Franja

тяпать, тяпнуть sekati, udariti; zgrabiti (z zobmi); dobi(va)ti, ukrasti;

ухватывать, ухватить segati po čem, zgrabiti, popadati, popasti;

ухопи́ти (вхопи́ти) -плю́ док., zgrabíti zgrábim dov., ujéti ujámem dov.

хапну́ти -ну́ док., zgrabíti zgrábim dov., prijéti prímem dov.

хватить zgrabiti;
х. по рюмочке privoščiti si ga kozarček;
х. горя doživeti mnogo hudega;
эк, куда хватил! lej, kake kvasi!, kakšne se je znebil!;
х. кулаком močno udariti, tresniti;
его хватил паралич kap ga je zadela;
х. через край pretiravati;
х. грехи на душу storiti kaj hudega; (brezos.)
ему хватит денег dovolj denarja bo imel;
его не хватит на это дело ni za kaj takega;
с меня хватит dovolj mi je že vsega;

abocar [c/qu] (z usti) popasti ali zgrabiti (lovski pes); zliti

abocar se con alg. pogovoriti (posvetovati) se s kom

acerrar [-ie-] po-, z-grabiti, prijeti

addentare

A) v. tr. (pres. addēnto) zgrabiti z zobmi, ugrizniti

B) ➞ addentarsi v. rifl. (pres. mi addēnto) prijemati se (zobata kolesa)

adunghiare v. tr. (pres. adunghio) zgrabiti s kremplji

agarrafar trdo zgrabiti

agarrafarse spopasti se, spoprijeti se

agolletar za vrat zgrabiti

agriffer [agrife] verbe transitif zgrabiti s kremplji

s'agriffer oprijeti se s kremplji; familier čvrsto se oprijeti (à quelqu'un koga)

apuñar s pestjo zgrabiti, tepsti; pest stiskati

arrebañar skupaj zgrabiti; iz-, odtrgati

colear za rep zgrabiti; z repom mahati; cepetati; mrgoleti

todavía colea s tem bo še opravka (posla); to bo imelo še posledice
vivito y coleando krepak (čil) in zdrav

colleter [kɔləte] verbe transitif zgrabiti za vrat; verbe intransitif nastaviti zanke (lov)

se colleter (stalno) si biti v laseh; figuré otepati se
se colleter avec les difficultés otepati se s težavami

concurrō -ere, concurrī (redk. concucurrī), concursum

1. steči (stekati) se, od vseh strani skupaj (pri)hiteti, (pri)vreti, dreviti se, prihrumeti, trumoma se zb(i)rati: L. idr., tantus in curia clamor factus est, ut populus concurreret Ci., concurrite, concurrite, cives! Val. Max., unduque ex agris c. N., concurrunt ex gentibus auxilia Cu., omnes cuncurrerunt ad eum opprimendum N., ad me restituendum Romam c. Ci., omnes in unam navem concurrunt N., unde hospites gratulatum Romam concurrerint Ci. Pogosto brezos.: ad fanum ex urbe tota concurritur Ci., ad arma concurritur C. vse hiti pod orožje; occ. zateči (zatekati) se, pribežati: nulla sedes, quo concurrant, qui rem publicam defendere velint Ci., ad Leonidam c. Iust.

2. sniti se, shajati se, skupaj priti (prihajati), sreč(ev)ati se, sesta(ja)ti se; (o stvareh) zade(va)ti se, strniti (strinjati) se, skleniti (sklepati) se: ad druidas adulescentes concurrunt C., concurrunt ponto Cyaneae O., ne prorae navium concurrerent L. da ne bi trčile druga ob drugo, concurrentes rami Cu. zadevajoče se, si ossa forte recte concurrerint Cels. če se prav sprijemajo, concurrunt labra Sen. ph., concurrit os Q., ut neve aspere (verba) concurrerent neve vastius diducantur Ci., quia, si ita diceretur, obscaenius concurreret litterae Ci. (cum nobis bi namreč zvenelo kot cunno bis); pesn.: actor in scaena cum stetit, concurrit dextera laevae (dat.) H. se desnica združi z levico = mu ploskajo, est quibus Eleae concurrit palma quadrigae Pr. z nekaterimi se na cilju dirke sreča = nekaterim pripade; occ. v sovražnem pomenu skupaj trčiti, spopasti (spopadati) se, zgrabiti se, udariti se, udariti, navaliti, planiti na koga ali kaj: Lucan., T. idr., maximo clamore infestis signis concurrunt S., utrimque magno clamore concurritur S., concurritur H., priusquam concurreretur L., cum pedes concurrit L., naves concurrunt rostris L., omnia ventorum concurrere proelia vidi V., c. ferro O., acie Vell.; z dat.: Val. Fl., c. equitibus impigre L., comminus hosti O., audet virgo concurrere viris V., abnueram bello Italiam concurrere Teucris V., credas montes concurrere montibus V.; s praep.: concurrunt hastati cum hastatis L., concurrunt equites inter se C., c. rudibus inter se in modum iustae pugnae L., rostris inter se Cu. (o ptičih), c. in aliquem S., Iust., adversus aliquem L., contra aliquem Auct. b. Afr.; (tudi o boju dveh posameznikov): concurrit centurio cum centurione L., cum hoc concurrit ipse N., mutuis vulneribus c. Sen. rh., Brutus consul primus cum Arrunte … in acie … equo concurrit Val. Max.; pren.: concurrentis belli minae T. nastajajoče vojne, c. cum dolore Sen. ph.; inter se c. Q. (o abstr.) navzkriž si biti, nasprotovati si; jur. = poganjati se s kom za kaj (o pravnih zahtevah): c. alicui, alicui in (za) hereditatem ali in pignus Icti.

3. pren. (o abstr.) znajti se, časovno strniti (strinjati) se, hkrati (obenem) dogajati se, nastopiti (nastopati): tot concurrunt veri similia Ter., saepe concurrunt aliquorum contentiones Ci., quae ut concurrant omnia, optabile est Ci., nisi ista casu nonnumquam, forte temere concurrerent Ci.; concurrit aliquid cum aliqua re Dig. se ujema; posl.: Q., Dig., ut non concurrerent nomina (vzajemno plačevanje) Ci. ep.; medic.: accessiones (febrium) … binae pluresve concurrunt Cels.

cōnserō² -ere -seruī -sertum (cum in serere, seruī, sertum)

1. zvrstiti (zvrščati), stakniti (stikati), zvez(ov)ati, spojiti (spajati): Cels., Sil., rudis … arbor conseritur (namreč v ladje) Lucan., c. navigia Cu., scutis inter se conserti L. drug na drugega pripeti, ille consertis manibus in se redeuntium (Gratiarum) chorus Sen. ph. s prepletenimi rokami, c. avium plumas in usum vestis Sen. ph.; z abl.: pellis aënis in plumam squamis auro conserta V. z bronastimi pernatimi luskami okrašena in z zlatimi sponkami (pod trebuhom) pritrjena, vehicula vinculis c. Cu., conseritur bibula Memphitis cumba papyro Lucan.; z dat.: lateri c. latus O. pritisniti k..., femuri c. femur Tib. (prim.: teneros c. sinus Tib.), hos (truncos) alium alii quasi nexu conserunt Cu., vir viro, arma armis conserta sunt Cu.; occ.
a) spe(nja)ti: consertum tegumen spinis V., spinis conserto tegmine nullis O., tegumen omnibus sagum fibulā aut … spinā consertum T.
b) splesti, sklopiti, zverižiti: Front., stipatque carinis ingens argentum, … loricam consertam hamis auroque trilicem V. iz obročkov, spletenih iz trogube zlate žice, tegimen ferreis laminis … aut corio consertum T., monile consertum margaritis gemmisque Suet. spletena iz nanizanih biserov in kamnov; pren. = sestavljen biti iz česa, sestajati iz česa: vita conserta voluptatum varietate Ci., exodia conserta sunt fabellis Atellanis L. sestoje iz atelskih snovi, ordo rerum tribus momentis consertus Q.

2. pren. stakniti, pritakniti (pritikati) = združiti (združevati), strniti (strinjati): nocti c. diem O. noči pritakniti dan = delati noč in dan, c. sermonem Cu., Front. pogovarjati se (med seboj), cantus et verba medentia Stat., virtutes consertae et inter se cohaerentes Sen. ph.

3.
a) occ. sovražno skupaj spraviti (spravljati), voj. v zvezi manūs ali manum conserere spoprije(ma)ti se, spopasti (spopadati) se, z(a)grabiti se, spustiti (spuščati) se v boj: signa contulit, manum conseruit, magnas copias hostium fudit Ci., neque … conserundi manum copia erat S., conserendi manum fortuna data est L., manum c. cum hoste Varr., cum aliquo Ci. ep., cum his manum conseruit N., manūs conserere Val. Fl., consertis deinde manibus L., ut decet … cum inparibus manus conserturos, … tantum dextras armemus L., manus inter se c. S. fr., L., manus comminus c. L., manus comminus conserta Fr. dvoboj; pesn.: c. dextras Stat.
b) s proleptičnim obj. c. pugnam, proelium idr. = boj priče(nja)ti, spustiti (spuščati) se v boj, udariti se: Romanus conserere pugnam … velle L., c. pugnam alicui (s kom) Pl., comminus pugnam coacti conserere Cu., quo minus pugnam consererent, ne flumine quidem interiecto cohibebantur T., temperatum aegre est, quin missilibus … pugnam inter se consererent L., proelium c. L., multaque per caecam congressi proelia noctem conserimus V., c. certamen L.; abs.: levis armatura conserere (sc. proelium) L.; pass. = boj se prične (pričenja), vname (vnema), utrne (utrinja): quales (pugnae) in oppugnationibus urbium … conseri solent L., proelium conseritur L., arcis pugna conserebatur Cu., ibi levia proelia conserebantur Cu., certamine tanto conseruere acies Sil., consertae campis acies Sil., consertā acie T. v pravšnjem boju iz bližine (mož na moža). Posebne zveze: c. bella Val. Fl., bella c. bellis Lucan., sicubi conserta navis esset L. se je bila spustila v boj, duo acerrimā pugnā conserti exercitus Val. Max.; pren.: haud ignotas belli artes inter sese … conserebant L. so poskušali drug proti drugemu.
c) jur. in iure ali ex iure manum conserere pred sodiščem roko položiti na sporno stvar, seči po sporni stvari = lastninsko pravdo pričeti tako, da tožnik in toženi vzameta sporno stvar v roko: Gell., si qui in iure manum conserunt Tab. XII ap. Gell., non ex iure manum consertum (sup.), sed mage ferro rem repetunt Enn. in Ci. ep., aliquem ex iure manum consertum (sup.) vocare (povabiti) Formula vetus ap. Varr. et Ci. — Od tod adv. pt. pf. cōnsertē prepleteno = v tesni zvezi, tesno povezano: Ci.

Opomba: V rokopisih in tudi v izdajah so obl. iz perfektove osnove glagolov cōnserō¹ in cōnserō² pogosto zamenjane.

čàpati se -àm se
1. zgrabiti se: čapaše se za grla bijela
2. oprijeti se, zagrabiti se: čapaju se skele i korabi

dòhvatiti -īm
I.
1. vzeti, sneti, prijeti: dohvatiti pušku s klina; paša dohvati pero i hartiju pa sitnu knjigu piše; žena dohvati lonac pa ga metne na vatru
2. seči po, za: dohvati mi divit i papir
3. zajeti: dohvati mi vode u maštrafi
4. doseči, seči: dohvatiti morsko dno; svud koliko okom dohvatiš samo su oranice; dohvatiti krov
5. pograbiti: dohvatiti štap, pušku
6. dotakniti se: dok sam ja živ, njega ne smiješ dohvatiti
7. usekati, udariti: dohvatiti koga čibukom po glavi
8. zadeti, oplaziti: i mene je dohvatilo tane; ako nas novine dohvate tako, onda je to skandal
9. ujeti: istih dana dahijski ljudi isijeku po pašaluku još gomilu ljudi, gdje su koga dohvatiti mogli
10. sprejeti: lijepo dohvatiti koga, gosta
11. prevzeti: svi su bili dohvaćeni groznicom oduševljenja
II. dohvatiti se
1. zgrabiti se spopasti se, skočiti si v lase: oni su se dohvatili šakački; mi se dohvatismo s fašistima i nacistima; žene se dohvatile za kose
2. zgrabiti za: dohvatiti se puške, oružja
3. lotiti se: dohvatiti se posla
4. ujeti se: dohvatiti se na noge
5. dokopati se, doseči: dohvatiti se znanja; preskočim plot i dohvatim se ceste
6. dotakniti se: potkivač se dohvati šajkače
7. prispeti, doseči: kolona kamiona dohvati se šumice
8. dorasti: bješe još muških glava, koje se ne bjehu oružja dohvatile