Franja

Zadetki iskanja

  • sottoscrivere* v. tr., v. intr. (pres. sottoscrivo)

    1. podpisati

    2. dati svoj pristanek, privolitev; podpisati:
    sottoscrivere una petizione podpisati peticijo

    3. predhodno naročiti, subskribirati:
    sottoscrivere azioni ekon. subskribirati delnice
  • souffleter [sufləte] verbe transitif dati zaušnico, klofuto (quelqu'un komu), oklofutati; udariti, biti v obraz; figuré ponižati, žaliti, (o)sramotiti
  • souligner [sulinje] verbe transitif podčrtati; figuré poudariti, dati poudarek (quelque chose čemu)

    souligner un mot au crayon rouge podčrtati besedo z rdečim svinčnikom
    souligner l'importance de quelque chose poudariti važnost, pomembnost kake stvari
  • souse [sáus]

    1. samostalnik
    razsol, slanica, salamura; meso iz razsola, nasoljeno meso (zlasti svinjska glava, ušesa in noge); žolca; namočitev, pljuskanje z vodo
    sleng pijanec

    to get a souse premočiti se
    to give s.o. a souse potopiti koga

    2. prehodni glagol
    dati v sol, v salamuro, nasoliti; vreči v vodo; (na)močiti, namakati, zapljusniti (kaj) z vodo
    sleng piti (vino)
    neprehodni glagol
    štrbunkniti v vodo, popolnoma se premočiti
    ameriško, sleng napiti se (vina)

    a soused herring mariniran slanik
    soused sleng pijan, "nadelan"

    3. prislov
    štrbunk!; nenadoma
  • sous-louer [sulue] verbe transitif dati ali vzeti v podnajem

    sous-louer le premier étage vzeti (ali dati) v podnajem prvo nadstropje
  • sovrapporre*

    A) v. tr. (pres. sovrappongo)

    1. položiti, polagati drugega čez drugega

    2. pren. dati prednost (komu, čemu)

    B) ➞ sovrapporsi v. rifl. (pres. mi sovrappongo)

    1. prekriti, prekrivati

    2. pridružiti se
  • spare1 [spɛ́ə] prehodni glagol
    varčevati, varčno uporabljati; prihraniti, dati na stran, imeti v rezervi; odstopiti, lahkó pogrešati, biti brez (česa), imeti odveč; prizanesti (komu), oprostiti (kazen), prihraniti (komu ali sebi) (trud itd.); ne povzročiti (sramu, rdečice)
    neprehodni glagol
    varčevati, skopariti; opustiti (kaj); prizanesti, pustiti (komu) življenje

    enough and to spare na pretek, še preveč, več kot preveč, obilo
    to spare a defeated adversary prizanesti poraženemu nasprotniku
    spare my blushes! ne spravljajte me v sramoto, prihranite mi sramoto, ne blamirajte me!
    I can spare his advice lahko pogrešam njegove nasvete
    I was spared attending the lectures bil sem oproščen obiskovanja predavanj
    can you spare the car today? lahko pogrešate svoj avto danes?
    to spare the captives prizanesti ujetnikom
    can you spare me a cigarette? imaš cigareto odveč zame?
    spare us these explanations! prizanesite nam s temi razlagami!
    to spare no expense ne varčevati s stroški
    I can spare no money for it za to nimam denarja
    I can spare a fiver lahko ti dam petak (5 funtov)
    spare your money for another occasion prihrani si denar za kako drugo priložnost
    spare my feelings! imej obzir do mojih čustev!
    I was spared the insult prizanesli so mi z žalitvijo
    spare me! prizanesite mi!, milost!
    I can ill spare any hands now zdaj ne morem pogrešati nobenega delavca
    spare me your objections! prizanesite mi s svojimi ugovori!
    to spare o.s. prihraniti si trud
    not to spare o.s. ne varčevati s svojimi močmi
    to spare the rod and spoil the child varčuj s šibo in pokvaril boš otroka, šiba novo mašo poje
    I cannot spare the time ne morem najti potrebnega časa
    I have no time to spare ne smem izgubljati časa, nimam dosti časa
    to spare no trouble ne varčevati s trudom
  • spatialiser [spasjalize] verbe transitif dati prostorski značaj (quelque chose čemu)
  • speak* [spi:k]

    1. neprehodni glagol
    govoriti, besediti; imeti govor; pogovarjati se (with, to z; about, of o)
    izraziti se
    glasba (o glasbilih) dati glas od sebe, slišati se, zadoneti; dati se čutiti; (o portretu) biti kot živ
    navtika signalizirati, dati znak
    britanska angleščina dati glas, oglasiti se (o psu)

    2. prehodni glagol
    (iz)reči, izgovoriti, povedati, govoriti (kaj); izražati, izjaviti, najaviti; dokazovati, pričati, potrditi, pokazati
    navtika poklicati (ladjo)

    generally (strictly) speaking splošno (točno, strogo) povedano (vzeto)
    plainly speaking odkrito povedano
    roughly speaking v grobem (približno, grosso modo) povedano
    so to speak tako rekoč
    not to speak of... da (niti) ne govorimo o...
    nothing to speak of nič važnega, ni vredno niti omembe
    to speak back (nazaj) odgovarjati (na očitke ipd.)
    to speak by the book govoriti z rokopisa, čitati (govor), govoriti s točnim poznavanjem
    to speak like a book govoriti kot knjiga
    to speak without book navesti dejstva po spominu
    to speak bluntly naravnost, brez ovinkov govoriti
    to speak by the card z veliko natančnostjo govoriti, biti precizen
    to speak in s.o.'s cast prekiniti koga
    to speak comfort to... imeti tolažilne besede za...
    his conduct speaks him generous njegovo vedenje (ravnanje) priča o njegovi plemenitosti
    my dog speaks only when I order him moj pes zalaja le, če mu ukažem
    to speak in s.o.'s ear komu (kaj) prišepniti na uho, skrivaj govoriti s kom
    fame speaks him honest on je na dobrem glasu
    to speak fair dostojno govoriti
    to speak for s.o. govoriti komu v korist, reči dobro besedo za koga
    that speaks for itself to govori samo za sebe, tega ni treba (še) pojasnjevati (priporočati)
    to speak French govoriti francoski
    I found nobody to speak to nikogar nisem našel, da bi z njim govoril
    to speak by hearsay govoriti, kar smo od drugih slišali
    this speaks a man of honour to kaže (izdaja) človeka, ki ni brez časti
    this speaks a small mind to izdaja (dokazuje) duševno majhnost
    to speak one's mind povedati svoje mnenje
    I will speak to your objections in a minute takoj bom odgovoril na vaše ugovore
    to speak to oneself sam s seboj (sebi) govoriti
    this portrait speaks ta portret je kot živ
    to your praise be it spoken... v vašo pohvalo bodi povedano...
    to speak plain and to the purpose jasno govoriti
    to speak sense pametno govoriti
    you might as well speak to a stone figurativno prav tako bi lahko govoril steni
    to speak to govoriti komu, potrditi kaj
    these trumpets speak his presence trobente javljajo njegovo prisotnost
    things speak for themselves dejstva govore sama (po sebi)
    that speaks of self-will to govori (priča) o samovolji (trmi)
    to speak the truth govoriti resnico
    I cannot speak to the truth of that ne morem z gotovostjo reči (jamčiti), da je to res
    to speak volumes for jasno (prepričljivo) govoriti za, pričati o, dokazovati (kaj)
    this speaks volumes for his faith in you to jasno govori za njegovo zaupanje v vas
    to speak well for govoriti (iti) (komu ali čemu) v korist
    to speak well (badly) of dobro (slabo) govoriti o
    that does not speak well for his intelligence to ne priča (govori) o njegovi inteligenci
    to speak with tongues (redko) biti nadarjen za jezike
    to speak words of praise izreči pohvalne besede
    who is speaking? (pri telefonu) kdo je pri aparatu?, kdo govori (tam)?
  • spécifier [spesifje] verbe transitif specificirati, nadrobno označiti, navesti, opisati, našteti; razvrstiti, izvesti specifikacijo; dati specifičen značaj

    spécifier les raisons de son départ nadrobno navesti razloge za svoj odhod
  • specify [spésifai] prehodni glagol
    podrobno označiti (imenovati, navesti, opisati); specificirati; specializirati
    neprehodni glagol
    dati natančne podatke, razložiti vse podrobnosti
  • speed*2 [spi:d]

    1. prehodni glagol
    drviti, goniti, pognati (konja); naganjati, priganjati (koga); hitro (kaj) opraviti, pohiteti (s čim), pospešiti, dati (čemu) večjo hitrost
    zastarelo sprožiti (strelico); odposlati, (hitro) odsloviti (posloviti se od)
    arhaično pomagati (komu), želeti srečo

    2. neprehodni glagol
    hiteti, drveti, hitro iti, leteti
    avtomobilizem voziti z veliko hitrostjo
    zastarelo uspevati, napredovati, biti uspešen ali srečen, imeti srečo

    to speed an arrow izstreliti (sprožiti) strelico
    the devil speed him! vrag ga vzemi!
    God speed you! bog z vami!
    to speed the parting guest zaželeti vse dobro odhajajočemu gostu
    he sped well arhaično dobro jo je zvozil
    to speed away odbrzeti, odhiteti
    he sped away like an arrow odbrzel je kot strelica
    to speed down zmanjšati hitrost (čemu), zavreti (kaj)
    to speed up povečati hitrost (čemu)
    to be fined for speeding biti kaznovan zaradi prevelike hitrosti, prehitre vožnje
  • spile [spáil]

    1. samostalnik
    čep, veha; lesen zamašek; kol

    2. prehodni glagol
    napraviti luknjo v sodu za veho; podpreti s koli
    ameriško dati na čep, nastaviti (sod)
  • spiritualize [spíritjuəlaiz] prehodni glagol
    poduhoviti, napraviti duhovno, spiritualizirati
    figurativno dati duhovni značaj; (redko) oživiti
  • spīrō -āre -āvī -ātum (indoev. kor. *speis-, *(s)pei̯s- pihati, dihati; prim. skr. picchōrā piščal, lat. spīritus, spīrāculum, sl. piskati; prim. tudi indoev. kor. *speus- v lat. pustula, gr. σπέος, σπήλαιον, σπῆλυγξ jama, duplina)

    I. intr.

    1. (za)pihati, (za)veti, (za)pihljati: Plin., Amm. idr., cum venti a Pontico mari spirant Cu., spirant aurae V., nec zephyros audis spirare secundos V., coepit … spirare valentius eurus O., notus, adverso tepidus qui spirat ab axe O., spirant flumina O., spirantibus flabris Lucr., austri clementius spirant Stat., spirat de litore Coo aura Lucan.; di, spirate secundi V. pošljite = (naklonite) ugoden veter; aura spiravit illi V. je pihnil (zapihal) vanj; pren.: quod si tam facilis spiraret Cynthia nobis Pr. = ko bi nam šla na roko; metaf. pihati, puhati, bruhati, buhati, hrumeti, bučati, vršati, vršeti, šumeti, vreti, peniti se: spirat … pectore flamma O., spirans immane V. strašno sopihajoč, ignibus spirare V. bruhati ogenj, veneno spirare Lucan. ali venenis spirare Val. Fl. puhati strup = ukvarjati se s strupom, freta spirantia V., quā vada non spirant V. kjer se buhajoči valovi ne razbijajo, spirant procellae Sen. tr., quid agam brumā spirante? Iuv., graviter spirantes hydrae V. sikajoče.

    2. occ.
    a) dihati, zajemati sapo, živeti: Cels., Cu., Plin. idr., vivere ac spirare Ci., dum quidem spirare potero Ci., ne spirare quidem sine metu possunt Ci., ab eo spirante defendi Ci., Catilina … repertus est, paululum etiam spirans S., quod spiratis, quod vocem mittitis, indignantur L., spirantīsque animos … misit Pr., cum spirantes mixtas hinc ducimus auras Lucr., quod querulum spirat Mart. tožeč vzdihuje; metaf. α) (še) dihati = (še) živeti, (še) biti živ, (še) utripati, (še) obstajati, (še) biti dejaven, (še) delovati: videtur Laelii mens spirare in scriptis Ci., spirante etiam re publicā Ci., spirat adhuc amor H., spirantia exta V. še utripajoče, še toplo, spirantes artus Sil., spirantīsque invenit artus Lucan., spirantia corpora Lucan., spirant venae Sen. tr. β) (o umetninah upodabljajočih umetnosti) navidezno dihati ali biti živ = biti videti kakor živ, biti poln življenja, biti posnet po življenju, biti upodobljen kot (kakor) resničen, biti odsev resničnosti, biti odslikava življenja (resničnosti): spirantia signa ali aera (kipi) V., spirantes referens subtemine vultus Sil., spirat picta tabella Mart., spirat Apellea redditus arte Mart.; tako tudi: lamentis veris et spirantibus Gell. (o igralcu).
    b) biti navdan s pesniškim duhom (darom, navdihom), biti pesniško navdihnjen (navdahnjen), (navdušeno) pesniti, pesnikovati: quod spiro et placeo, tuum est (za to gre tebi hvala) H.
    c) dehteti, dišati: thymbra graviter spirans V., semper odoratis spirabunt floribus arae Stat., seu spirent cinnama surdum (adv.) Pers. ali malo diši.
    d) (o aspiratah) zveneti, doneti, glasiti se: dulcius Q.

    3. metaf. alte spirare, altius spirare težiti visoko (višje), za visokimi (višjimi) cilji, visoko (višje) meriti, stremeti za visokim (višjim), za visokimi (višjimi) cilji: spirantibus altius Poenis Fl., alte spirantem Amm.; tudi brez adv.: ultra homines iam spirabat Amm.

    II. trans.

    1. dihati: tenuem spirans animam Val. Fl. slabo dihati.

    2. izdihniti (izdihavati, izdihovati), puhniti (puhati), izpuhniti (izpuhati, izpuhavati): Cl. idr., tauri spirantes naribus ignem V., iugalīs … spirantīs naribus ignem V., equi spirantes naribus ignem Lucr., videres … flammam taetro spirantīs ore Chimaeras pascere naturam Lucr., veluti flammas spirantium (sc. boum) miraculo adtoniti L., venti semper frigora spirant V.; pren.: spirant mendacia folles (pljuča) Iuv.; occ. odda(ja)ti, od sebe da(ja)ti (duh, vonj), dišati po čem: comae divinum vertice odorem spiravere V., facies pinguia Poppaeana spirat Iuv. diši po … ; pren.: quae spirabat amores H. ki je razširjala (od sebe dajala) ljubezen, je izžarevala ljubezen, divinam spirare fidem (preroške izreke) Lucan.

    3. vdihniti (vdihati, vdihovati, vdihavati): ficto corpori animam Lact.

    4. metaf.
    a) navdan biti s kakim duhom, biti navdihnjen (navdahnjen) od kakega duha, biti poln kakega duha: homo tribunatum etiam nunc spirans L. še zdaj navdahnjen od tribunskega duha, še zdaj poln tribunskega duha, totum spirant praecordia Phoebum Cl.; z acc. n. kakega adj.: spirat tragicum satis (sc. poëta Romanus) H. je dovolj navdihnjen s tragiškim duhom, v njem je dovolj tragiškega navdiha.
    b) kazati: mollem spirare quietem Pr.
    c) snovati, v mislih imeti, hoteti, hrepeneti po čem, zelo (močno) želeti kaj, nameravati, meriti na kaj, težiti za čim, k čemu, stremeti za čim, k čemu: tantum spirantes bellum Lucr., dum spirat ira sanguinem Sen. tr. diši po krvi; pogosto z acc. n. kakega adj. v sg. ali pl.: magnum spiramus Pr., magnum aliquid spirabit amor Val. Fl., maiora spirat Cu., spirare quiddam indomitum Fl., altiora, cruenta, vesanum Amm.
    d) posnemati: fratris facta spirans Sil., fratrem spirat in armis Sil., spirantes proelia dira effigies Sil.
  • splay [spléi]

    1. samostalnik
    arhaično poševna ploskev zidu (of the window okna)

    2. pridevnik
    širok in ploščat; poševen, ukrivljen, nagnjen, na ven obrnjen (o stopalu); neroden, okoren

    3. prehodni glagol
    poševno položiti, dati poševno obliko
    veterina izpahniti
    neprehodni glagol
    imeti poševno odprtino; izpahniti se (zlasti konjska rama)

    a splayed window okno, ki je na eni strani zidu širše kot na drugi
  • spoke1 [spóuk]

    1. samostalnik
    špica, napera (pri kolesu, krmilu); prečka, klin (pri lestvi); cokla; zavora za kolo

    he is always putting a spoke in my wheel figurativno vedno mi meče polena pod noge, mi prekriža (prepreči, ovira) načrte

    2. prehodni glagol
    zavirati (kolo); dati (narediti) špice (kolesu)
  • spondeō -ēre, spopondī, spōnsum (sor. z gr. σπένδω prinašam pitno daritev, v med. sklepam pogodbo (s slovesno pitno daritvijo), σπονδή pitna daritev)

    1. (kot držpr. in jur. t.t.) po vsem pravem in slovesno obljubiti (obljubljati), obečati (obečavati), obetati, zavezati (zavezovati) se, obvezati (obvezovati) se, zaobljubiti (se), priseči (prisegati), zapriseči (zaprisegati); abs.: qui stulte spondet Ca. fr., quis spopondisse me dicit? Ci., spoponderunt consules, legati, quaestores, tribuni militum nominaque omnium, qui spoponderunt, exstant L.; z acc.: si quis, quod spopondit … non facit, … condemnatur Ci., illis spondere pacem L., fenoris tui, quod stipulanti spoponderam tibi, reliquam particulam percipe Col., qui spondet mille nummûm? P. Africanus ap. Gell.; v pass.: spondebatur aut pecunia aut filia nuptiarum causā (gl. spodaj pod 2. b)) Varr., pecunia sponsa Varr.; z ACI: si spopondissemus urbem hanc relicturum populum Romanum L., ego mea fide spondeo futurum, ut … Plin. iun. Od tod subst. pt. pf. spōnsum -ī, n = spōnsiō
    a) obljuba: sponsum negare H. krivoprisežno prelomiti.
    b) pogodba, zaveza, zaveznost: Varr., ex sponso egit Ci. po pogodbi.

    2. occ.
    a) (pred sodnikom) zagotoviti (zagotavljati), (za)jamčiti (zajamčevati), porokovati, biti porok: se quisque paratum ad spondendum Icilio ostendere L., ita vindicatur Virginia spondentibus propinquis L.; v sup.: hic sponsum vocat H. me hoče za poroka, zahteva moje poroštvo, fraudator homines cum advocat sponsum improbos Ph., sponsum descendam, quia promisi Sen. ph.; s pro: quod pro Cornificio spopondisse dicit Ci. ep., ut ego doceo gratiosum esse in sua tribu Plancium, quod … pro multis spoponderit Ci., spondere levi (takemu, ki nima kredita) pro paupere H., pro iudicato (za obsojenca) Sen. ph.; z acc. (= za koga): sustine carnifex! adsum, quem spopondit Hyg.
    b) hčer obljubiti (obljubljati, obetati) za ženo, zaročiti (zaročati): tuam sororem filio posco meo. Spondeo Pl., spondesne, miles, mihi hanc uxorem? Pl., sponden' (gl. opombo spodaj) tuam gnatam filio uxorem meo? Poeta ap. Varr., itidem spondebat Sulpicius ap. Gell.; v pass.: scis (sc. Pamphilam) sponsam mihi? Ter. Od tod subst. pt. pf. α) spōnsus -ī, m zaročenec, ženin: Tit. ap. Non., Ci. idr., cognito … paludamento sponsi L., quae tibi virginum sponso necato barbara serviet? H., impiae sponsos potuere duro perdere ferro! H.; pesn.: sponsi Penelopae H. snubci, snubači. β) spōnsa -ae, f zaročenka, nevesta: Kom., Iuv. idr., flebili sponsae iuvenemve raptum plorat et vires H., sponsus et sponsa Isid., sponsus sponsaque Icti.; preg.: suam cuique sponsam, mihi meam Atilius in Ci. ep. (Ad Atticum) = vsakemu po njegovem okusu.
    c) vedežujoč (prerokujoč) obljubiti (obljubljati), obetati: illius et dites monitis spondentibus Indi Val. Fl., sponde adfore reges Val. Fl., de infante Scribonius mathematicus praeclara spopondit Suet.; o zvezdah: te fera nec quicquam placidum spondentia Martis sidera presserunt O.

    3. metaf. sploh zatrdno obljubiti (obljubljati), obetati, zagotoviti (zagotavljati), (za)jamčiti, porokovati, porok biti: pater et filius ut tibi sponderent Ci. ep., non, si mihi Iuppiter auctor spondeat, hoc sperem V.; z acc.: iis honores et praemia spondere Ci., fortissimis legionibus pecunias, agros spopondistis Ci., nec solam spondere fidem (molčanja, molka) O., officium (uslužnost) commisso spondet amori O., impunitatem vitiis suis spondere Lact.; z acc. z de: quod ego non modo de me tibi spondere possum, sed de te etiam mihi Ci. ep., tantum sibi vel de viribus suis vel de fortuna spondentes Iust. toliko zatrdno si obetajoč, toliko zatrdno se nadejajoč, multa sibi de lenitudine Romana spondebant Amm.; z ACI: Pansa aut morte aut victoria se satisfacturum rei publicae spopondit Ci., eorum commoda curae nobis fore spondemus Ci., spondebantque animis … id quod instaret (sc. bellum) P. Cornelium finiturum L., spopondit Lacedaemonios eo nolle classe confligere, quod … N., at ego fide meā spondeo futurum ut omnia … invenias Plin. iun. slovesno ti dajem besedo; s samim inf.: oboedire praeceptis promptissime spoponderunt Amm.; occ. (o neživih subj.) zatrdno obljubiti (obljubljati), obetati, zagotavljati, dati se (biti moč, moči se, smeti se) pričakovati kaj od česa: (sc. epistulae tuae) iam non promittunt de te, sed spondent Sen. ph., quod prope diem futurum spondet et virtus et fortuna vestra L., quod (sc. ingenium) magnum spondebat virum Iust.

    Opomba: Spondēn' = spondēsne: Pl.; pf. tudi spepondī: Valerius Antias ap. Gell. (po Gell. tudi pri Ci. in C.), spondisti, sponderit: It., sponderis: Vulg., sponsis = spoponderis: Formula vetus ap. Fest.
  • spout2 [spáut] prehodni glagol
    izmetavati, izbrizgati, izbljuvati (tekočino); opremiti z dulcem, z odvodno cevjo
    pogovorno deklamirati (verses stihe)
    pompozno govoriti, besedovati
    sleng dati v zastavljalnico
    neprehodni glagol
    brizgati (from iz)
    štrcati (o kitu)
    figurativno deklamirati, imeti pompozen govor

    he is fond of spouting on rad pompozno govori
    the whales were spouting kiti so brizgali vodo v zrak
  • sprȁviti -īm
    1. pripraviti: spraviti jelo
    2. spraviti, shraniti: spraviti na sigurno mjesto; spraviti robu u magazin, pismo u džep
    3. odpraviti, dati nevesti balo: spraviti djevojku
    4. ekspr. spraviti: spraviti pod bravu spraviti pod ključ; spraviti na drugi svijet, pod crnu zemlju; spraviti koga pod pušku spraviti k vojakom