Franja

moror¹ -ārī -ātus sum (mora2)

I. intr.

1. (po)muditi se, bi(va)ti, osta(ja)ti, posta(ja)ti, zadrž(ev)ati se, nahajati se kje: Ph., Suet., Brundisii, in provinciā Ci., in propinquis urbi montibus N., apud oppidum C., circa flumen L., paucos ibi dies L., N., m. cum aliquo Sen. ph. občevati, živeti s kom, secum Sen. ph. muditi (zadrževati) se sam pri sebi = ne postati raztresen; pesn. metaf.: rosa quo locorum sera moretur H. še cvete, vincula collo morantia O. držeče se vratu, vrat openjajoče, oculi tellure morati O. obvisele na zemlji, dum moror in externis Vell. ukvarjam se, morandi in imperiis cupiditas Vell. osta(ja)ti v visokih službah.

2. occ. obotavljati se, oprez(ov)ati, sprenevedati se, zatezati, zavlačevati, odlašati, kasneti, kasniti, zamuditi (zamujati), biti pozen, izosta(ja)ti, zaosta(ja)ti: ubi vis: non moror Ter. pripravljen sem, narravit Brutum valde morari Ci., auxilia morantur C. izostajajo, cum morarentur iumenta Ci., pars morans (zaostajajoč), pars festinans T., progressi morative L. ali s premikom predaleč naprej ali z zaostajanjem, m. longum Lucr., haud multa (nec plura) moratus V. brez obotavljanja, nemudoma. Skladi: z inf.: alicui bellum inferre Ci., oppido munitiones circumdare Hirt., ratem occupare H.; s conj.: morari Caesarem, quia naves conscendere iuberet Auct. b. Alx., nihil ne ego quidem moror, quominus decemviratu abeam L. = takoj hočem tudi jaz odstopiti. —

II. trans.

1. pustiti (dati) se čakati (pričakovati) komu: egomet convivas moror Ter.

2. (po)muditi, pridrž(ev)ati, zadrž(ev)ati, ustaviti (ustavljati), ovreti (ovirati), odlašati s čim: ipsum morando sustinuit V., nullo morante L. ko ni nihče branil, m. aliquem lite iniquā H. nadlegovati, victoriam C., m. atque impedire iter C., longo sermone tua tempora H. jemati (kratiti) ti tvoj (pomembnim državnim zadevam odmerjeni) čas, nec moratus est imperium Petr. takoj je izvršil povelje, m. aliquem ab itinere, a fugā L., vos Asiae campi morantur H., non mare illud euntes nos moratur Cu., ne haec quidem res Curionem ad spem morabatur C. ni omajala Kuriona v njegovem upanju, Kurionu ni omajala upanja, lora morantia artūs O., si dura morabitur alvus (sc. te) H. če te bo mučilo zaprtje, če te bo mučila zapeka. Skladi: ne affinem morer, quin ubi arcessat meam extemplo filiam ducat domum Pl., nec diu moratur dolorem suum, quin eos interfici iubeat Auct. b. Alx., non moror, quominus in civitatem redeant L., moratus sit nemo, quominus, ubi visum fuerit, abeant L.

3. occ. zanimati, mikati, vabiti: populum H., carmina, quae possunt oculos auresque morari H., novitate morandus spectator H., sunt, quos Pacuviusque et verrucosa moretur Antiopa Pers., mensa nullius convivae oculos voluptate moratur Sen. ph.

4. rekla: nihil moror, non moror, ne morer
a) kot besede sodnika, ki izreka oprostilno sodbo: C., Sempronium nihil moror L. Gaja Sempronija ne zadržujem več, nič nimam več zoper njega; tako tudi: absoluto Claudio tribunus plebis negavit se Gracchum morari L.
b) kot reklo, s katerim govornik pretrga govor: ne te morer H., ne te longis ambagibus morer H., ne multis vos morer Petr. in abs. ne multis morer Ci. da ne odlašam, da (vas) ne zadržujem, na kratko povedano, skratka; tako tudi: quid multis moror? Ter.
c) kot izraz preziranja: nihil (nil) ali nec morari ne meniti (brigati, zanimati) se, ne marati za kaj, ne hoteti: purpura nihil moror Pl., nec dona moror V., nil moror officium, quod me gravat H., vina nihil moror illius orae H.; z inf.: alio uti nihil moror Pl.; abs.: Ter., remove pernam, nihil moror Pl.; tudi kot izraz pritrjevanja = nič mi ni do tega, vseeno mi je, naj bo, ne branim, ne preprečujem: nihil moror eos salvos esse Antonius ap. Ci., pertinacem (sc. dici me) nil moror Acc. fr.; abs.: i iam nunc, quo properabas, nihil moror Pl., per me sint omnia protinus alba; nihil moror Pers. — Act. soobl. morō -āre: Naev. fr., Pac. fr., Enn. fr., Caelius in Ci. ep.

mùflīz -íza m (t. müflis, ar.) zastar. kdor nima beliča, kdor je prišel na nič

nasúkati nàsūčēm
I.
1. nasukati, naviti: nasukati pređu, konac; nasukati cijevi pri tkanju
2. nagovoriti, napeljati na slabo, prevarati: nije to prvi put da ga pokušavaju ovako nasukati
3. zapeljati na sipino: nasukati lađu, brod
4. zapeljati s ceste: nasukao ih je na trotoar
5. ekspr. potegniti, nasankati
II. nasukati se
1. nasukati se, naviti se
2. nasesti: lađa se nasukala
3. doživeti neuspeh, propasti, na nič priti: hoće li njegov kompanjon ovdje prosperirati ili će se oba nasukati svaštarskim trgovčenjem po ovim zagorskim ćumezima

nī, stlat. nei, adv. in conj.

I.

1. star. soobl. za nē v velelnih in finalnih stavkih = ne, da ne (bi): nei quis Bacanal habuisse velit Vetus Ictus., ni quid tibi hinc in spem referas Pl., ni mala, ni stulta sis, ni indomita imposque animi Pl., caveto, ni quam materiem doles Ca. fr., vinum aliudque quid ni laudato Varr. ap. Non., Numa constituit, ut pisces qui squamosi non essent, ni pollucerent, parsimonia commentus, ut convivia publica et privata cenaeque ad pulvinaria facilius compararentur, ni qui ad polluctum emerent Cassius Hemina ap. Plin., iussa monent Heleni … ni teneant cursus V., qua (sc. lege) quondam edicta flemus uterque diu, ni nos divideret Pr.

2. v zvezah nīmīrum (= ne id mirum … videatur) ni čudno, nič čudnega, seveda, kajpada in quidnī (tudi v tmezi quid … nī Ter., Cat.) zakaj ne, kako (ne) bi a) v odgovorih ali b) v podkrepitev kake trditve ali c) iron. = kaj še, kajpada; poklas. tudi v zvezi z nōn: quidni non timeat Sen. ph. = gotovo se boji; gl. nīmīrum in quidnī. —

II. = sī non (ne = nisi) nikalni veznik v kondicionalnih stavkih z ind. in cj. če ne, ko ne, ko ne (bi): ni metus ulla tenet virtutem, rite quiescunt Enn. ap. Non., ni offerumentas habebis pluris in tergo tuo quam ulla navis longa clavos, tum ego ero mendacissumus Pl., dicerem, ni vererer, ne ex eventis fingere viderer Ci. ep., sponsionem fecisset, ni vir bonus esset Ci., timebat iram senati, ni paruisset S., omina ni repetant Argis numenque reducant V., ni tua custodis, avidus haec auferet heres H., plures cecidissem, ni nox proelia intervenisset L., caduceatorem praemisit (sc. Alexander), qui denuntiaret, ni dederent, ipsos ultima esse passuros Cu. Poseb.

1. pri krepkejših trditvah, pri prepričevanju, grožnjah in rotenju: perii hercle hodie, ni hunc a te abigo Pl., quod ni ita se haberet, nec iustitiae ullus esset nec bonitati locus Ci., moriar, ni puto te malle a Caesare consuli Ci. ep., regna ipsa Latini, ni fatentur, eruam V., excidium minitans, ni causam suam dissociarent T.; dalje v reklih
a) mirum ni čudno bi bilo, ko ne bi: mirum, ni domi est Ter. čudno bi bilo, ko bi ne bil doma = gotovo je doma, mirum ni cantem Nov. ap. Ci. naj mar še pojem.
b) (kot vrinjeni stavek) ni fallor če se ne motim: O., Sen. ph. in pozni pisci.

2. Kot jur. izraz pri pogodbah, ukrepih, stavah, obljubah, toda le, če se navajajo v odvisnem govoru: sponsionem facere cum lictore, ni furtis quaestum faceret Ci., sic se iterum ac saepius iudicem illi ferre, ni vindicias ab libertate in servitutem dederit L.; tako tudi: ni … nīve (gl. nīve) Pl., si … nive … nive Pl., tum illud „sive nive“ inrident Ci.; kot fil. t. t. sīve (gl. sīve) nīve: per istud philosophiae „sive nive“ Sen. ph. — Nī (nenavadno) = nisi quod le da: poterantque miserandi homines ad crudele supplicium ducti Christianorum adiumento defendi, ni Georgi odio omnes indiscrete flagrabant Amm.

nichtsahnend, nichts ahnend nič hudega sluteč

nihil-dum, adv. (ixpt. nihil in dum) še nič: videte maiorum diligentiam, qui nihildum etiam istiusmodi suspicabantur Ci., statim ad me nihildum suspicantem vocavi Ci., cui nihildum situlus et sacculus abstulerit Ci., itaque a te nihildum certi exquiro Ci. ep., Brundisio nihildum erat adlatum Ci. ep., at ego ei litteras tuas, nihildum enim sciebat Ci. ep., quamquam simulata lenitas nihildum profuerat L., opprimi Syphacem nihildum praeter nomen ex foedere Romano habentem posse L., sed nihildum ad id bellum praeter animos parabant L., nihildum de animo divitis loquor Ps.-Q., his, de quibus nunc loquimur, aetatibus, quae nihildum ipsae generare ex se queunt Q., de aquis nihildum cogito Fr., quod viginti quinque natus annos nihildum bonarum opinionum et puriorum rationum animo hauserim Fr.

nȉkoliko prisl. prav nič: to mi nije milo nikoliko

nìmalo prisl. prav nič: ona se za to nimalo ne brine

ni-mis, adv. (iz nikalnice ne in *mīs [iz *mi-is, komp. iz indoev. kor. *mei- (z)manjš(ev)ati; prim. gr. μεῖον = lat. minus, minuō], torej= „ne (pre)malo“) od tod

1. (zlasti v pogovornem jeziku) zelo, silno, neizmerno, hudo, kaj: Gell., Ap. idr., nimis ferociter legatos nostros increpant Pl., quod ego nimis quam cupio Pl., nunc nimis vellem dari Ter., oculi nimis arguti Ci.; poseb. z nikalnico = ne prav, ne posebno, nič kaj: non nimis longa continuatio verborum Ci., non nimis diligenter acturum Ci., litterae me non nimis, sed eos admodum delectant Ci. ep., est quidem nobis hoc per se haud nimis amplum L.

2. (v klas. prozi pred adj., adv. in glagoli) preveč, čezmerno, čez mero, prekomerno, pre … , vse preveč, vse premočno, vse pre … : nimis vile, nimis iracunde, nimis stulte, nimis beate Pl., nimis graviter, ne quid nimis Ter., nimis valde, nimis saepe Ci., amor gloriae nimis acer Ci., nimis atrociter sociis imperare Ci., nimis amplecti plebem Ci., nimis dixi Plin. iun.; z gen.: nimis insidiarum Ci., haec loca lucis habent nimis O.; z inf.: si nimis est legisse duos Mart.

nȉ pēt nȉ šēst prisl. meni nič, tebi nič

nipodaštávānje s podcenjevanje, v nič devanje, zaničevanje

nipodaštávati -dàštāvām podcenjevati, v nič devati, zaničevati: cijeni sebe, a sve ostale ljude nipodaštava

nȉpošto prisl.
1. nikakor ne: valja raditi, nipošto dangubiti
2. prav nič: nipošto nije trpio neurednost

ništàrija ž
1. ekspr. ničvrednež, nič prida človek
2. drobnarija: neke -e zaključuje u fioku
3. ekspr. ničevost: te uredbe za njega su trice i -e

nȉštav -a -o, nȉštāvan -vna -o ničeven, ničemen, nič vreden: ništav razlog, dokaz

nȉukoliko prisl. prav nič: to niukoliko ne odgovara planu

nȉušta prisl. prav nič: on se u nas niušta ne računa

nȉzašto prisl. za prazen nič: ne smijem da nizašto žrtvujem ljude; mogao bi me nizašto ubiti

NN kratica

1. (di padre ignoto) neznanega očeta

2. niente di nuovo nič novega

NN kratica

1. (nescio nomen)di padre ignoto (otrok) neznanega očeta

2. nessuna novità, niente di nuovo nič novega