, s quam: Lact., acerbissimum diem malim quam Cinnae dominatum Ci.; drugi člen v abl. comparationis (nam. quam in acc.): H., Ap., armis incruentas condiciones malle T.; pri istem subj. z inf. ali NCI: C., L., H. idr., servire quam pugnare mavult Ci., (sc. Cato) esse quam videri bonus malebat S.; pri spremenjenem subj. z ACI: ut mori mallet quam de his rebus Sullam doceri Ci.; pri istem subj. rabi ACI za poudarek: qui se metui quam amari malunt N., malo me vinci quam vincere Ci., qui se bene mori, quam turpiter vivere maluit L.; redko s finalnim stavkom: Sen. rh., malo non roges Ci., hos mallem secum milites eduxisset Ci., mallem dedisses Cat., mortuom me quam ut id patiar mavelim (= malim) Pl.; včasih pleonast.: Uticae potius quam Romae esse maluisset Ci., potius patriae opes augeri quam regis maluit N., si manere hic sese malint potius quam alio nubere Pl., magis (= potius) malle Ci., Ulp. (Dig.).

    2. occ. raje (rajši, bolj) privoščiti komu kaj, bolj naklonjen biti komu: illi omnia malo quam mihi Ci., in hac re malo universae Asiae Ci.

    Opomba: Stlat. (ne popolnoma skrč. obl.): māvolō Pl., Ter., māvolunt Naev. fr. ap. Fest., māvelim, -is, -it, -int (= mālim, is itd.) Pl., māvellem (= māllem) Pl., māvolet (= mālet) Pl., māvoluit (= māluit) Petr.; nenavaden fut. I malebit Iul. Val.; pt. pr. mālēns Tert., malentes Hier.
  • malvolere*

    A) v. tr. (pres. malvōglio) sovražiti, mrziti, ne prenesti koga; biti nenaklonjen komu

    B) m

    1. sovražnost

    2. brezvoljnost
  • man2 [mæn] prehodni glagol
    vojska & navtika oskrbeti z moštvom (posadko, vojaki, mornarji)
    navtika sklicati (mornarje) na mesta; zasesti delovno mesto, biti zaposlen s čim
    figurativno okrepiti, ojunačiti

    to man o.s. ojunačiti se
  • managen urediti; biti menedžer
  • mancare

    A) v. intr. (pres. manco)

    1. manjkati, primanjkovati:
    mancava poco che cadesse malo je manjkalo, pa bi padel, skoraj bi bil padel
    non manca nulla ničesar ne primanjkuje, vsega je
    gli manca un giovedì pren. manjka mu eno kolesce v glavi
    non ci mancherebbe altro! še tega bi se manjkalo! bogvaruj!

    2. (difettare) ne imeti, pogrešati:
    mancare di mezzi ne imeti sredstev, denarja
    non mancare di coraggio biti pogumen

    3. umreti:
    è mancata all'improvviso nenadoma je umrla

    4. biti odsoten, daleč:
    sono vent'anni che manca da casa že dvajset let je zdoma

    5. opustiti, opuščati:
    non mancare di salutarlo ne pozabi ga pozdraviti

    6. (venir meno) ne držati, ne spoštovati:
    mancare alla parola besedo snesti
    mancare di rispetto a qcn. koga užaliti

    7. zmotiti se, pogrešiti

    B) v. tr. zgrešiti:
    mancare il treno pog. zamuditi vlak
    PREGOVORI: a buona lavandaia non manca pietra preg. pridnemu mojstru ne odpove orodje
    a chi vuole non mancano i modi preg. če je volja, se najde tudi pot
  • maneō -ēre, mānsī, mānsum (iz *menei̯o; prim. skr. man- obotavljati se, mirno stati, gr. μένω in [z reduplikacijo] μί-μνω ostajam)

    I. nav.

    1. occ.
    a) osta(ja)ti: Pl., N., V., Sen. ph. idr., seu maneant seu proficiscantur C., quotannis singula milia armatorum bellandi causa suis ex finibus educunt; reliqui, qui domi manserunt, se atque illos alunt C., manere in patriā, esse domi suae cum uxore, cum liberis Ci., extra domum patris manere L.; pass. (impers.): quare sine periculo maneatur C., manebitur Ci., mansum oportuit Ter. ostal naj bi bil, mar bi bil ostal, moral bi ostati; occ.
    b) prenočiti (prenočevati): apud aliquem Ci., manet sub Iove frigido venator H., eo die mansurum esse Casilini L., aut inter vicos aut inter vias Suet.

    2.
    a) (o stvareh) v kakem stanju osta(ja)ti, obsta(ja)ti, še trajati, še biti, vzdržati, držati se, ohraniti (ohranjati) se: munitiones integrae manebant C., nihil semper suo statu manet Ci., huius ad nostram memoriam monumenta manserunt N., parietes, quorum ornatus tot saecula manserat Ci., manere his bellum L. še traja, Priamidum regna manebant V., urbs mansura V. ki naj obstaja, manent ingenia senibus Ci. starci obdržijo, in sapā condita manere pira Varr. se držijo, maneat (pri tem naj ostane, to naj velja, tako bodi), quod turpe sit, id numquam esse utile Ci.; pri S. manere = (diu) esse.
    b) (o osebah) v kakem stanju osta(ja)ti, vztrajati, trdno držati se česa ali držati kaj, vzdržati, zvest osta(ja)ti čemu: manet inperterritus ille V., in quā pactione mansit N., in amicitiā, in fide, in voluntate, ea in condicione ac pacto Ci.; pesn. z abl.: tu modo promissis maneas V., dictis, Albane, maneres V.

    3. (po)čakati: mane Pl., Ter., mane, mane Ter., vel mane etiam Pl. ali pa raje še počakaj, haud mansisti Pl., mane videam Pl., mane enarrem Ter.; metaf. čakati koga, usojeno biti komu, bližati se komu, pričakovati je komu kaj, nadejati se je komu česa: Lact., praemia manent V., cuius tibi fatum manet Ci., quae fato manent T.

    II. trans. čakati, pričakovati koga, kaj: Pl., Ter., qui nudus atque inermis hostem maneat L., manebo te domi H., ipse hostium adventum mansit L., si plausoris eges aulaea manentis H.; metaf. čakati koga, usojeno biti komu, pričakovati je komu kaj ali nadejati se je komu česa: Tib., Pr., Suet., mors sua quemque manet O., nos manet Oceanus H., te triste manebit supplicium V., indigna, quae manent victos L., si nocentem innocentemque idem exitus maneat T., quod praemium ipsos manere? Cu., sin autem aliud me fatum manet Antonius ap. Ci.

    Opomba: Sinkop. pf. mansti (= mansisti) Luc. ap. Gell.
  • mánjkati -am
    1. manjkati, faliti, biti odsutan: v šoli manjka pogosto; manjkati na sestanku
    2. izostajati: v statutu ne smejo manjkati določila o volitvah organov upravljanja; manjkati v šoli
    izostajati iz škole
    3. nedostajati, faliti: do svitanja manjka še dve uri; zmeraj mu manjka denarja; manjka mu eno kolesce v glavi
    malo je luckast; nekaj mu danes manjka
    kao da je bolestan danas; tebi pa res malo manjka
    ti si zaista nastran; za las je manjkalo, pa bi padel
    za dlaku je falilo da nisam pao; še tega mi je manjkalo
    još to mi je falilo, trebalo; še tega bi se manjkalo
    i toga bi još trebalo; do šestdesetih mu jih ne manjka veliko
    ima šezdesetak godina; manjka se deklet
    ima djevojaka (de-) koliko hoćeš
  • manquer [mɑ̃ke] verbe intransitif manjkati, primanjkovati; biti odsoten; odpovedati (npr. orožje); spodleteti, ne se posrečiti, zgrešiti (strel); umreti; pregrešiti se (à quelque chose proti čemu); odtegniti se (à quelque chose čemu); na cedilu pustiti (à quelqu'un koga); ne spoštovati, žaliti (à quelqu'un koga); zamuditi, opustiti, pozabiti (à quelque chose kaj); ne imeti (de quelque chose česa); verbe transitif zgrešiti (cilj); zamuditi; pokvariti; »špricati« (šolo)

    il manque deux élèves dva učenca manjkata, sta odsotna
    commencer à manquer začeti primanjkovati, pohajati (o blagu)
    ne se laisser manquer de rien ničemur se ne odreči
    venir à manquer poiti (blago)
    manquer d'argent, de pain, de cœur ne imeti denarja, kruha, biti brez srca
    manquer de caractère biti neznačajen
    la manquer belle zamuditi ugodno priliko
    manquer le coche (familier) zamuditi šanso
    manquer le train, une occasion zamuditi vlak, priložnost
    manquer son coup, sa vocation zgrešiti cilj, (svoj) poklic
    manquer l'école, les cours »špricati« šolo, predavanja
    manquer à son devoir, à ses engagements, à sa parole ne izpolniti svoje dolžnosti, svojih obveznosti, snesti (svojo) besedo
    manquer à sa foi prelomiti zvestobo, izneveriti se
    se manquer à soi-même škodovati svojemu ugledu, osramotiti se
    le pied lui a manqué spodrsnilo mu je
    ne pas manquer de trouver čisto zanesljivo najti
    elle a manqué mourir skoraj je umrla
    j'ai manqué (de) tomber malo je manjkalo, da nisem padel
    le cœur me manque nimam poguma; omedlim
    je manque de tout vsega mi manjka
    je ne manquerai pas (de l'avertir) ne bom zamudil, pozabil (obvestiti ga)
    je n'y manquerai pas storil bom to
    l'affaire a manqué z zadevo, s stvarjo ni bilo nič
    il ne manque plus que cela! samo še tega se manjka!
    il s'en manque de beacoup še veliko manjka (pri tem)
    vous n'avez rien manqué! ničesar niste zamudili, izgubili!
  • manticulor -ārī (manticula) ukvarjati se z žeparstvom, biti zmikavt, od tod

    1. (u)krasti, izmakniti (izmikati): utrem Ap.

    2. metaf. slepariti, premeteno (zvito) ravnati, hudomušno (navihano) se lotevati česa: Pac. ap. Fest., Fest.
  • maramaldeggiare v. intr. (pres. maramaldeggio) (fare il maramaldo) biti nasilen, izživljati se (na nemočnih)
  • marceō -ēre (iz *merqei̯ō, indoev. kor. *mer(e)q- intr. (z)mehčati se, postajati trhel, gniti, trohneti; (na)močiti; prim. marká-s smrt, umiranje, gr. μαραίνω zatiram, slabim)

    1. (u)vel, usahel, medel biti: Mart., en taxea marcet silva comis Stat., cervix redimita iacebat et caligantes marcebant fronte coronae Cl.

    2. večinoma metaf. medel, mlahav, onemogel, oslabel, slaboten, nemočen, brezmočen, šibek, (u)vel, len(oben) biti: si tibi non annis corpus iam marcet et artus confecti languent Lucr., omnis exercitus depositis militiae studiis otio ac desidia corrupti marcebant Iust., vigebat in hac parte miles atque imperator, [in] illa marcebant omnia Vell., largiore admodum potu saginisque distenti marcebant Amm., item, si marcet animus; si loqui et moveri piget; si corpus torpet Cels., nec deside cura segnis marcet amor Cl., pavore Cu., luxuriā, vino et epulis confecti marcent L. Od tod pt. pr. marcēns -entis (u)vel, usahel: marcentes tibi porrigentur uvae Mart., marcentes cupio quassare coronas Cl.; metaf. mlahav, medel, onemogel, oslabel, slaboten, nemočen, šibek, (u)vel: Mart., Sil., Stat., Val. Max., Suet., Iust., guttura O., oculi Ap., visus Sen. tr.; meton. mlahav, omagujoč: marcentem pacem nutrierunt T., ille deses marcens T., m. potor H. ki mu je šlo vino v glavo, ki ga „bolijo lasje“, ki ima „otekle lase“.
  • marcher [marše]

    1. verbe intransitif korakati, stopati, hoditi; naprej iti (teči, voziti se, peljati se); oditi; napredovati; potekati (zadeva); minevati, miniti; militaire naprej se pomikati; technique iti, delovati, funkcionirati, obratovati, biti v obratu, v pogonu; biti v redu

    mes affaires marchent bien moji posli gredo dobro, uspevajo; familier pristati na, iti (biti) zraven

    2. masculin (= façon féminin de marcher) hoja

    il a marché dans mon histoire (naivno) je verjel moji zgodbi
    faire marcher spraviti v tek, v obratovanje
    faire marcher quelqu'un (familier) ukazovati komu, komandirati koga, za nos voditi koga
    marcher avant quelque chose iti pred čem, biti važnejši (quelque chose kot kaj)
    marcher avec, ensemble biti združljiv, spadati skupaj, zlágati se
    marcher avec quelqu'un (figuré, familier) biti s kom istega mnenja
    marcher à côté de ses lattes (populaire) biti brez dinarja, biti suh ko poper
    marcher sur les brisées de quelqu'un komu v zelnik hoditi, skušati ga spodriniti
    marcher sur le corps de quelqu'un po-, pregaziti koga
    marcher devant quelqu'un iti pred kom; figuré utirati komu pot
    marcher droit iti svojo ravno pot; storiti; kar je treba storiti
    marcher dans les eaux de quelqu'un držati s kom
    marcher sur des épines, sur des charbons ardents, sur des œufs hoditi kot po trnih, po žerjavici, po jajcih
    marcher sur les mains hoditi po rokab
    marcher de pair avec quelqu'un iti s kom z roko v roki
    ne pas marcher ne (hoteti) sodelovati, se pridružiti
    marcher au pas ubogati
    marcher au même pas (figuré) iti v istem koraku
    marcher à grands pas delati velike korake, hiteti
    marcher sur quelqu'un planiti na koga
    marcher sur les pas, sur les traces de quelqu'un ubirati stopinje za kom, posnemati koga
    marcher sur le pied de quelqu'un komu na nogo stopiti, pohoditi koga
    marcher sur la pointe du pied hoditi po prstih
    marcher à quatre pattes iti po vseh štirib
    marcher comme sur des roulettes (figuré) iti kot po maslu
    marcher à sa ruine drveti v svojo pogubo
    marcher à souhait iti po želji, iti v redu
    marcher sous quelqu'un (militaire) biti pod poveljstvom kake osebe
    marcher sur quelqu'un, quelque chose povsod (vedno) naleteti na koga, na kaj
    marcher sur les talons de quelqu'un biti komu za petami
    marcher à tâtons tavati, tipaje boditi
    marcher avec son temps iti s časom, biti sodoben
    marcher dans les ténèbres (figuré) tavati v temi
    ça marche (familier) gre v redu, gre dobro
    ça marche mal ne gre, kot bi moralo iti
  • marear povzročiti morsko bolezen, dušiti, omamiti (vino); nadležen biti, mučiti

    marearse dobiti morsko bolezen, (komu) slabo postati
  • mareggiare v. intr. (pres. mareggio) knjižno valoviti, biti razburkano (morje)
  • mariposear biti vihrav, sem in tja tekati, frfrati
  • máriti mârīm
    1. marati: on ne mari ni za što; slabo tko, ko je kod nas mario za svijet koga više nema
    2. marati, ljubiti: bio je valjan čovjek, ali ga nismo marili
    3. rad biti: zar ja ne bih mario biti pravnik
    4. to ne mari ništa nič ne de; marim ja kaj me briga
  • marītō -āre -āvī -atum (marītus)

    1. (o)ženiti (moškega), zamož da(ja)ti, (o)možiti (žensko): maritandum esse principem T., alicuius filiam splendidissime m. Suet., matrimonia m. Ap. skleniti (sklepati), lex de maritandis ordinibus Suet. (= lex marita H.; gl. marītus) zakon o sklenitvi zakonskih zvez; subst. pt. pf. marītātae -ārum, f omoženke, poročene ženske, zakonske družice (naspr. virgines): Lact.

    2. metaf.
    a) (o rastl.) oploditi (oplojevati): glaebas fecundo rore Cl., hoc maritantur virescentia e terra Plin.;
    b) (o živalih) maritari (med.) ploditi se, razmnoževati se, pariti se: Varr., (pass.) biti oploje(va)n, biti oplemenje(va)n: Col., Plin.
    b) rastline privez(ov)ati na kaj, spojiti (spajati) s čim: (sc. vitibus) maritare populos H., ulmos vitibus Col.
  • mark2 [ma:k] prehodni glagol
    zaznamovati, označiti; vžgati znak, žigosati, pustiti znanienje, biti znak (for za)
    izbrati določiti predvideti (for za)
    izraziti, pokazati; redovati (v šoli); opaziti, zapomniti si
    ekonomija označiti blago, določiti blagu ceno
    šport kriti, ovirati nasprotnika (nogomet)

    to mark time tolči takt z nogami, stopati na mestu; figurativno čakati, ostati na mestu
    that marks him for a leader to kaže, da bi bil primeren za voditelja
    to mark one's displeasure by whistling pokazati svoje nezadovoljstvo z žvižganjem
    mark my words! zapomni si moje besede!
    mark! pazi!
  • maßhalten*, Maß halten* biti zmeren; gospodarno ravnati z
  • mastermind [má:stəmaind]

    1. samostalnik
    vodilna osebnost, vodilni duh

    2. prehodni glagol
    voditi, biti duševni vodja