Franja

flanquear (vojska) napasti z boka, braniti z boka

flanquer [flɑ̃ke] verbe transitif postaviti ob bok; napasti z boka, braniti z boka, kriti; zagnati, vreči; dati (zaušnico)

elle est flanquée de sa mère vedno jo spremlja mati
flanquer à la porte vreči skozi vrata
flanquer par terre vreči na tla
flanquer un soufflet, une paire de gifles à quelqu'un pripeljati komu zaušnico, par gorkih
ça flanque tout par terre! to podere vse (naše načrte) !
se flanquer nakopati si (bolezen)
se flanquer une bonne pile pretepati se

fugiō -ere, fūgī, fugitūrus (prim. gr. φεύγω bežim, φυγή ali φύζα beg, lat. fuga, fugāx)

I. intr.

1. pobegniti, (z)bežati, uteči, uiti, pobrisati (popihati) jo: Ter., Cu., Q. idr. se ille fugiens in tenebris abdidit Ci., fenum habet in cornu; longe fuge! H. „bode“; umakni se mu! Odkod? z adv.: hinc Pl., V.; z abl.: f. domo Ci., fugit luna caelo O. z neba; s praep..: ab Dianio, ex Hispania Ci., Sassia a crudelissimo hoste fūgit Ci., f. de cavea Mart.; pren.: e manibus f. Ci. uiti. Kam?: f. intro Ter.: fugies Uticam H., cum ille perterritus fugeret ad Tiberim Ci., (columba) in nubila fūgit V., f. in auras V., ad caelum Petr. poet., ultra Sauromatas Iuv.

2. occ.
a) (v vojni) pobegniti, (z)bežati, ubežati, uteči, pobrati (odnesti) peté, unesti jo: Suet., Mithridates fugiens Ci., exercitūs suspicione periculi fugerunt Ci., Germani non prius fugere destiterunt, quam ad Rhenum pervenerunt C., f. ex proelio Ci., qui ex ipsa caede fugerunt C. ki so bili ušli, fugientes persequi N., f. per tela V., per ignota itinera L., super amnem V., pavor fugientium T.
b) uiti, uteči gospodarju (o sužnjih): nec furtum feci nec fugi H., (servi) te compilent fugientes H., fugit mihi servus Sen. ph.
c) (o političnih beguncih) pobegniti, iti po svetu, iti v tujino: Demaratus fugisse dicitur (sc. Corintho) Ci., Aeneas a Troia fugiens Ci., f. ex oppido C., nave ad salutem N.
č) iti v prostovoljno pregnanstvo, iz dežele (domovine) pobegniti, bežati: f. ex patria N., a patria O., de civitate Q., in exsilium Iuv.

3. sinekdoha odhiteti, zbežati, odbežati, odleteti; pt. pr. fugiēns tudi = bežen, begoten, hiter: vita fugit sub umbras V., fugiens anima O., rapido per aëra cursu … fugit Sil.; s samim abl.: fugiunt aethere nimbi V., fugiebant nubila caelo O.; o strelah, puščicah, sulicah: si telum manu fugit Ci., spicula fugientia V., nullum sine vulnere fugit missile Stat., fugit illa (hasta) per oras … lini Sil.; o drugih stvareh: evolarat fugiens quadriremis Ci., fugiens pinnus O., navis fugit per undas V., pontus … retro fugit V., upada, fugientia flumina H. hitro tekoče, (solis) currus fugiens H., virtus … spernit humum fugiente penna H., fugit inmissis puppis habenis Val. Fl.; o obali ali luki (ki se na videz umika, ko se ji ladja bliža ali pa od nje oddaljuje) umikati se: Italiam sequimur fugientem V., tandem Italiae fugientīs prendimus oras V., portus fugiens ad litora Pr., fugere ad puppim colles campique videntur, quos agimus praeter navim Lucr.

4. metaf. giniti, izginiti, miniti, preminiti, preiti: vita fugiens Lucr., fugit inreparabile tempus V., dum loquimur, fugerit … aetas H., septimus … iam fugerit annus H., fugiens hora H., bežna (toda mensis fugiens O. = konec meseca), memoriane fugerit … an … L., e corpore sanguis … fugit O., fugiunt cum sanguine vires O., f. e corpore saetae O., fugit dies, color, macies O., fugit sopor Val. Fl., dolor Q., amor, decus omne Sil., gratissima sunt poma, cum fugiunt Sen. ph. ko postaja mehko kakor testo; pesn.: vinum fugiens Ci. lahko vino (ki se ne obdrži (ne traja, ne obstane) dolgo), fugientes ocelli O. ugašujoče, stekleneče oči, numquam fugiens rosa Lucan. nikdar vela in nedišeča.

II. trans.

1. bežati pred kom, od koga, pobegniti pred njim: omnes ut aliquam immanem bestiam illum fugiebant Ci., hoc se quisque modo fugit Lucr., patriae quis exul se quoque fugit? H. je ušel tudi samemu sebi?, velut qui currebat fugiens hostem H., me lupus fūgit inermem H., nunc et ovīs ultro fugiat lupus V., cerva fugiens lupum L., Saturnus arma Iovis fugiens V., fugere accipitrem columbae (solent) O.; occ.
a) uiti, uteči čemu: f. enses O., enses, quos fugi V., Quirinus Acheronta fugit hac arte H., admiror, quo pacto iudicium illud fugerit H., ea manūs avidas heredis fugient, quae … H., f. incendia O., labores Pr., cuius numquam fugisse hastilia cervi … potuere fugā Sil.
b) (krajem ali krajev) ogniti se, izogniti se, zapustiti jih: cum omnīs terras fugeret Marius Ci., fuge litus et undas V., f. urbes H., patriam nefasque, Samon, penates O.; o političnih beguncih: nos patriam fugimus V., Teucer Salamina patremque cum fugeret H.

2. metaf. (čemu) umakniti se, izmikati se, umakniti se, odtegniti se, ogniti se, izogniti se: certamen fugerunt tribuni plebis Ci., consules conspectum vestrum fugerunt Ci., f. conspectum multitudinis C., consules aditum huius loci magnopere fugerunt Ci., omnes aditum tuum fugiunt Ci., me caedem fugisse Ci., me spe tranquillitatis fluctūs tempestatemque fugisse Ci., f. laborem, mortem, latronum tela et minas Ci., imbrem V., caelum V. dnevni svetlobi, percontatorem, vesanum poëtam H., conubia, lucem, vina, munera belli O., vestigia Iuv.; pesn.: vox fugit Moerim V. glas zastane (onemi, zabegne) Mojrisu, si quos haud ulla viros vigilantia fugit V. če možem ne zmanjka previdnosti; v pass.: quae vindicaris in altero, tibi ipsi fugienda sunt Ci., mors fugitur Ci., invidia f. Corn., labor fugitur Aug.; occ.
a) ne marati česa, braniti se, plašiti (strašiti) se česa, zavreči, zavrniti (zavračati), odkloniti kaj, izprositi si, da se kaj ne stori (zgodi): pro patria nullum periculum fūgit Ci., non fuisse fugiendos tribulīs huic iudices Ci. da bi jih ne bil smel odkloniti, f. procurationem rei publ. N., iudicium senatūs L., aliquem iudicem L. koga kot sodnika odkloniti; pesn.: nullum saeva caput Proserpina fugit Pr. Z inf.: neque illud fugerim dicere Ci., huic donis militaribus patris triumphum decorare fugiendum fuit, … ? Ci.; poseb. imp. fuge (= noli) z inf. = nikar: illud … fuge credere Lucr., quid sit futurum cras, fuge quaerere H., o fuge te tenerae puerorum credere turbae Tib.
b) (zaznavi) uiti: quae res huius viri scientiam fugere possit Ci., aliquid fugit aciem (sc. oculorum) Ci. nekaj ni vidno, se ne vidi, f. visūs O., memoriam alicuius Q. Od tod precej pogosto fugit aliquid aliquem komu je (ostane) kaj neznano, kdo česa ne zapazi (opazi), ne omeni: quod populum fugerat Ci., neque hoc Q. Catulum fūgit Ci., id sum dicturus, quod illos non fugerit Ci., non fugisset hoc homines Graecos Ci., non haec Dionysium fugiebant N., multa me fugiunt O.; z inf.: cui rei fugerat me rescribere Ci. ep. na kar sem bil pozabil odpisati, de Dionysio fugit me ad te antea scribere Ci. ep. sem pozabil; z ACI: me fugerat poenas has esse certissimas Ci.; z odvisnim vprašalnim stavkom: illud quam sit difficile te non fugit Ci. ep. ti ni neznano, dobro veš, quae nominis exstet origo, me fugit O., illud te non arbitror fugere s quin: Ci. ep. — Od tod pt. pr. fugiēns -entis,
a) kot adj. plašeč se (plašen) česa, mrzeč kaj: fugiens laboris C. delomrzen, doloris Lact.
b) kot subst. m obtoženec (klas. reus): Cod. I. — Soobl. fugiō -īre: fugiit, fugierit Eccl.

gìcati -ām
I. brcati: ne gicaj me
II. gicati se
1. premetavati se: bolesnik se gica
2. ritati, skakati: a šarin se pod oblake gica
3. braniti se, otepati se: djevojke se gicaju zbog škakljanja

gravō -āre -āvī -ātum (gravis)

I. intr. težiti: daemones a caelo deorsum gravant MIN. težijo ... navzdol = otežujejo pogled na nebo. –

II. trans.

1. težiti, obtežiti (obteževati), obložiti (oblagati), obremeniti (obremenjevati): furtivum gravabat membra onus (= telesni sad) O., ne ... unda gravet pennas O. da ne obteži, poma gravantia ramos O., praefectum castrorum sarcinis gravant T., Actora magno ense gravat Caponeus STAT., v pass.: crescunt ipsae (arbores) fetuque gravantur LUCR., nodis gravatum robur V. grčava (grčasta) gorjača, težka gorjača, caput gravatum O. povešena; pren.: non est ingenii cymba gravanda tui PR.

2. metaf.
a) otežiti, poslabšati, povečati: mala alicuius O., tu fortunam parce gravare meam O., gr. invidiam matris T., iniusto fenore gravatum aes alienum T. dolg, ki je ... postal še bolj težeč, ne obsidio ipsā multitudine gravaretur officium, quod me gravat H., IUST.
b) koga nadlegovati, stiskati, tlačiti, treti, zatirati: nec me labor iste gravabit V. da ne postane hujša, gr. caput PLIN. in (o podnebju) L., gravat invitum nova vis O., gravari iniuriis militum L. Pogosto pt. pf. gravātus aliquā re: gravatus vulneribus L. ves ranast, ves v ranah, telis gravatus CU. obsut s ..., oculi morte gravati O. na katere je legla smrt, choreis somnoque gravati V. trudni od rajanja in zaspani, gravati omnes vino somnoque L. pijani in zaspani, gravatus cibo vinoque L. poln jedi in vina, poln jedače in pijače, gravata ebrietate mens CU. omegljena zavest, gravati longinquā militiā IUST. utrujeni. – Kot dep. med. gravor -ārī -ātus sum

1. intr. obteženega, nadlegovanega se čutiti, ne(je)voljen biti, krčiti (= braniti) se, obotavljati se, okolišiti, izmikati se: cupiam, ne gravetur PL., ne gravare TER., primo gravari coepit, quod ... CI., non gravarer, si ... CI., ille non gravatus „Primum“, inquit ... VARR. brez okolišenja; z abl..: militiā gravari L. nerad biti vojak (komu se ne ljubi služiti vojaščine, mu ne diši vojaščina); z de: de nuptiis non gravari DON.; z inf. krčiti se = braniti se: ne graveris exaedificare id opus CI., gravati sunt prodire in campum Martium CI., ut in colloquium venire gravaretur C., legatus ire Fabio Gurgiti filio gravatus non est VAL. MAX.

2. pesn. in poklas. tudi trans. v pomenu nerad kaj prevzeti, – prenesti, – storiti, koga (česa) ne marati, komu kaj preseda ali mrzi, komu je kaj zoprno: Pegasus terrenum equitem gravatus H. nerad nosi, illum acerbum et sanguinarium necesse est graventur stipatores sui SEN. PH., gr. aspectum civium T. nerad se da državljanom videti, spem ac metum iuxta gr. T., gr. dominum PLIN. IUN., matrem, ampla praetoria SUET.; z dvojnim acc.: gr. aliquem fratrem (kot brata) SEN. RH. – Od tod

1. adv. pt. pr. gravanter nerad, z ne(je)voljo: CASS., reguli Gallorum ... haud gr. ad Poenum venerunt L.

2. adv. pt. pf. gravātē težko, nerad: gr. alicui dare veniam PL., gr. ille primo CI. on je sprva okolišil (= se je izmikal), manus ... ad saviandum gravatius porrigere FRONT.; pogosto litota: haud ali non gravate CI. ne nerad, prav rad.

indéfendable [-fɑ̃dabl] adjectif neobranljiv, ki se ne da braniti; figuré nevzdržen, nevzdržljiv

point masculin de vue indéfendable nebranljivo stališče

jib² [džib] neprehodni glagol
plašiti se (at)
zaustaviti se, upirati se (konj); braniti se česa, gnusiti se nad čem (at)

kániti kânīm
I. kaniti, nameravati: šta ste kanili reći?
II. kaniti se
1. obotavljati se, pripravljati se: kanim se da te posjetim; kanim se ja pola godine da podem že pol leta se pripravljam iti; kani se kao gladan na sranje
2. braniti se: jedi, šta se kaniš
3. varovati se, izogibati se: kani se ćorava posla; kani se pića i igre; kani se mene, dilbere moj

kick² [kik]

1. neprehodni glagol
brcati, ritati
pogovorno braniti se, upirati se (at, against)
godrnjati, ugovarjati, pritoževati se (about)
odskočiti, nazaj udariti (puška); visoko leteti (žoga)
ameriško, sleng umreti

2. prehodni glagol
brcniti; streljati (na gol); nazaj udariti, poriniti; pognati, priganjati

to be kicked out of a job biti vržen iz službe
to kick the beam biti malo pomemben
to make s.o. kick the beam izpodriniti koga
to kick back vrniti milo za drago; ameriško, sleng plačati podkupnino
sleng to kick the bucket umreti
sleng to kick to it umreti
to kick s.o. downstairs koga ven vreči, vreči koga po stopnicah
to kick s.o. upstairs odpustiti koga iz službe in dati v zameno časten naslov
to kick down the ladder pozabiti na ljudi, ki so ti pomagali naprej
to kick up dust dvigniti prah
to kick one's heels nestrpno čakati, zapravljati čas z brezplodnim čakanjem
to kick against the pricks zaman se upirati
to kick riot (ali noise, row) razburkati duhove
to kick over the traces iz ojnic skakati
to kick the wind (ali clouds) biti obešen

krčùmati se -ām se dial.
1. ekspr. trgati se, dajati se: dva vrapca krčumaju se o jednu slamku
2. upirati se, braniti se: dioničari su se odupirali i krčumali jedan o drugoga da raskinu uže

lèšinār m
1. mrhar, mrhovinar
2. kdor napada nasprotnika, ki se ne more braniti
3. zool. mrhar ali egiptovski jastreb, Neophron percnopterus
4. zool. črni mrhar, Silpha atrata

líbiti se lîbīm se
1. sramovati se: libiti se (od) čega; ja sam se sama pred sobom libila koraka koji sam preduzela; on se nije libio seljačkog posla
2. braniti se: djevojke su se u početku libile da se u kolu uhvate s nama
3. dial. tiho se plaziti: lisica se libi

meditor -ārī -ātus sum (indoev. kor. *med- presojati, pretehtavati, izmišljati si; prim. gr. μέδομαι mislim na kaj, μήδομαι izmišljam si, μέδιμνος mernik, μέτρον mera, lat. modus, modius, modestus, moderare, got. mitan meriti)

1. premisliti (premišljevati), razmisliti (razmišlj(ev)ati) o čem, misliti, pomisliti (pomišlj(ev)ati) na kaj; z acc.: haec Pl., Ci., forum, subsellia, rostra curiamque Ci.; z de: consules de rei publicae libertate meditati Ci.; z odvisnim vprašalnim stavkom: Pl., mecum meditabar, quid contra dicerem Ci.; abs.: secum m. Pl.

2. misliti na kaj (kaj storiti, kako bi kaj storil), nameravati, naklepati, snovati, v mislih imeti kaj, v mislih ukvarjati se s čim, pripraviti (pripravljati) se na kaj; z acc.: nugas Pl., nescio quid nugarum meditans H., versus tecum meditare canoros H., causam Ter., Ci., te ut ulla res frangat, tu ut umquam te conligas, tu ut ullam fugam meditere Ci., nec furtivum Dido meditatur amorem V., m. longam absentiam T., alicui pestem Ci.; s praep.: ad rem, ad praedam, ad dicendum, ad huius vitae studium Ci.; adversus omnia Aur., in proelia V.; z inf.: meditor esse affabilis Ter., animo meditatur in Persas proficisci N., multos annos regnare meditatus Ci.; z ut: pol ego ut te accusem, mecum meditabar Pl.

3. vaditi, (iz)uriti se v čem, braniti se s čim, ukvarjati se s pripravljalnimi nauki, (na)učiti se kaj, proučiti (proučevati) kaj: cursuram ad ludos Olympios Pl., apud avios fluvios carmen Ap., citharoedicam artem Suet., arma Veg., simulatque candidatus accusationem meditari visus est, ut honorem desperasse videatur Ci., silvestrem tenui musam meditaris avenā V., verba et contiones quam ferrum et arma meditans T., semina meditantur aristas Prud.; abs.: extra forum Ci., Demosthenes perfecit meditando, ut … Ci., cauda (sc. scorpionis) nullo momento meditari cessat Plin. — Od tod pt. pf. s pass. pomenom meditātus 3, adv. -ē premišljen, izmišljen, proučen, naštudiran, naučen, priučen, pripravljen: meditati sunt mihi doli docte Pl., meditata mihi sunt omnia mea incommoda Ter., meditatum et cogitatum scelus Ci., meditata oratio (naspr. oratio subita) Plin., T., Suet., ratio T., m. carmen Plin. iun., accuratae ac meditatae commentationes Ci. skrbno premišljene in izdelane, probe meditatam utramque duco Pl., adulescens meditatus probe Pl. dobro poučen, alicuius mores perquam meditate tenere ali meditate novisse Pl. prav dobro poznati, meditate effundere probra Sen. ph. premišljeno, s premislekom, hoté, hôtoma, namenoma; subst. meditāta -ōrum, n naštudirana, proučena, pripravljena snov ali govor (naspr. subita): sive meditata sive subita proferret Plin. iun.

nȅćkati se -ām se
1. braniti se: nude je jelom, a ona se nećka
2. omahovati: nagovarali su ga da ide u šetnju, ali se nećkao

negō -āre -āvī -ātum

I. intr. reči (govoriti) ne, reči (soditi), da ne, odgovoriti (odgovarjati) z ne: vel ai vel nega Naev. ap. Prisc., vel tu mihi aias vel neges Pl., negat quis: nego, ait: aio Ter., Diogenes ait, Antipater negat Ci., numquam reo cuiquam tam humili, tam sordido, tam nocenti, tam alieno tam praecise negavi quam hic mihi plane [sine] ulla exceptione praecidit Ci. ep.; z dat. personae ali rei: saepius idem roganti negare Ci., non facile Gallos Gallis negare potuisse C., potes his impune negare O., petitioni n. Traianus ap. Plin. iun. —

II. trans.

1. zanik(ov)ati, reči (govoriti, praviti, trditi, zagotavljati), da česa ni, negírati, (u)tajiti, zatajiti (zatajevati), prikriti (prikrivati): crimen Ci., Q., peccatum tuum negare non potes Ci., Gabinius nihil ex eis negavit Ci., quorum alterum neque nego neque … L., n. deos Sen. ph., debitor usuram pariter sortemque negabit Mart., n. omne evangelium Tert.; z ACI (v sl. stopi nikalnica nav. v objektni stavek): Manlio negas esse credendum (= Manlio dicis non esse credendum) Ci. praviš, da Manliju ne gre verjeti, nego in tota Sicilia ullum argenteum vas fuisse Ci. trdim, da … ni bilo nobene srebrne posode, si ita fecissent, fines eorum (sc. se) vastaturum (sc. esse) negat C., neget per omnes deos se meminisse Tib.; pesn. metaf. o neosebnih subj.: ratio reclamat vera negatque credere posse animum Lucr., sin (sc. arenae) in sua posse negabunt ire loca V., et hoc negat (sc. phaselus ille) minacis Adriatici negare litus Cat. in meni, da tega ne taji obala grozečega Jadranskega morja; pred konstrukcijo ACI stoječa nikalnica ne izniči zanikanja: nega esse quod dem nec mihi nec mutuom neque aliud quicquam Pl., negat nec suspicari Ci.; včasih je treba iz glag. negare povzeti za drugi del stavka trdilen glag. dicendi: plerique negant Caesarem in condicione mansurum postulataque haec ab eo interposita esse Ci. ep., negat se totiens fusum Numidam pertimescere: virtuti suorum satis credere S., negabat cessandum et utique prius confligendum L.; v pass. z NCI: Col., Plin., Mart., Suet., ibi vis facta (sc. esse) negabitur Ci. trdilo se bo, da tam ni prišlo do nasilja, quod auspicari tamquam invisi diis immortalibus negarentur posse L., casta (sc. esse) negor O. pravijo, da sem nečistnica; pa tudi negari z ACI: negandum est esse deos Ci., negarine ullo modo possit, numquam quemquam stabili et firmo et magno animo effici posse Ci.; poseb. negare (negari) non posse s quin (da): negare non posse, quin rectius sit exercitum mitti L., negari non potest, quin bonum sit Lact.; abs.: ne nega! Ter., factum est: non nego Ter., qui a Naevio vel sumpsisti multa, si fateris, vel, si negas, surripuisti Ci.; litota: non nego Ci. ne tajim = priznavam, pritrjujem; elipt. (v jeziku komediografov): ille primo se negare (sc. uxorem ducturum) Ter., ego me nego (sc. nosse) Ter.

2. odreči (odrekati), zavrniti (zavračati), odbi(ja)ti, odpoved(ov)ati, kratiti komu kaj, prikrajš(ev)ati koga za kaj, ne dovoliti (dovoljevati) komu česa, ne hoteti, braniti se: quicquam quisquam [quemquam], quemque quisque conveniat, neget Enn. ap. Corn., viris tam amantibus mei nihil negare possum Ci., belle negandum (sc. est), si qui roget, ut … Q. Ci., postquam id obstinate sibi negari vidit C., n. auxilium Veientibus L., miseris alimenta, patriae opem O., cupimus negata O. kar so nam odrekli, stimulisque negantem … agens Lucan., sibi omnia n. Sen. ph. vsemu se odpoved(ov)ati, ničesar si ne privoščiti, roganti civitatem negavit Suet.; pesn.: illa se negat Ter. se odreka = noče, comitem (sc. se) negare Q. ne hoteti služiti (biti) za spremljevalca, vela ventis n. O. jadra zviti, non ego me vinclis verberibusque nego Tib. ne odtegujem (izogibam, izmikam) se; pesn. metaf. o neosebnih subj.: nec mihi materiam bellatrix Roma negabat O., negat (sc. seges) victum V. ali poma negat regio O. odpoveduje = ne rodi (prim. sl.: „nebo je roso odpovedalo“), nec inutile bellis subsidium, si dextra neget Stat.; z inf.: Leucothoë nanti ferre negavit opem O., nos quoque ire negabamus O., figurare varie nisi eruditis negatum est Plin. iun.; z ACI: quibus te propter aliquod officium necessitudinis adfuturum negaris Ci., Hannibalem Libyae pelli florentibus annis vita atque extingui primordia tanta negabam Sil. nisem hotel; alicui non negare s quin: qui quidam … adulescenti negare non potuerit, quin eum accerseret N., non hoc mihi namque negares, omnipotens, quin et pugnae subducere Turnum et Dauno possem incolumem servare parenti V.; s samim dat.: negare nemini Ci.; pesn. metaf. o neosebnih subj.: ast' tamen illi membra negant, lassusque ferit praecordia sanguis Stat. odpovedujejo, praecipuus sed enim labor est excindere dextra oppositas rupes et saxa negantia ferro Stat.; litot.: nec candida cursus Luna negat V.

Opomba: Star. cj. pf. negassim: Pl.; inf. pr. pass. negarier: Prud.

ob-nītor -nītī -nīxus (-nīsus) sum (ob in nītī)

1. upreti (upirati) se, opreti (opirati) se, potisniti (potiskati), pritisniti (pritiskati) na (v, ob) kaj, proti čemu: Q., trunco (dat.) arboris V., obnixo genu scuto (dat.) N. s kolenom uprtim v ščit, upirajoč koleno v ščit, scutis corporibusque ipsis obnixi L., stabili gradu obnixus L., portam torquet obnixus umeris V., stant obnixa omnia contra V. vse se trdno upira drugo v drugo.

2. upreti (upirati) se, zoperstaviti (zoperstavljati) se, nasprotovati komu, čemu, braniti se česa, boriti se proti, postaviti (postavljati) se po robu čemu: venti obnixi lacerant nubila Stat., nec obniti contra sufficimus V., nec omisit Silanus obniti T.; z dat.: videntur navigia … obnitier undae Lucr., o. trahentibus T., consilio ali manu hostibus T.; metaf.: frustra obnitente T., obnitente vi animi Vell.; z dat.: mens obnixa malo Val. Fl., o. muneribus alicuius T., ne dux quidem obniti adversis T., o. adversus avaritiam Aug.

3. na vso moč si prizadevati, se truditi, delati pri čem, za kaj, proti čemu: Pauli victoriam impedire Vell., cum saepe obnitens repugnasset Vell. — Od tod adj. pt. pf. obnīxus 3, adv. -ē stanoviten, vztrajen, trden, odločen: obnixus corde curam premebat V., obnixi frangunt mala murmura dentes V., obnixus animus ad perpetiendos cruciatus volnerum aut ignium Sen. ph., obnixum silentium tolerans Ap., obnixus mugitus Ap., obnixā fronte Aug. s trdim (= trmastim, svojeglavim) čelom, omnibus obnixe opibus nostrum nos officium meminisse Pl., manibus pedibusque obnixe omnia facere Ter., manibus pedibusque obnixe omnia facere T. vse žile (moči) nape(nja)ti, obnixe oboedire L., meus animus meomet dolori obnixe oppositus Fr., colloquia petere obnixe Amm., obnixe inflexibilis mansit Amm., obnixe deprecari, ne … Symm., aliquem obnixe petere, ut … Hier.; z inf.: obnixi non cedere V. trdno odločeni ne umakniti se, trdno odločeni, da se ne umaknejo; adv. acc. n.: obnixum taces Aus.

ob-stō -āre -stitī -stātūrus (ob in stāre)

1. stati ob (pri) čem, stati nasproti komu: ob viam Pl. na poti stati, summis a postibus Stat.

2. na poti (v napoto) biti, delati napoto, pot (u)braniti, preprečiti (preprečevati), ovreti (ovirati), onemogočiti (onemogočati), upreti (upirati) se, tudi samo upreti (upirati), večinoma metaf.; abs.: Ca., Pl., exercitus duo hostium obstant L., exercitus duo, unus ab urbe, alter a Gallia obstant S., nullae obstant a Caesare nubes Lucan., si omnia removentur, quae obstant et impediunt Ci. vse ovire in prepreke, obstantia rumpere claustra H., obstantes silvae, nebulae O., obstantes colubrae O. uporne, obstantes remi O. upirajoča se, ne podajujoča se; subst. pt. pr. n.: Caecina obstantia silvarum amoliri iubetur T. ovire v gozdovih. Skladi: z dat.: querens obstitit retro eunti O., o. alicui a sole Val. Max. komu zakrivati (zastirati) sonce, obstabat Miloni Clodius Ci., o. bono publico L., bonis communibus V., consiliis alicuius Ci., N.; pren.: tibi umbra ignobilitatis a probatore obstitit Ap.; pesn.: diis obstitit Ilium V. je bil na poti = je bil zoprn; s praep.: ad reliquos similes conatus verecundia irae obstabat L., in laudem vetustorum invidia non obstat Sen. ph.; s prohibitivnimi stavki: ea ne impedirent tribuni, dictatoris obstitit metus L.; za zanikanim glag. quin, quominus: quibus non humana ulla neque divina obstant, quin socios … trahant S. fr., quid obstat, quominus (sc. deus) sit beatus ...? Ci.; quominus poklas. tudi za nezanikanim glag.: obstat verecundia, quominus percenseamus, quo … Plin. iun.; s cur: quid obstat, cur non fiant (sc. nuptiae)? Ter.; brezos.: nec, si non obstatur, propterea etiam permittitur Ci.

Opomba: Pf. obstetit: Afr.; pt. fut. act. obstaturus 3: Q., Sen. ph., Stat., Front.

òminjati se -njēm se dial.
1. nemirno se premikati, biti nemiren: dijete se ominjalo i u smetnji prevrćaše po rukama vrećicu
2. ekspr. braniti se, biti v zadregi, omahovati

otépati -am
I.
1. mlatarati: otepati z rokami v spanju
2. mahati: pes otepa z repom
3. tući, lupati (radi čišćenja): otepati lanene snope
4. lako udarajnći otresati: otepati sneg z obleke, prah s suknjiča
5. tjerati (ter-): otepati konju muhe
6. mlatiti: otepati hruške z drevesa
7. gumati, kusati: otepati polento; dan na dan otepati koruzni kruh
stalno jesti samo kukuruznicu, proju
8. udarajući snopom po buretu ili sličnom predmetu istresati prije vršidbe zrnje iz snopa, iz klasja: otepati pšenico
9. torokati, mlatiti: otepati neumnosti; otepati prazno slamo
II. otepati se
1. otimati se, braniti se: s palico se otepati psa; otepati se sitneža; otepati se dela
2. baviti se, nositi se: otepati se z revščino, s težavami
3. to se mu bo še otepalo
to će mu se još svetiti

òtimati -ām -mljēm
I.
1. uzurpirati, s silo si prilaščati: otimati što od drugoga
2. ugrabljati: neka znadeš da ti paša otimlje djevojku
II. otimati se
1. trgati se za kaj: otimati se o vlast; momci se otimlju o djevojku
2. braniti se, izmikati se: ako bi te htjeli odvesti, otimlji se; vidim da se otimaš te nećeš to učiniti
3. potegovati se: ta tri debla otimlju se za prvenstvo što se tiče ogromnosti i veličine