Franja

hvȁtiti -īm
I.
1. prijeti: za ruku je bijelu hvati
2. zgrabiti, ujeti: živa me nećete hvatiti
3. mlado momče, tek ga nausnica hvatila mlad fant, pravkar mu je začelo poganjati pod nosom
II. hvatiti se
1. seči: hvatiti se u džepove
2. prijeti, oprijeti se: hvatiti se za što
3. ujeti se, zgrabiti se, prijeti se: hvatiti se konju za grivu
4. doseči: hvatiti se brda
5. poseči: hvati se rukom da jede

hypocauston (-um) -ī, n (gr. ὑπόκαυστον) kurilnica, obokan votel prostor pod sobnim podom, v katerega je prehajala vročina iz peči (gr. ὑπόκαυσις, gl. to besedo) ter ogrevala sobo; od tod je po napeljanih ceveh prihajala v zgornje nadstropje: Vitr., Plin. iun., Stat.

hypotrachēlium -iī, n (gr. ὑποτραχήλιον spodnji del vratu) arhit. t. t. = stebrov vrat, tj. gladki del stebra pod njegovo glavo: Vitr.

iaceō -ēre, iacuī, (iacitūrus Stat.) (intr. k trans. iacĕre, prim. pendēre in pendĕre)

I. (tja) vržen biti, v ležečem položaju biti, ležati (naspr. stare): plerique ut fusi sine mente iacebant Ci. Kje?: iacere humi … ad facinus abendum Ci.; pesn. s samim abl.: saxo iacens O., silvis agrisque viisque corpora iacent O.; sicer nav. s praep.: patres hi … iacebant in limine Ci., mater mihi ad pedes iacuit Ci., iacere sub arbore V., in antro Silenum somno videre iacentem V., sub alta platano iacentem potare H., iacere super corpus alicuius, per vias O., in carcere Sen. rh.; supina iacendi positio Cael. ležanje vznak; o živalih: vacca iacet et … ruminat herbas O., pisces iacentes (namreč v globini vodovja) Col.; (o stvareh): pernam … facito in aqua iaceat Pl., iacent sub arbore poma V., raro umquam nix minus quattuor pedes alta iacuit L., lora iacentia O. viseči, nenategnjeni, odpadli, iz rok padli, iacere collo, in collo, per colla O.; (o laseh): capilli naturā vel arte iacentes Sen. ph., iacere in litore Sen. rh. (o ladji) stati, venti, quidquid sabuli in campis iacet, converrunt Cu.; pesn.: iacentes vix oculos tollens O. zaspane oči, ki lezejo skupaj, vultus attolle iacentes O. povešen obraz; pren.: iacerent in tenebris omnia, nisi litterarum lumen accederet Ci., cur tam diu iacet hoc nomen in adversariis? Ci. ostaja v priročniku? ne pride v glavno knjigo? iacet res in controversiis Ci. je med spornimi rečmi, invidia infra tuam magnitudinem iacet T. je pod tvojo velikostjo.

II. occ.

1. v postelji ležati: Curio maerens iacebat in lecto Ci.; pesn.: iacere lecto, viduo cubili O.; pogosto abs.: ad quartam iaceo H. do desetih ležim, pransus iaceo Cat.

2. ob mizi (za mizo) ležati, obedovati: Sen. ph., Sid., tu in litore conviviisque iacuisti Ci., tametsi in acta cum mulierculis iacebat ebrius Ci., Tyrio iaceat sublimis in ostro O.

3. bolan ležati: cura, ut valeas, ne ego te iacente bona tua comedim Ci. ep., cum tristi morbo defessa iaceres Tib., hic cum iaceret morbo confectus gravi rex Ph., sine spe iacere Sen. ph., tamquam in eodem valetudinario iacere Sen. ph. tako rekoč v isti bolnišnici ležati = za isto boleznijo bolehati, graviter iacere Plin. iun.

4. mrtev ležati: quicumque nefas ausi morte iacent merita O., rana rupto iacuit corpore Ph., et causa litis regibus Chryse iacet Sen. tr., vetito nudus iaciture sepulcro Stat., tu nisi caves, iacebis Q. fr. bo po tebi, boš izgubljen; poseb. o takih, ki so padli v boju: neminem iacentem veste spoliavit N., ut … proximi iacentibus insisterent C. na padle, tot fortissimi viri, qui circa eum cumulati iacent L., qui (fratres) bene pro patria … iacent O.; o udih mrličev: artus morte iacent Lucr. ležijo iztegnjeni v smrti.

5. o mrličih = brezbrižno (vnemar) puščen (nepokopan) ležati: istic nunc, metuende, iace! V., tu iaces et in cadaveris similitudinem usque resoluta es Ps.-Q.

6. premagan (ranjen, onemogel, nezavesten) na tleh ležati: cum illi nihilo minus iacenti latera tunderent Ci., Aeacidae telo iacet Hector V., per me iacet inclitus Hector O., Arge, iaces O.; pren.: adversarium extollere iacentem Ci., mihi primus adflicto et iacenti … dextram porrexit Ci., urgere iacentīs aut praecipitantīs impellere inhumanum est Ci., victa iacet pietas O.

7. (o zgradbah in mestih) v razvalinah (v prahu) ležati: cui … arae … fractae et disiectae iacent Enn. fr., iacens regia H., iacet Ilion ingens O.; klas. le pren.: domus iacens Ci. fr.

8. (o obleki) na tleh ležati, vleči se po tleh: praeverrunt latas veste iacente vias O., nimium demissa iacent tibi pallia terrae O.

9. (o potnikih) kje osta(ja)ti, — (po)muditi se: senator populi Romani … in vestro oppido iacuit et pernoctavit in publico Ci., Brundisii iacere in omnes partes molestum est Ci. ep.

III.

1. (o krajih) ležati, v sl. pogosto bolje stati (poseb. o mestih, gorah), tudi biti, razprostirati se, raztezati se, meton. (o narodih) kje (pre)bivati: Pl., Plin., Sen. ph., Iust., Asia iacet ad meridiem et austrum Varr., ea pars Asiae, quae iacet inter Taurum atque Hellespontum N., quae gens iacet supra Ciliciam N., tristior ista terra sub ambobus non iacet ulla polis O.

2. occ.
a) plosko ležati: iacet inter eos (saltūs) campus L., in vertice montis planities ignota iacet V., aethere summo despiciens mare velivolum terrasque iacentīs V., ut … summo despexit ab aethere terras … penitus penitusque iacentes O.
b) nizko (globoko) ležati, — stati: loca iacentia (naspr. loca edita) Sen. ph., iacentia et plana urbis loca T.; pren.: pretia praediorum iacent Ci. so nizke, so se znižale, omnia iacere puto propter nummorum caritatem Ci. da vse izgublja ceno, da se vse cení, agri iacent Petr. so poceni.
c) (o vodovju) mirno —, tiho ležati (stati): iacet sine murmure pontus Lucan., stagna iacentis aquae Lucan., stagna iacentia Sil.

IV. (v kakem stanju) biti, v kaj pogreznjen —, utopljen (raztopljen) biti: iacere in maerore Ci. ep., in oblivione Ci., quod tu in sordibus, lamentis luctuque iacuisti Ci., hic … helluo … iacebat in suorum Graecorum foetore et caeno Ci., in eodem silentio multa alia oratorum officia iacuerunt Ci. so ležale pokopane, iacere in amore Lucr., vita in tenebris et maerore iacet Lucr.

V. metaf.

1. na tleh ležati, premagan biti (prim. zgoraj II. 6.): qui tamen, ut opinor, iacent victi Ci., iacent suis testibus (= suorum testium dictis), qui Clodium negant … fuisse rediturum Ci., me civem non modo stantem non defenderunt, sed ne iacentem quidem protexerunt Ci.; o rečeh = podreti (podirati) se, uničen —, na tleh biti, neha(va)ti, zastajati: iacet igitur tota conclusio Ci., iacet omnis ratio Peripateticorum Ci., iudicia iacebant, omnis hic delectus iacet, virtutem iacere Ci., philosophia iacuit usque ad hanc aetatem Ci., ars tua, Phoebe, iacet O., iacebit opera fabrilis Sen. ph.; occ. pobit —, potrt —, malosrčen —, brez upa biti: amici est … efficere, ut amici iacentem animum excitet Ci., videsne tu illum tristem (sc. candidatum)? iacet, diffidit, abiecit hastas Ci., Marius cum iam septimum annum post praeturam iaceret Ci., militum iacere animos L.

2. brezmočen —, brez moči —, brez vpliva biti: in pace iacere quam in bello vigere maluit Ci., iacere Caesarem offensione populari Ci., iustitia vacillat vel iacet potius Ci., (invidia) dominetur in contionibus, iaceat in iudiciis Ci., ille potens, alii, sordida turba, iacent O., dat census honores, census amicitias, pauper ubique iacet O. je povsod zaničevan, si magnus vir cecīdit, magnus iacuit Sen. ph.; occ.:
a) brezbrižno puščen —, zanemarjen —, neupoštevan —, ne(upo)rabljen biti, (o denarju) mrtev (brezobresten) ležati (biti): vestrum studium totum iacet Ci., quo modo tibi tanta pecunia extraordinaria iacet? Ci., pecuniae vereor ne otiosae iaceant Plin. iun.
b) (o besedah) v prosti uporabi (pri rokah) biti: ea (verba) nos … iacentia sustulimus e medio Ci.
c) brez lastnika —, nikogaršnji biti: hereditas iacet Icti., ne bona iaceant Icti.

3. medel —, mlahav —, zaspan biti: probus (puer) ab illo segni et iacente plurimum aberit Q., nervorum sine sensu iacentium torpor Sen. ph. brezčutnih in omrtvičenih živcev, iacens auris Gell., demissa iacensque oratio Gell. slabotni in razvlečeni govorni naglas.

Iānus -ī, m (iānua)

I. Ján, staroitalski bog sončnega ali letnega teka, dnevnega in letnega ter vsakega začetka; zato mu je bil posvečen začetek dneva in leta ter vsak vhod in izhod: Iani mensis O. Janov (= Janu posvečen) mesec, januar, prosinec. Kot bogu začetka so mu pri slovesnih daritvah prvemu darovali; častili so ga tudi s priimkom Matutinus pater (prim. H. Sat. 2, 6, 20). Po bajki je bil v davnih časih kralj v Laciju s sedežem na Janikulu. Upodabljali so ga z žezlom v desnici in ključem v levici ter dvojnim zraslim, naprej in nazaj gledajočim obrazom; sprva je bil eden mladosten, golobrad, drugi prileten, bradat, pozneje oba bradata; s tem znamenjem so menda označevali dan in noč ali sonce in luno, menda tudi prihodnost in preteklost: Ianus anceps, biceps, bifrons O. — Od tod adj.

1. Iānālis -e, Janov = od Jana dobljen, — prejet: virga O.

2. Iānuālis -e, Janov: porta Varr.; subst. Iānual -ālis, n (sc. libum) Janu darovana pogača: P. F. (prim. O. Fast. 1, 127).

3. Iānuārius 3 Janov = Janu posvečen: mense Ianuario, in mensem Ianuarium Ci., tudi samo Iānuārius -iī, m mesec januar, prosinec: C. Ianuario … provinciam non habebit Ci.; od tod zopet adj. Iānuārius 3 januarjev, prosinčev: Calendae Ianuariae Ci., Idus Ian. Ci., C., Nonae Ian. Col. —

II. meton.

1. Iānus ali iānus obokan prehod (iz ulice v ulico), krit (obokan) prehod, vratni obok, pot skozi vrata: principem in sacrificando Ianum esse voluerunt, quod ab eundo nomen est ductum, ex quo transitiones perviae „iani“ nominantur Ci., ianos tres faciendos locavit L., dextro Iano portae Carmentalis profecti (Fabii) L., cum tot sint iani, cur stas sacratus in uno? O., Ianos arcusque … tantos ac tot extruxit, ut … Suet.; poseb.
a) ianus (Ianus), imenovan geminus Varr., Suet. ali ianus (Ianus) Quirīni, — Quirīnus dvojni obokan prehod (z odprtinama, obrnjenima proti vzhodu in zahodu) Jana Kvirina; zgradil ga je baje Numa Pompilij ob Argiletu (med Suburo in rimskim Forumom). Skozi ta prehod je od starodavnih časov dalje korakala vojska na vojno. Ker ga je krasil Janov kip, so ga imeli za svetišče, ki je bilo v času vojne odprto, v miru pa zaprto; Avgust ga je trikrat zaprl: l. 29, 25 in (morda) 10: (Numa) Ianum ad infimum Argiletum indicem pacis bellique fecit, apertus ut in armis esse civitatem, clausus pacatos circa omnes populos significaret L., vacuum duellis Ianum Quirini clausit H. (prim. H. Epist. 2, 1, 255), Ianum Quirinum … terra marique pace parta ter clusit Suet., (Nero) Ianum geminum clausit, tam nullo quam residuo bello Suet.
b) Ianus (ianus) summus, medius, imus zgornji, srednji, spodnji Janov obok, trije kriti prehodi —, tri veže tržnice na rimskem Forumu, glavni prostor trgovskega prometa; pod srednjim obokom so sedeli menjalci (bankirji), pod zgornjim in spodnjim razni trgovci, poseb. knjigarnarji: a quibusdam optumis viris ad Ianum medium sedentibus Ci., Ianus medius in L. Antoni clientela est? Quis umquam in illo Iano inventus est, qui L. Antonio mille nummum ferret expensum? Ci., omnis res mea Ianum ad medium fracta est H. je šlo pri menjalcih po zlu, haec Ianus summus ab imo prodocet H. = vse, kar se bavi s trgovino, qui Puteal Ianumque (denarnih poslov) timet celeresque Kalendas O.

2. pesn. Iānus
a) = mesec januar, prosinec: Ianus habet finem O.
b) = leto: venturi Iani Aus.

Ideologieverdacht, der, dem Ideologieverdacht unterliegen/unterzogen werden pasti pod sum ideološkosti

ideološkost [ó] ženski spol (-i …) die Ideologie
pasti pod sum ideološkosti dem Ideologieverdacht unterliegen

igrati se z usodo frazem
(ravnati preveč lahkomiselno; spraviti v nevarnost) ▸ a sorssal játszik, kihívja maga ellen a sorsot
Politiki so tisti, ki delajo slabo, se igrajo z usodami ljudi. ▸ A politikusok azok, akik csapnivalóan dolgoznak, miközben az emberek sorsával játszanak.
Treba je biti zelo previden, saj je snežna podlaga velikokrat poledenela, tik pod vremensko postajo pa je prepad. Tu se ne gre igrati z usodo, varnost je na prvem mestu. ▸ Nagyon óvatosnak kell lenni, mivel a hó felszíne gyakran lefagy, és közvetlenül a meteorológiai állomás alatt van egy szakadék. Ne hívja ki maga ellen a sorsát, a biztonság az első.
Ljudi je pozval, naj ne hodijo na volišča, če pa že gredo, naj glasujejo proti in s tem vladi sporočijo, da se ne sme igrati z usodo države in prebivalcev. ▸ Arra buzdította az embereket, hogy ne menjenek el szavazni, vagy ha mégis, akkor szavazzanak a kormány ellen, azt üzenve ezzel, hogy nem szabad az ország és az emberek sorsával játszani.

ille, illa, illud, gen. illīus, pesn. illĭus, dat. illī; stlat. ollus (ōlus), od tod olla Ci., olli V. in pogosto ōlim; prim. ab oloes dicebant pro ab illis; antiqui enim litteram non geminabant Fest.; Kom. so po ljudski govorici imeli pod določenimi pogoji ĭlle, in sicer
a) séd ĭlle ali égo ĭllud in podobno v razrešeni arzi ali
b) id ĭllí, neque ĭllúm idr. kot drugi zlog teze.
c) tudi če ille sam tvori tezo: ĭllă sése, ĭllĕ prímo Ter. Iz tega pron. je nastal [po poudarku drugega zloga] romanski spolnik: lo, la. Oblike, okrepljene z zaobešenim „ce“ (gl. illīc). —

I. Pron. demonstrativum

1. óni, óna, óno, zlasti v naspr. s hic; hic, haec, hoc označuje to, kar nam je (v raznih ozirih) bližje, ille, illa, illud, kar je bolj oddaljeno: si illos, quos iam videre non possumus, neglegis, ne his quidem, quos vides, consuli putas oportere? Ci., non antiquo illo more, sed hoc nostro Ci.; od tod časovno: illorum temporum historia Ci. = tedanjih, Catulus dixit vim fuisse illam Ci. da je bilo tedanje (takratno) postopanje nasilno; poleg tega: ex illo tempore V. od tedaj; tudi brez subst. tempus: ex illo vivit in antris O., Cels., ille ego qui fuērim … (poëta) O. ki sem bil prej, sicer … ; oba pron. skupaj: hoc illud est, quod quaesisti Ci. to je (sedaj) tisto, kar si (prej) vprašal. Nav. se torej hic nanaša na bližje, ille na bolj oddaljeno: Caesar munificentia magnus habebatur, integritate vitae Ca., ille (Caesar) mansuetudine clarus factus est, huic (Catoni) severitas dignitatem addiderat S.; od tod pogosto v zvezi: hic et ille ta (tu) in oni (tam): de hoc et illo dicere Ci. o tem in onem; ponovljeni ille pa pomeni, da sta oba pojma enako oddaljena: quaesivit, num ille aut ille (eden ali drugi, „Peter ali Pavel“) defensurus esset, de me ne suspicatus quidem est Ci.; v sredi med hic in ille je iste, ki kaže na drugo osebo: ista beatitas (kakor si jo vi mislite) cur aut in solem illum (ono oddaljeno) aut in hunc (ta naš) mundum cadere non potest? Ci. Navidezno se proti temu pravilu rabita hic in ille, če je prostorsko bolj oddaljeni predmet govorečemu po njegovi predstavi bližji: senex meliōre condicione est, quam adolescens … ille diu vult vivere, hic (govori starec) diu vixit Ci., melior Enii quam Solonis oratio; hic enim noster (kot Rimljan bližji pisatelju), „nemo me lacrumis decoret“, inquit, at ille (Grk) „mors mea ne careat lacrumis“ Ci.; gl. hic.

2. occ. (o že znanem) oni slavni … , oni znani … ; ker kaže illud na zadnje, označuje najprej tudi to, kar je že bilo omenjeno: illud, quod coepimus, videamus Ci. kar smo zgoraj (= prej) pričeli, sic oculos, sic ille (imenovani) manus, sic ora ferebat V., qui callet pauperiem pati, non ille … timidus perire H., minus bonis versibus, sed tamen illis versibus increpant Ci., cessisset Alexandro, Papirius illo corporis robore L. glede na zgoraj opisano telesno moč; od tod znan, slaven, slovit: ille pater rectorque deûm O., magnus ille Alexander Ci., vafer ille Sisyphus H., Pittacus ille, qui … N., Xenophon, Socraticus ille Ci., ille annus egregius Ci., haec Hectoris illa … parens O. to je ona slavna … , ille vultus semper idem Ci. oni sloviti obraz ravnodušnosti, Solonis illud: nosce te ipsum Ci. oni znani izrek; tako tudi brez subst.: ille ego sum O. oni znani sem jaz, hunc illum poscere fata reor V.; omejujoč pri atrib.: patres vestri, asperrimī illi … L. vaši očetje, ki so bili, kakor znano, prav trdi …

3. ki na naslednje kaže s poudarkom = oni, ta (toda le tedaj, kadar pove govornik kaj čisto novega): quae cum sint gravia, tum illud acerbissimum est, quod … Ci., dicunt se dedisse, illud non addunt, iussu istius Ci., verum illud addit „non possidebat“ Ci., illud te hortor … Ci., cum multa alia mirabilia, tum illud inprimis … Ci.

4. (brez poudarka) on, ona, ono, poseb. z quidem; da se obnovi pojem: ignis emicuit … proximus aër illi … O. (gr. τῷ γε), Daphne … ferarum exuviis gaudet; multi illam petiere O., virum cano … multum ille iactatus est V., Aeacides illi (sc. respondit) O.; in tako s quidem: Orpheus pro cuniuge saevit; illa quidem … hydrum non vidit V. a ona, ta … (gr. ἥ γε), illa quidem pugnat, sed quae superare puella potest Iovem? O., o hominem semper illum quidem aptum, nunc vero etiam suavem Ci. ki je že sicer … , philosophi minime illi quidem mali, sed … Ci., avis illa quidem, sed … lucem fugit O., non ille quidem habebat adsuetos vultus … , pallentem vidi O. V teh primerih se quidem formalno postavlja ob pron. ille, dejansko pa spada k predik. pojmu. —

II. adv. obl.

1. illā (abl. fem. sg.) „z one strani“, potem (v sl. z običajno premaknjenega stališča) na oni strani, tam: ego illā adspicio puellam Pl., ne pervium illā exercitibus foret T., Oceanum illā tentavimus T., revertebar illā, quā nova via iuncta foro est O. Prim. illāc illīc.

2. illim (tvorjeno kakor inter-im, ist-im, in-de, hin-c idr.) od tam, od tam sem, od ondod: si enim illim emerserit Ci., fugit illim Ci.; časovno: illimque usque ad nostram memoriam S. od tedaj; o osebah: omnes illim praestigiae, illim, inquam, omnes fallaciae Ci. od njega … ; prim.: omnem se amorem abiecisse illim Ci.; prim. illin-c pod illīc.

3. illō (kakor eō, quō) tja-(kaj): nam illo nulla materia advecta est Ci., nemo illo adit C., illo venit T.; pren.: haec omnia eodem illo pertinent C. spada prav tja, zadeva prav to. Prim. illū-c = illō-c pod illīc.

4. illī (loc. neutr.)
a) tam: iam ego illi ero Pl., dum sedemus illi; neque fabrica illi ulla erat; illi, ubi sum Ter.
b) pri tem, pri (v) tej stvari: Ter. Prim. illīc.

illī̆c, illaec, illōc in illū̆c (pron. ille okrepljen z deiktičnim „ce“ (od tod illici-ne, illanci-ne), pred vokalom „c“, prim. huius-ce, huius. Torej je illi-c = ille-ce, illu-c = illud-ce; v fem. stopi vmes še eno pronom. deblo: *illa-i-ce = illaec. Zato je lahko tudi masc. *ille-i-ce = illīc: nam illīc homo homines non alit, verum educat Pl.)

I. pron.: oni tu, oni tam. Kom. rabijo prvotno te okrepljene obl., da se znebijo zeva: illĭc huc iturus est Pl.; poseb. pogosto: illic homo Pl., ubi illic est? Ter., in illac hirnea Pl., illoc homine opus est Ter., illaec autumare illum audio Pl., quid illac inpudente audacius? Pl. Toda analogno tudi pred konzonanti: in maximam illuc populi partem est optumum Pl. V prozi se rabijo (ne glede na začetek naslednje besede) samo:

II. adv. obl. (njihove osnovne obl. išči pod ille II.). Rabijo se:

1. illā-c (iz illā) tam, na oni strani: Ter., ibimus illac O., descendunt illac O., et nunc hac iuveni, nunc circumfunditur illac O., sedaj tu, sedaj tam, illac facere Ci. ep. na oni strani stati, oni stranki pripadati.

2. illin-c (iz illim -ce)
a) od one strani (sem), od tam, od ondod: Pl., Ter., te illinc abiisse constabat Ci., permulta navibus illinc exportata sunt Ci., errat et illinc huc venit O.; pogosto v naspr.: hinc Thisbe, Pyramus illinc O., pudor est, qui suadeat illinc, hinc dissuadet amor O.
b) (v sl. s premaknjenega stališča) na oni strani, tam: intellegetis illinc cupiditatem pugnasse, hinc veritatem Ci.

3. illō-c in illū-c tja(kaj); starejša oblika je illoc (prim. illō pod geslom ille); pogosto se nahaja pri Kom.: illoc … veni Pl., illoc duci Ter., hoc et illoc quadrat Petr. sem in tja; proza daje prednost zamolklemu illuc: N., Plin. iun. (pa tudi Pl., Ter., Cat.) idr. cum illuc irent Ci., illuc confugies Ci., senatum illuc vocat consul Ci., venit hinc illuc O. Pogosto v naspr.: huc illuc S., huc et illuc H., huc atque illuc tergiversantem Ci. sem in tja, na vse strani; evfem.: cum illuc … feremur Ci. na oni svet. časovno: illuc usque fidus T. do one dobe, dotlej; z gen.: illuc aetatis qui sit Pl. je v tej dobi. Pogosto metaf. tjakaj = k oni stvari: ut illuc revertar Ci. k začetku, k stvari, illuc, unde abii, redeo H., illuc haec res pertinet H., Civilis illuc intenderat T. je na to meril. Tako tudi o osebah: illuc cuncta vergunt T. = na Tiberija.

4. illīc (pogosto nam. redkega loc. illī) tam(kaj), na onem kraju: Pl., S. fr., Cu., desilit in terras, illic posuit pennas O., utinam Lucullus illic adsideret Ci., cives Romani illic negotiabantur C.; z anaforo: illic et nebulas, illic consistere nubes iussit O. tam … in tam … ; zveza: hic illic, ubi mors deprenderat O. tu in tam; tako tudi: illic frena iacent, illic axis O. tam … in tam zopet … ; evfem.: illic O., Pr. na onem svetu, „tam“; metaf. (o osebah): Iuv. profana illic (pri njih) omnia, quae apud nos sacra T., res publica illic pecunia vacat L. pri tej priložnosti, belli initium illic fuit T. na Vitelijevi strani.

imbrex -icis, f, redko m (imber)

1. žlebasta opeka (za odtekanje dežja), žlebnjak, žlebnik, koritnik: Pl., Plin., tegulae vocatae, quod tegant aedes, et imbrices, quod accipiant imbres Isid.; pesn.: angusti imbrice tecti V. pod nizko streho iz žlebnjakov.

2. metaf.
a) korito za napajanje živine: Col.
b) imbrex porci Mart. neki košček mesa ob svinjskem rebrcu (kot poslastica).
c) prazna dlan, pripravljena za ploskanje: Suet.
č) hripelj (= nosni pretin): narium Arn.

imbrodare v. tr. (pres. imbrōdo) ➞ imbrodolare
PREGOVORI: chi si loda s'imbroda preg. lastna hvala se pod mizo valja

ime¹ [é] srednji spol (-na, -ni, -na) (osebno ime) der Name; Personenname, -name (dekliško Mädchenname, domače Rufname, dvojno Doppelname, hišno Hausname, krstno Taufname, ljubkovalno Kosename, moško Männername, očetovo Vatername, žensko Frauenname, skrivno/ilegalno Tarnname, Deckname, šaljivo Scherzname, umetniško Künstlername, zbadljivo Neckname); (poimenovanje) der Name, -name (lastno Eigenname, občno Gattungsname, zbirno Sammelname; krajevno Ortsname, ledinsko Flurname, ljudsko Gemeinname, Trivialname, dežele/države/pokrajine Ländername, ladje Schiffsname, meseca Monatsname, naroda Völkername, zvezde Sternname)
ime Božje Gottes Name, der Name Gottes
ime Jezusovo der Name Jesu
|
… imena Namen(s)-
(določitev die Namengebung, omemba die Namensnennung, izbira die Namen(s)wahl, navedba die Namensangabe, sprememba die Namensänderung, uporabljanje die Namensführung; oseba tega imena der Namensträger)
… imen Namen-
(seznam das Namenverzeichnis, die Namenliste, knjiga das Namenbuch, register das Namenregister)
spomin za imena das Namengedächtnis
ščitek z imenom das Namensschild
štampiljka z imenom der Namensstempel
tablica z imenom na vratih: das Namensschild
dati ime komu/čemu (jemanden/etwas) taufen, benennen
na ime krstiti: auf einen Namen (taufen)
slišati na ime auf den Namen hören
delnica na ime die Namensaktie
vrednostni papir na ime das Namenspapier
po imenu: namens, dem Namen nach, beim Namen
po imenu X X genannt
klicati po imenu beim Namen rufen
pod imenom: unter dem Namen
pod tujim imenom unter fremden Namen
v imenu koga/česa: im Namen von
v Božjem imenu in Gottes Namen
z imenom klicati: beim Namen (rufen)
s pravim imenom beim rechten/richtigen Namen

imé (-na) n

1. nome:
dati komu ime dare un nome a qcn.
kako ti je ime? come ti chiami?, qual è il tuo nome?
knjiž. glasiti se na ime (vloga) essere intestato a
živeti pod drugim imenom vivere sotto altro nome
klicati koga po imenu chiamare uno per nome
navesti ime in priimek indicare il nome e il cognome
izmišljeno ime pseudonimo
domače ime familiarmente, vulgo, detto
dekliško ime (priimek) cognome da ragazza, da nubile
hišno ime nome locale
krstno ime nome di battesimo
trg. zaščiteno ime nome depositato
obče, lastno ime nome comune, proprio

2. pren. (ugled) nome, fama, rinomanza, reputazione:
ustvariti si ime farsi un nome
biti (pomembno) ime v umetnosti avere un nome nell'arte
uživati dobro ime avere un buon nome, godere buona reputazione
gre za moje dobro ime ne va del mio buon nome

3.
v imenu zakona in nome della legge
FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
poznati koga (samo) po imenu conoscere uno di nome
pren. imenovati stvari s pravim imenom chiamare le cose col loro nome
ledinsko ime microtoponimo
lingv. ljubkovalno ime vezzeggiativo
osebno ime nome proprio di persona

imé nombre m ; (sloves) reputación f , renombre m , fama f

ime in priimek nombre y apellido
v mojem imenu en mi nombre
polno ime nombre y apellidos, nombre completo
krstno (dekliško) ime nombre de pila (de muchacha)
lastno (občno, skupno, snovno) ime nombre propio (común, colectivo, material)
v bratovem in v mojem imenu en nombre de mi hermano y en el mío propio
pod tujim imenom de incógnito, bajo seudónimo
pravo (lažno) ime nombre verdadero (falso)
kako Vam je ime? ¿cómo se llama usted?, ¿cómo es su nombre, por favor?
moje ime je X. me llamo X.
črkovati svoje ime deletrear su nombre
delam v njegovem (v bratovem) ime obro en su nombre (en nombre de mi hermano)
imenovati koga po imenu llamar a alg por su nombre
povedati svoje ime decir su nombre
poznati po imenu conocer de nombre
imenovati stvari s pravim imenom llamar las cosas por su nombre
spraviti koga ob dobro ime hacer a alg perder su reputación (ali su buena fama)

imenoválec dénominateur moški spol

skupni imenovalec dénominateur commun
dati pod skupni imenovalec réduire au même dénominateur

iméti (-ám)

A) imperf.

1. avere, possedere:
imeti avtomobil, hišo avere la macchina, la casa
imeti enake pravice avere gli stessi diritti
imeti veselo novico za koga avere buone nuove per qcn.
knjiga ima tristo strani il libro ha trecento pagine
imeti smisel za humor avere il senso dell'umorismo
ne imeti ponosa non avere orgoglio
ladja ima 50.000 ton nosilnosti la nave ha una stazza di 50.000 tonnellate

2. (z 'za' izraža omejitev značilnosti na stališče osebka) ritenere, stimare:
imeti koga za poštenjaka ritenere uno onesto
imeti trditev za resnično ritenere l'affermazione verosimile

3.
a) (z 'za' izraža, da je kaj predmet dejavnosti, ki jo določa samostalnik) essere, servire (per):
ribe imamo za večerjo il pesce è per la cena
to vrv imam za obešanje perila questa corda mi serve per asciugare la biancheria
b) (izraža, da je osebek s kom v kakem odnosu) essere:
koga ima za moža? chi è suo marito?

4. (izraža dejanje, kot ga določa samostalnik) avere:
imeti izpit, predavanje, sejo avere l'esame, la lezione, la seduta
imeti pri čem pomembno vlogo avere un ruolo importante in qcs.

5. (izraža obstajanje česa pri osebku, kar omogoča dejanje, kot ga določa nedoločnik) avere:
nima kaj jesti non ha niente da mangiare
ta pa ima s čim plačati costui sì che ha con che pagare, ha un sacco di soldi

6. (izraža navzočnost v prostoru in času) avere, esserci:
že teden dni imamo dež sono dieci giorni che piove
za to bolezen še nimamo zdravil per questa malattia non c'è ancora medicina

7. pog. (gojiti, rediti) coltivare, allevare:
v Savinjski dolini imajo hmelj nella valle della Savinja coltivano il luppolo
pri sosedovih imajo čebele il vicino alleva le api

8. imeti rad (ljubiti) amare, preferire:
rastline imajo rade sončno lego le piante amano il sole
rad ima pivo gli piace la birra
rajši imam planine kot morje al mare preferisco la montagna

9. pog. (morati) avere da, dovere:
komu se imam zahvaliti za pomoč? chi ho da ringraziare dell'aiuto?

10. (navadno v 3. os. ednine; mikati, želeti) aver voglia, venire voglia, essere tentato:
ima me, da bi ga udaril mi viene voglia di pestarlo

11. (izraža razočaranje, privoščljivost):
dolgo smo odlašali, zdaj pa imamo abbiamo esitato a lungo e adesso stiamo freschi
dolgo je nagajal, zdaj pa ima non ha fatto che dar fastidio, ben gli sta, ha quel che si merita
FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
ne imeti besede o čem non trovar parole a proposito di
ne imeti lepe besede za koga non trovare una parola gentile per
pren. ne imeti dna essere terribilmente ingordo
pren. ne imeti ne glave ne repa non avere né capo né coda
pren. ne imeti pojma o čem non avere la minima idea di qcs.
pren. ne imeti srca essere spietato, senza cuore
besedo ima gospod XY la parola è al signor XY
dovtip ima že brado la barzelletta è stravecchia
šport. igralec je imel dober dan il giocatore era in forma; gled. l'attore era in vena
imeti dobro, trdo glavo essere di testa buona, avere la testa dura
imeti glas parlare ad alta voce; pren. avere un'ugola d'oro
(jo) že imam! eureka!
imeti debelo kožo avere la pelle dura
pren. imeti pri ljudeh kredit godere di molto credito presso la gente
pren. imeti dober nos avere buon naso
imeti oči za kaj avere gli occhi per
pren. le kje imaš oči? dove hai gli occhi?
imej pamet! sale in zucca!
imeti ljudi pod seboj avere gente alle proprie dipendenze
evf. imeti dolge prste avere le mani lunghe
pren. imeti srce le za nekoga amare soltanto uno
pren. imeti sušo v žepu essere al verde, senza il becco di un quattrino
evf. imeti vetrove avere i venti
pren. imeti zveze avere buone entrature (presso), avere amicizie altolocate
imeti kaj proti komu avercela con qcn.
pren. ne imeti niti za sol essere povero in canna
pren. imeti kaj na duši voler dire, confidare
evf. imeti že dušo na jeziku essere al lumicino
pren. imeti jih na hrbtu averne (di anni) sul groppone
pren. imeti koga na očeh tenere d'occhio qcn.
pren. pog. imeti koga na vajetih tenere le briglie a qcn.
pren. pog. imeti na vratu otroke mantenere i figli
pren. imeti koga v časti, v velikih časteh tenere qcn. in grande onore, avere per qcn. grande stima
pren. imeti koga v želodcu tenere qcn. sul gobbo
imeti kaj med seboj litigare; amoreggiare, avere una relazione
pren. imeti roko nad kom proteggere, difendere qcn.
pren. imeti kaj v malem prstu conoscere, sapere qcs. a menadito
žarg. med. imeti bolnika pod kisikom somministrare ossigeno a un malato
imeti veliko pod palcem avere denari a palate, essere ricco sfondato
imeti jih za ušesi essere uno sbarazzino (bambino); essere un furbo matricolato, di tre cotte
imeti česa, koga zadosti averne di qcs., di qcn. fin sopra i capelli
pren. imeti povsod oči osservare, registrare, vedere tutto
imeti prav, ne imeti prav aver ragione, aver torto
pren. pog. ima v glavi en kolešček premalo gli manca una, qualche rotella
žarg. imeti prosto non lavorare, non aver scuola
PREGOVORI:
kjer se prepirata dva, tretji dobiček ima tra due litiganti il terzo gode
palica ima dva konca chi mal fa, male aspetti
kdor nima v glavi, ima v petah chi non ha testa abbia gambe
čim več ima, več hoče chi più ha, più vuole; l'appetito vien mangiando

B) tr. (postati oče, mati; skotiti, povreči) avere, partorire; figliare:
prejšnji mesec je imela otroka il mese scorso ha avuto un bambino
svinja je imela deset prašičev la scrofa ha figliato dieci porcellini

C) iméti se (imám se) imperf. refl. pog. stare, sentirsi:
imeti se dobro, slabo stare bene, male
dobro se imej, imejte stammi bene, statemi bene

imeti koga na špagi frazem
neformalno (imeti koga pod nadzorom) ▸ pórázon tart, kordában tart
Sem si kar mislil: doma ga ima žena na špagi. ▸ Gondoltam: otthon a felesége pórázon tartja.
Sopomenke: držati koga na špagi

immersione f

1. potopitev, potapljanje:
linea d'immersione navt. črta ugreza
navigare in immersione navt. voj. pluti pod morsko gladino (podmornica)

2. astr. imerzija

3. šport
gara d'immersione tekmovanje v potapljanju

im-mineō (in-mineō) -ēre, gl. mōns,

1. moleti —, štrleti v (čez, nad) kaj, nagibati se čez kaj, viseti nad čim: inminens villae pinus H., pōpulus antro inminet V., manus capiti regis imminens Cu. ki se je preteče dvigala nad kraljem, quos super atra silex cadenti inminet adsimilis V., nemus desuper inminet V.; pesn.: caelum inminet orbi V. visi nad zemljekrogom; prim. inminente luna H. pod (visečo) luno = v mesečnem svitu, v mesečini; occ. (o krajih) kvišku moleti čez —, dvigati se nad —, obvladovati kaj: imminet moenibus tumulus L., aequoribus scopulus O., semitae silva Cu., carcer imminens foro L., insulae (urbes) Italiae imminent L. (ker jo strateško obvladujejo).

2. metaf.
a) (o osebah) (hudo) pritiskati na koga, biti komu za petami, — za hrbtom, preganjati koga (primera vzeta po preganjalcu, ki se nagiblje čez preganjanca): imminere tergo fugacis O., rex imminens Dareo Cu., fugientium tergis i. Cu., agmen Caesaris imminebat C. Z oslabljenim pren. pomenom: navis quinqueremi imminebat Cu., muris inminet hostis V. pritiska na … , ei inminet fortuna L. ga preganja; brez obj.: imminebant Seleucus, Lysimachus, Ptolomaeus N. so tu grozeče stali, so grozili, videt hostes imminere C.; prim. imminens gestus H. kretnja pretilca; occ. α) poskušati polastiti se česa, poskušati kaj v svojo oblast dobiti: hostes nostrae vitae sanguinique inminentes Ci., multitudo Clodio duce fortunis vestris inminebat Ci., Carthago iis insulis imminere videbatur Ci., imminent duo reges toti Asiae Ci. β) za čim težiti, po čem koprneti, na kaj prežati: in occasionem exercitūs opprimendi imm. L., i. in tribuniciam potestatem Ci., homo ad caedem inminens Ci., imminet exitio vir coniugis O., alloquendi occasioni imm. Cu., imm. rebus T., imperio Cu.
b) (o nesreči) pretiti, groziti, blizu biti, nad glavo viseti; prvotno o hudournih oblakih, ki grozeče visijo v ozračju: imbres inminentes H.; pren.: quanta immineret invidiae tempestas L.; potem sploh o zlu: ea, quae inminent, non vident Ci. kar jim grozi, inminens malum Cu., mors … inminet Ci., Parthi Latio inminentes H.; z inf.: castris capi imminebat Fl.; od tod pt. (subst.) imminentia -ium, n preteča, grozeča prihodnost: imminentium nescius T. ne vedoč, kaj ga čaka, imminentium intellegens T. sluteč pretečo usodo. Tudi o osebah: inminentes domini T. bodoči, prihodnji gospodje, imminentis (principis) iuventa T.