Franja

Normabweichung, die, odmik od norme/standarda

nowhence [nóuwens] prislov
od nikjer

nubi-gena -ae, m (nūbēs in genere = gīgnere) iz oblakov rojen, od oblakov ustvarjen, „oblačnik“ = sin (otrok) oblakov: amnes Stat., clipei (= ancilia) Stat., nimbi Prud. — Poseb. vzdevek

1. Kentavrov (Kentavre je namreč Iksion zaplodil z nekim oblačnim stvorom, ki mu ga je poslal Jupiter namesto Junone, ki jo je Iksion zalezoval): nubigenae Centauri V. in subst. nūbigenae (Nūbigenae) -ārum, m „Oblačniki“ = Kentavri: V., O., Stat.

2. Nefelinega (gr. νεφέλη = oblak) sina Friksa: Col. poet.

núcati -am (srvnj. nutzen, nutzen) nisko razg.
1. trebati: nucati denar za kaj
2. koristiti, služiti, biti od koristi: zdravila mu nucajo; kaj mi nuca klavir, če ne znam igrati

nūsquam, adv. (iz ne-ūsquam)

1. nikjer: L., V. idr., inhiat, quod n. est Pl. hlasta po nič(es)u, n. gentium Ter. ali n. loci Gell. nikjer na svetu, sive est illa scripta uspiam sive nusquam Ci., n. alibi Ci., n. non Ci., Plin. povsod; n. esse ne bi(va)ti, biti proč: Suet., Dig., fides tua n. erat Ci., ergo nunc sodalis Dama n. est? H. torej tovariša Dame ni nikjer več; evfem. = torej je tovariš Dama umrl?; occ. pri glagolih gibanja
a) od nikoder: Athenienses … auxilium n. nisi a Lacedaemoniis petiverunt N., ut n. ventum aut abitum … putetur Corn.
b) nikamor: Kom., Corn., finibus provinciae n. excessi Ci. ep., ut Sulla n. eum ab se dimitteret N., renuntia ergo … n. inde Gallos longius vestigium moturos L., n. nisi in patriam vestigium esse moturos Cu.

2. metaf.
a) ob nobeni priložnosti, v nobeni stvari, nikoli, nikdar: n. equidem quicquam deliqui Pl., praestabo sumptum n. melius poni posse Ci. ep., cum scirem ita maiores locutos esse, ut n. nisi in vocali aspiratione uterentur Ci., n. culpā male rem gessit N., n. minus quam in bello eventus respondent L., n. abero V., n. cunctabundus, nisi cum in senatu loqueretur T.
b) za nič, za nobeno stvar: ut ad id omnia referri oporteat, ipsum autem n. Ci., Salii flaminesque n. alio quam ad sacrificandum … relinquantur L., pars altera … n. alio natam quam ad serviendum putet L.

Nutznießer, der, uživalec; kdor ima korist od; von Dienstleistungen: uporabnik

òbdanica ž
1. dan, čas od jutra do večera: odlazio je od kuće na -u, a uveče se vraćao
2. kosilo, obed: učenici nose u torbama i -u

obrusíti i obrúsiti -im
1. obrusiti, izbrusiti, uglačati brušenjem: obrusiti kamen, železo
2. otesati, naučiti koga pristojnom vladanju: obrusiti koga
3. obrusiti si noge premoriti se od hodanja

ob-sistō -ere -stitī (-stitum) (ob in sistere)

I. intr.

1. stopiti (stopati), postaviti (postavljati) se pred koga, kaj, stopiti komu na pot, zastopíti komu pot, zastaviti (zastavljati), zapreti (zapirati) komu pot: hic obsistam Pl. tukaj se hočem postaviti spredaj, alicui obviam o. Pl., o. abeunti L., cum ingredi vellet, armati obstiterunt L.

2. metaf. (poseb. kot voj. t.t.) sovražno se postaviti nasproti, upreti (upirati) se, nasprotovati, postaviti (postavljati) se po robu komu; abs.: Cu. idr., cum obsistere ac defendere conarentur Ci. ustopiti se, zavzeti položaj, nec obsistere nec insequi poterant L. Skladi z dat.: N., O., Iust., Lucan., Suet., dolori Ci., per me (sam) tibi obstiti Ci., quis umquam istius libidini obstitit? Ci., o. visis Ci. ne pritrjevati; s prohibitivnimi stavki: obstitit, ne perficeretur N., ceteris naturis multa externa quominus perficiantur possunt obsistere Ci., quae (sc. fortuna) si cui obstitit, quominus referret gratiam Sen. ph.; tako tudi brezos.: Q. Ciceroni obsisti non potuit, quominus Thyamim videret Ci.; z inf.: obstitit Oceanus in se inquiri T. —

II. trans.

1. postaviti kaj ob kaj ali proti čemu: sol obstitus Ap. na strani se nahajajoče sonce (naspr. sol adversus); od tod subst. obstitum -ī, n poševno stanje: pro obstito circulorum Ap. (?).

2. kot avgurski t.t. nasproti stoječ = od strele zadet: fulgura atque obstita pianto Ci.

obvéza ž
1. zavoj, povoj, povez od tkanine: obveza za rano
2. obaveza: delovna obveza
radna obaveza

obvius 3 (ob in via)

1. na(s)proti prihajajoč, gredoč (idoč), srečujoč: Tib., Plin., Lucan., Aur. idr., hosti obvius eo Cu. grem na(s)proti, poterisne rotatis obvius ire polis O., obvium me fero V. idr. grem (prihajam) na(s)proti, obvium alicui esse Ci., L., N. ali fieri L., Auct. b. Afr. na(s)proti stopiti komu, srečati koga, priti v doseg koga, obvios esse inter se S. srečati se, aliquem obvium habere Iust. ali se dare alicui obvium L. in dari alicui obvium L. srečati koga, obvia cui Camilla occurrit V. mu teče (hiti) na(s)proti, nullo obvio hoste Cu. ne da bi naleteli na sovražnika, litteras obvias alicui mittere Ci. na(s)proti poslati, litterae mihi volant obviae Ci. mi letijo na(s)proti, obviae litterae T. med potjo prihajajoča (medpotna) pisma, obvia flamina O. na(s)proti vejoči, quidquid venerit obvium, loquamur Mart. kar nam pride na misel (na pamet); tako tudi: in legendo esse obvium Gell. naleteti (o besedah), in: se dare obvios Macr. hipoma priti na misel (o verzih); subst. obvius -iī, m srečevalec, srečujoči, nasproti prihajajoči: Eutr., libellus ab obvio quodam porrectus Suet. od nekoga, ki ga je srečal; pogosteje pl.: obvios percunctari Ci., obvios non videre Q., passim obvii caedebantur Cu. kdor je prišel na pot; tudi subst. n.: classi in obvio esse L. srečati ladjevje; occ. na(s)proti, na poti ležeč (stoječ), v napoto: montes, qui obvii erant itineri adversariorum N., o. arbos V., cubiculum obvium soli Plin. iun. obrnjena proti soncu, na sončni strani, calvitium quoquoversus obvium Ap. vidna.

2. metaf.
a) nared, pripravljen, pri roki, blizu: Gell., quidquid obvium erat, arripiunt Cu., criminum testes obvii erant T., obvias opes deferre deis T., obvium (lahko je) serpentes extrahi cantu Plin., figurae non obviae dicenti Q. niso zlahka pri roki; poseb. o besedah: pogosto se nahajajoč, običajen, navaden: „municipes“ et „municipia“ sunt verba dictu facilia et usu obvia Gell., est „vestibulum“ in sermonibus celebre atque obvium verbum Macr.
b) izpostavljen, prepuščen: Sen. tr., rupes obvia ventorum furiis V., Troia (sc. altera) minus obvia Grais V.
c) prijazen, prijeten, ljubezniv, dostopen, ustrežljiv, uslužen: comitas T., voluntas Q., est obvius et expositus Plin. iun.
d) sam od sebe prihajajoč, sam od sebe pojavljajoč se, vsiljujoč se: obviā rerum similitudine T., exemplum velut obvia assentatione conquirere Plin. iun.

octōphoros -on (gr. ὀκτώφορος) nošen (nesèn, nešèn) od osmih nosačev: lecticā octophoro ferri Ci.; subst. octōphoron -ī, n (gr. ὀκτώφορον) nosilnica, ki jo nosi osem nosačev: aliquem portare octophoro Ci. ep. — Soobl. octaphoron -ī, n: Mart., Suet., Ap.

òčamati -ām, očámiti òčāmīm načakati se, skoprneti od čakanja: ja već očamao sjedeći i čekajući te; neće znati za kim će raja, te će tako očamiti sama

ȍdadžija m (gr. odé) pesnik od (iron. v 1. pol. 19. st. pri Srbih)

òdākle, òdaklē, odákle prisl. od kod, od koder, iz česar: odakle znaš to?, odakle slijedi da je optužba izmišljena

òdāndē, òdandē prisl. od ondod

òdār -ára m iron. pesnik od

odàsvud, odàsvuda prisl. od povsod: odasvud dolaze ljudi

òdātlē, òdatlē prisl. od tod, iz česar: odatle je došao; odatle slijedi da je optužba izmišljena

òdāvdē, òdavdē prisl. od tod, iz česar