Franja

prête-nom [prɛtnɔ̃] masculin oseba, ki posodi svoje ime za kako kupčijo ipd.; slamnati mož

prìhvatiti -īm
I.
1. prijeti: prihvatiti koga rukom, za ruku, komu šešir
2. sprejeti: prihvatiti prijedlog, predlog, gosta, borbu, pomoć, prijateljske dobre želje
3. sprejeti, akceptirati: prihvatiti mjenicu
4. prestreči: prihvatiti nekoliko pahuljica
5. sprejeti izziv: prihvatiti rukavicu
6. pomagati komu: prihvatiti koga
7. odzdraviti komu: prihvatiti kome boga, dobro jutro, pozdrav
8. uslišati: prihvatiti čiju molbu
9. prihvatiti dušu, goli život okrevati, popraviti se, okrepčati se: donesi mu rakije, hljeba, neka čovjek dušu prihvati, da prihvati goli život
10. prevzeti v svoje roke: prihvatiti sve u svoje ruke
11. prihvatiti šalu na šalo odgovoriti s šalo, razumeti šalo
II. prihvatiti se
1. lotiti se: prihvatiti se posla, zanata, pera
2. prihvatila ga se sreća sreča mu je naklonjena

prìorac -ōrca m zgod. v Bosni poljedelec, ki je poleg svoje obdeloval še tujo zemljo in za to dobival plačilo po pogodbi

prištéven -vna -o
1. aditivan, pribrojni
2. uračunljiv, odgovoran za svoje postupke

prīvātim, adv. (prīvātus)

1. zasebno, za svojo osebo, v zasebnih odnosih, kot zasebnik, osebno, zase, privatno: amicitiam publice privatimque petere C., eloquentiā privatim et publice abuti Ci., esse nonnullos, qui p. plus possent quem magistratus C.

2. iz svoje osebne imovine, iz svoje denarnice, iz svojega žepa, iz svojega (lastnega) imetja (premoženja), iz lastnih sredstev: publice privatimque citans omnes Eutr.

3. metaf.
a) doma: privatim se tenere L.
b) occ. posebej, posebno: T., de iis privatim condidit volumen Plin., omnia sanari eā (sc. herbā) convenit, privatim prurigines Plin., tunc privatim intellectum est, quantum eius severitas posset Lamp.

pronounce [prənáuns]

1. prehodni glagol
izgovoriti, izgovarjati; izjaviti se za, izreči, povedati svoje mnenje; razglasiti (sodbo)

2. neprehodni glagol
izjaviti se, povedati svoje mnenje (on o)
govoriti, izgovarjati

to pronounce a curse upon prekleti koga

proprius 3 (etim. nedognana beseda) veže se z gen. in dat.

1. komu (izključno) pripadajoč, le (edino, samo) moj (tvoj, njegov itd.), (le) v lasti koga bivajoč, lasten, svojski (naspr. communis, alienus, aliunde sumptus): Iust., N., Val. Max. idr., horreum, navigium H., familia Ci., tria praedia Capitoni propria traduntur Ci., sequebatur turba propria (domača), alia cognatorum sodaliumque, alia publica (v kateri so bili meščani) L., proprius viribus bella gerere L., proprios ungues purgare H., proprio Marte O. s svojsko hrabrostjo, s svojskim pogumom, proprio sumptu ludos edere T., propriā pecuniā militem iuvare T., ista calamitas communis est utriusque nostrûm, sed culpa mea propria est Ci., ex proprio usu agere Vell. sebično ravnati, assumpto aliunde uti bono, non proprio, non suo Ci.; pogosto v zvezi s svojilnimi zaimki: proprius et suus, suus et proprius, suus proprius, noster proprius L., Ci.; subst. proprium -iī, n last(nina), svojina: vivere de proprio (ob svojem, ob lastnih sredstvih) Mart., amittit merito proprium, qui alienum adpetit Ph., propria (svojino) retinere Amm., ad propria („na svoje“ = domov) remeare ali reverti Amm.

2. occ.
a) svojstven, značilen, lasten, tipičen, poseben, bistven (naspr. communis, universus): id non proprium est senectutis vitium, sed commune valetudinis Ci., libertas propria (posebna lastnost, posebna značilnost) Romani et generis et nominis Ci., Caesari proprium et peculiare sit clementiae insigne, quod … Plin., sua propria facultas Ci.
b) pravi, v pravem pomenu rabljen: res omnes certis ne propriis vocabulis nominare Ci., verbum proprium Ci., nomen Ci., Varr.; subst. proprium -iī, n značilno (tipično) znamenje: proprium est alicuius z inf. ali ut značilno znamenje koga je, za koga je značilno, komu je lastno, značilnost (lastnost, posebnost, tipika ipd.) koga je: fuit hoc proprium populi Romani longe a domo bellare Ci., hoc est epistulae proprium, ut is, ad quem scribitur de his rebus, quas ignorat, certior fiat Ci.
c) oseben, poseben, individualen, izključen, izrecen, samoedin, edin: nulla est in re publicā causa mea propria Ci., factum proprium est Thrasybuli N. osebna (izključno) Trazibulova zasluga, propria laus Pelopidae N. izključno Pelopidova, pabulatoribus praesidio proprio (v posebno obrambo) flumen transisse C., propria ipsius veneratio Cu., propria lex Ci., superbo decreto addidit propriam ignominiam L., propriis nominibus incusant vallum T., offensus urbi propriā irā T. ki je imel mesto še posebej „na piki“, ki je bil na mesto še posebej jezen (razsrjen), tribuni plebi, quasi proprii (edini) iudices et defensores Eutr., hunc mihi da proprium laborem, hanc operam V. stori (izkaži) mi to posebno ljubezen.
d) stalen, stanoviten, trajen, neminljiv: neque quicquam ulli proprium in vitā est Acc. ap. Non., nilne esse proprium quoiquam! Ter., propria munera H., parva munera diutina, locupletia non propria esse consueverunt V., ne quis civis propriam aut suam rem ullam queat dicere Ci. smatrati (šteti) za trajno ali svojo posest, quod ut illi proprium sit atque perpetuum, optare debetis Ci., si illud de duobus consulibus perenne ac proprium manere potuisset Ci., victoriam propriam se eis daturum Auct. b. Afr. trajno (= zanesljivo, gotovo) zmago, propriā voluntate esse N. zanesljivega mišljenja, proprius amator Pl. stanoviten, zanesljiv. — Adv. propriē

1. kot izključno svoje imetje (svoje premoženje, svoj imetek), kot izključno svoje, vsak zase (za sebe), izključno, izrecno (naspr. promiscue): tamen promiscue toto (sc. campo) quam proprie parvā parte frui malitis Ci., id, quod proprie meum est laudasti Ci., cuius causam neque senatus publice neque ullus ordo proprie susceperat Ci.

2. svojstveno, svojsko, lastno, tipično, posebno, značilno, osebno, osobito: difficile est proprie communia dicere H. tisto, kar je splošno (splošne stvari, splošne pojme), individualizirati (orisati kot posamezno, posebno), magis proprie nihil possum dicere Ci.

3. posebno, posebej, zlasti, predvsem: provectus in maledicta nunc communiter Romanorum, nunc proprie ipsius Quinctii L., ea crimina in hunc proprie conferuntur Ci., proprie rei militaris periti L., cuius (sc. sermonis) proprie studiosus fuit Q.

4. pravzaprav, v pravem pomenu: quod (sc. pronuntiare) illud honestum, quod proprie vereque dicitur Ci., maxime tum dicitur proprie, novam fabulam cum agunt Varr.

prō-sequor -sequī -secūtus sum (prō in sequī)

I.

1. komu slediti, za kom dreviti se, koga poditi, goniti, gnati, preganjati: fugientes longius C., ad repellendum et prosequendum hostem procurrebant C., prosequi aliquem lapidibus Petr.; pren.: fortuna Euphranorem prosequebatur Auct. b. Alx.

2. (po)spremiti (spremljati), sprevajati, poseb. iz spoštovanja ali vljudnosti: Pl., Cu., H., Sen. ph., Gell. idr., quem discedentem universa civitas prosecuta est N., prosequi reginam in freta O., aliquem usque ad agri fines Ci., aliquem officii causā L., legiones ad prosequendos commilitones processerant L., eum milites electi sunt prosecuti C., longe prosequitur euntem V., prosequi exsequias Ci. iti za pogrebom, udeležiti se pogreba, defunctum questu T. ali samo defunctum Petr. mrtveca (umrlega) spremljati (pospremiti) (s tarnanjem, tarnaje), ventus prosequitur euntīs V.; pren.: eos (sc. mortuos) … desiderium prosequitur amicorum Ci., nec delictum venia prosequebatur T. prestopku ni sledilo odpuščanje, Chattos saltus Hercynius prosequitur simul atque deponit T. Hercinski (Herkinski) gozd se razteza ob hatskem ozemlju in se tudi končuje z njim.

3. metaf. koga (po)spremiti (spremljati) s čim (pri odhodu), da(ja)ti komu kaj za na pot, obdariti (obdarovati, obdarjati), (po)častiti koga s čim, podariti (podarjati), nakloniti (naklanjati), pokloniti (poklanjati), izkaz(ov)ati komu kaj, besede (za)kričati za kom, (za)klicati komu: legatos et excipere et prosequi cum donis L., proficiscentem magnis donis L., aliquem veniā V. odpustiti komu, aliquem beneficiis Ci., Cu. izkazovati, aliquem misericordia Ci., virtutem alicuius gratā memoriā Ci., aliquem testimonio Plin. iun., aliquem legato (volilo) Suet., linquentem terram eam votis, ominibus lacrimisque Ci. odhajajočega iz te dežele v solzah pospremiti s prijaznimi voščili, aliquem verbis honorificis Ci. s častnimi besedami ogovoriti (nagovoriti) koga, liberaliter eos oratione C. prijazno jim prigovarjati, prijazno jih nagovarjati, aliquem laudibus L. hvaliti koga, hvalo peti komu, povzdigovati koga, aliquem verbis vehementioribus Ci. klicati komu (za kom) … besede, aliquem contumeliosis vocibus C. kričati za kom sramotilne besede, pospremiti koga z zmerljivkami (psovkami), egredientem verbis Ci. odhajajočemu želeti „srečno pot“ (iron. = „vrag te nesi!“, „vrag te pocitraj!“), sic prosecutus Ph. tako za njim kličoč, te besede za njim govoreč; (o stvareh): illius mortis opportunitatem benevolentiā potius quam misericordiā Ci., lacrimis non minus quam laudibus debitis tam memorabilem mortem L., cum laude … facta atque famam nominis T., non admiratione istā, sed memoriā Val. Max. —

II. (v govoru) nadaljevati, nadalje razlagati, svoje misli razkri(va)ti glede česa, pripovedovati, opis(ov)ati: Corn., Q., Plin. iun., Sen. ph. idr., prosequitur pavitans et fatur V., quod non longius prosequar Ci., quid pascua versu prosequar? V.

provjekòvati -vjèkujēm (ijek.), provekòvati -vèkujēm (ek.) preživeti svoje dni

prozanátiti -zànātīm ekspr. opraviti svoje, svojo nalogo: sati biju tek da prozanate; hajde da prozanatimo

pūrgō -āre -āvī -ātum (sinkop. iz pūrigō, zloženke iz pūrus in agere; prim. pūrus)

1. čistiti, očistiti (očiščevati), (o)čediti, očediti (očejati), (o)snažiti, trebiti, iztrebiti (iztrebljati), otrebiti (otrebljati): Petr., Aug., Icti. idr., cloacam Ulp. (Dig.), Augiae regis bobile Hyg. skidati gnoj iz Avgijevega volovnjaka, oleam … a foliis et stercore Ca., ligonibus arva O., falcibus locum Ci. (o)čistiti plevela, (iz)trebiti, odstraniti (odstranjevati) plevel, cultello ungues H., pisces Ter. ali viperam Plin. (iz)trebiti, prunum Plin. (iz)koščičiti, muribus domum Ph., purgor in amni Sil. kopam se, nubes se purgat in aethera V. se razpusti, se razblini, se razprši; pren.: educ tuos, purga urbem Ci. (sc. hudobnežev), exercitum missionibus (z odpusti) turbulentorum hominum L., amplissimos ordines … veteri neglegentiā Suet., purgata auris H. izčiščeno = (svarilu) odprto, pripravljeno za posluh (poslušanje); occ.
a) čisteč (snažeč) odpraviti (odpravljati), odstraniti (odstranjevati): rudera Suet., stercus Hyg. skidati, stercus ab aede Vestae Fest. (prim. pūrgāmen), sordes Cl., pituitas Plin.; pren.: metum doloris Q.
b) (čisteč) (z)ravnati, poravna(va)ti, zravna(va)ti, (u)gladiti, (i)zgladiti ((i)zglajevati): viam Ulp. (Dig.); pren.: rationem Suet. na čisto spraviti, poravna(va)ti, (po)plač(ev)ati.
c) kot medic. t.t. α) čistiti, očistiti (očiščevati), izp(i)rati: vulnus Cels., adustum locum aerugine et melle Cels., purgatus illius morbi H. ozdravljen one bolezni. β) čistiti, očistiti (očiščevati), izčistiti (izčiščevati), dristiti, pospešiti (pospeševati) čiščenje, izločanje: quid radix ad purgandum possit Ci. kako čistilno (očiščevalno) moč ima, purgare se Cels., purgor bilem H. ki se očiščujem žolča (kot vzroka bolezni), ki si čistim žolč.

2. metaf.
a) nabožno, versko, obredno očistiti (očiščevati), oprati greha, poravna(va)ti, popraviti (popravljati), (iz)brisati, razgrešiti (razgreševati), spraviti (spravljati) koga s kom: Tib., Sil. idr., populos, nefas O., domum Plin., crimen gladio Lucan., malum facinus forti facinore L.
b) očistiti (očiščevati) = opravičiti (opravičevati) (se), izgovoriti (izgovarjati) se, zagovoriti (zagovarjati) (se) pred kom, upravičiti (upravičevati): purgare se alicui Pl., L., Cu. idr. opravičiti (opravičevati) se komu, legatos sui purgandi causā mittunt C. da bi se oprali, si sibi purgati esse vellent C., purgare aliquem de luxuriā Ci. očistiti koga očitka razkošnosti (razsipnosti), purgare se de (zaradi) aliquā re Ci., aliquem crimine T., Sil. oprostiti, veteri purgatus ab irā Sil.; z gen. (le pri L.): oratores purgantes civitatem omnis facti dictique hostilis L. zagovarjajoči državljane pred očitkom, da je bilo storjenega ali rečenega kaj sovražnega; s stvarnim obj.: Ter., facinus Cu., culpam L., crimen, crimina Ci., L. odvrniti (odvračati), zavrniti (zavračati), ovreči, innocentiam suam L. zagovarjati se glede na svojo nedolžnost, Tiberii dedecora Eutr.; se purgare s quod (da): at purgaret se, quod id tempus venisset L.; purgare z ACI ali odvisnim vprašalnim stavkom v svoje opravičilo reči, povedati, navesti (navajati): purgare non auctos eos a se L., purget miles, cur vicerit hostem Sil. — Od tod adj. pt. pf. pūrgātus 3, adv. -ē

1. očiščen, čist: somnia pituitā purgatissima Pers., a quibus sordibus quanto est quis purgatior Aug., enucleate dicitur purgate, exquisite Non., purgatioris auri vena M.

2. metaf.
a) čist: purgatiora vota Aug., purgatissima ecclesia, purgatissima pietas Aug.
b) opravičen: ita fiduciā quam argumentis purgatiores dimittuntur S. fr.

Opomba: Prvotna obl. pūrigō: Varr. in (po starejših izdajah) Pl.

purse-proud [pə́:spraud] pridevnik
ponosen na svoje bogastvo, bahaški

pursy¹ [pə́:si] pridevnik
nadušljiv, astmatičen; debel; ponosen na svoje bogastvo, nadut

put away

1. prehodni glagol
pospraviti, dati na svoje mesto; odložiti (delo, breme); prihraniti, dati na stran (denar); znebiti se prenehati (he put away drinking)
ločiti se
sleng "pospraviti" (jed, pijačo), pojesti, popiti (he put away a big steak)
pogovorno spraviti koga kam, zapreti (v zavod)
pogovorno spraviti koga s poti, ubiti; zavreči, pognati (ženo)

2. neprehodni glagol
navtika odpluti (for kam)

put back

1. prehodni glagol
postaviti na svoje mesto (npr. knjigo); pomakniti nazaj (kazalce)
figurativno zadrževati, ovirati
pedagoško prestaviti nazaj (učenca)

2. neprehodni glagol
(tudi navtika) vrniti se, obrniti se nazaj

to put back to the shore obrniti se nazaj k obali
we put back where we started from vrnili smo se tja, od koder smo prišli

quon-dam, adv. (iz *quom-dam kakor quī-dam iz qui + dam; prim. lat. dē, osk. pún, pon, umbr. ponne iz *pom-de)

1. (klas. se nanaša le na preteklost, večinoma v nasprotju z nunc) nekdaj, nekoč, (po)prej, v prejšnjih (nekdanjih) časih, svoje dni, njega dni, davno, zdavna(j): Pl., O., C., Cu., Suet. idr., honores quondam rari, nunc effusi N., omnia, quae sunt conclusa nunc artibus, dissipata quondam fuerunt Ci., populus Romanus, qui quondam lenissimus existimabatur, hoc tempore domestica crudelitate laborat Ci., ut quondam Marsaeus H.; v zvezi z olim: olim isti fuit generi quondam quaestus Ter.; od tod atrib. (po gr. οἱ τότε ἄνϑρωποι) nekdanji, bivši, rajni: Cyrus quondam rex Cu., Iust.

2. včasi(h), kdaj (pa kdaj): quondam cithara tacentem suscitat Musam H., sanguinis nonnumquam, interdum terrae, quondam lactis imber effluxit Ci. nekaterikrat … semtertja … včasih; poseb. v primerah: sic quondam, ut quondam, ceu quondam: O., V., H., Lucr.

3. (o prihodnosti) nekoč, enkrat, nekdaj, njega (svoje) dni: Tib. idr., hic tamen ad melius poterit transcurrere quondam H., nec Romula quondam ullo se tantum tellus iactabit alumno V.

4. (nam. nuper) nedavno (tega), nedolgo (od) tega, pred nedavnim, pred kratkim: cui quondam tellus clausa est O., res epulis quondam, nunc bello et caedibus aptae O.

rapiō -ere, rapuī, raptum (indoev. kor. *rep grabiti, ropati; prim. skr. rápas- tegoba, poškodba, gr. ἐρέπτομαι pipam, pulim, žrem, lit. raples klešča, nem. raffen; prim. tudi indoev. kor. *srep, *sr̥p- v gr. ἁρπάζω plenim, ropam, ἅρπαξ grabežljiv, roparski, plenilski, ἁρπάγη grablje, Ἀρπυία Harpija) (po)grabiti

I. splošno tj. v pravem pomenu

1. (pesn.) (z)grabiti, pograbiti, zagrabiti, hitro (urno) ali siloma (po)prije(ma)ti, vzeti (jemati): arma (sc. manu) V., torrem, securim O., ex taberna cultrum L., flammam in fomite V. na netilu hitro prestreči, ujeti, galeam tectis V. hitro prinesti, vzeti, membra toris ali rapi toris Val. Fl. dvigniti se, nigrum colorem O. počrneti, (na) črno se pobarvati, vim monstri O. hitro piti čudodelno moč, hitro se napiti čudodelne moči, hitro vsesati čudodelno moč; abs.: rapiuntque ruuntque O.

2. hitro odvze(ma)ti, hitro odtrg(ov)ati, hitro (iz)trgati, hitro izvi(ja)ti, hitro (iz)puliti: scalas Auct. b. Alx., corpus consulis L., repagula de poste O.

3. hitro (naglo, urno) odvesti, odpeljati, odgnati, odtegniti, potegniti, (naglo) privesti, pripeljati, prignati: rapi V., L., Plin., rapi a domo longius Ci., imperatorem T., totam aciem in Teucros V., rapere Turno mille populos V. urno pripeljati, privesti V., per aequora navem V., rapit ungula currus H., commeatum in naves L. urno spraviti, variis obsita frondibus sub divum H. na dan spraviti, venandi studium homines per nives ac ruinas rapit L. žene; refl.: se rapere dalje (po)hiteti, (s)teči, odriniti (odrivati): H., Ci., Vell., quo te rapis? kam hitiš? O.; pass.: quattuor viginti et milia rapimur raedis H. preletimo (prevozimo); med.: caelum rapitur assidua vertigine O. se neprenehoma vrti.

4. occ.
a) hitro (naglo, urno) vzeti (jemati), prisvojiti (prisvajati) si, osvojiti (osvajati), dobi(va)ti v svoje roke, zasesti (zasedati): castra urbesque primo impetu L., raptis a Caesare cunctis Lucan.
b) preteči kaj, teči skozi kaj, v hitrem teku preleteti (preletati, preletavati): rapere densa ferarum tecta, silvas V., campum Stat.
c) hitro (naglo, urno) gibaje se narediti (delati), vpis(ov)ati, opis(ov)ati, (o)črtati: immensos orbes per humum rapere V.

5. metaf.
a) hitro (naglo, urno) (z)grabiti, dobi(va)ti, odtrg(ov)ati: ut limis rapias, quod … H.; poseb. hitro uži(va)ti, porabiti (porabljati), izkoristiti (izkoriščati), v naglici užiti kaj, dreti za čim, gnati (poganjati) se za čim, oprije(ma)ti se česa, poprije(ma)ti za kaj: Val. Max. idr., oculis postremum lumen radiatum Enn. fr., Venerem V., H., voluptates T., occassionem H., Q., spem acrius in dies T. oklepati se.
b) hitro (naglo, urno) (do)končati, dovršiti (dovrševati), izvršiti (izvrševati), pospešiti (pospeševati), (po)hiteti s čim, pohitriti: gressus Lucan., iter Lucan., Sil. ali viam O. pot hitro prepotovati (prehoditi, prevaliti), inde rapit cursus Lucan. odhiti, rapere transitum Front., nuptias L., auxilia Cels. —

II. s silo (po sili, siloma, nasilno) (od)trgati

1. iztrgati, izdreti, izpuliti, izviti: pilam Ci., aures, nares V. odtrgati, oscula H. s silo vzeti, ukrasti, stirpes H. izruti, izkoréniti, izkoreníniti.

2. nasilno odvesti, odvleči, drpaliti: aliquem ex lustris Pl., raptus Hector equis O. po tleh vlečen; tako poseb.: rapere aliquem in ius Pl., L., in carcerem Suet., ad palum et ad necem Ci., ad mortem cruciatumque Ci., ad supplicium ob facinus Ci., ad carnificem Pl., ad consulem L. vleči, gnati, tirati koga kam (pred koga, v kaj, k čemu); rapere aliquem tudi odnesti (zanesti, odvleči) koga iz njegove domovine (v tuje kraje, v tujino): O., Pr., Stat.

3. kot plen (rop) odvesti, odnesti, vzeti (jemati), ugrabiti, (o)ropati: rapere et clepere discunt Ci., rapere omnes, trahere S., virgines, uxores Ci., H. idr., quantum rapere potuisset Ci., rapere ad stuprum Ci., T. idr. prisiliti, zapeljati, armenta stabulis O.; od tod subst.
a) rapta -ae, f ugrabljenka, odpeljanka: O.
b) raptum -ī, n ugrabljeno, nagrabljeno, nagrabek, rop, plen, grabež, lupež: V., Vell. idr., ex rapto vivere O. ali rapto vivere S. fr., L., V. idr., rapto gaudere L.

4. = diripere (o)pleniti, (o)ropati, izropati, grabiti, siloma vzeti (jemati): Armeniam T.; pesn.: rapiunt feruntque V. (v prozi agunt feruntque, gr. ἄγουσι καὶ φέρουσιν).

5. occ. naglo in prehitro spraviti ob življenje, „spraviti pod zemljo“, vzeti, pobrati, pograbiti, odnesti, ugrabiti (o smrti, boleznih ipd.): V., Plin., Cels., Lact. idr., immaturā morte indignissime raptum esse Plin. iun., improvisa leti vis rapuit gentes H.

6. metaf.
a) ugrabiti, siloma si prisvojiti: commoda ad se Ci., opes ad se, victoriae gloriam in se L.
b) odtrgati, vzeti: simul tecum sola solacia rapta V., almum quae rapit hora diem H.
c) s seboj potegniti (vleči), zvoditi, zapelj(ev)ati, zavesti (zavajati), zanesti (zanašati), (pri)siliti, s seboj privesti: ipsae res verba rapiunt Ci. potegnejo za sabo primerne besede, napeljejo na prave besede, določijo besede, rapere auditorem in medias res H. naglo uvesti (vpeljati, popeljati, postaviti, vreči, potisniti) poslušalca v središče dogajanja (dogodkov), rapere aliquem in adversum V. v propad (propast, uničenje), in deteriorem partem rapere Ter. na hudo obrniti (obračati), sumničiti, consilium in contrariam partem rapere Asin. Poll. ap. Ci. ep. v nasprotje obrniti, sprevračati, rapere in invidiam aliquem Ci. izročiti, izpostaviti, podvreči, rapi in invidiam Ci. vdati se.
d) strastno (močno, silno, nevzdržno) vleči (gnati) koga, zanesti (zanašati), zamakniti (zamikati), premamiti (premamljati), prevze(ma)ti: iudicem Q., ὁρμή, quae hominem huc illuc rapit Ci., animus cupidine caecus ad inceptum scelus rapiebat S., ea (sc. cupiditas) ad oppugnandam Capuam rapit L.; v pozitivnem pomenu: ad divinarum rerum cognitionem … rapi Ci., totos ad se convertit et rapit Ci., omnium oculos hominum in se rapit atque convertit Fl., si tantus amor scribendi te rapit H., utraque forma rapit Pr.
e) tako rekoč kot plen prisvojiti (prisvajati) si kaj, siloma se polastiti (polaščati) česa: rapere dominationem T., Enn. fr. z zakonskim ropom.
f) kot kupec vleči (puliti) se za kako blago: exemplaria librorum certatim rapere Hier.

Opomba: Star. fut. II rapsit Ci. (v zakonskem besedilu); abl. pt. pf. raptabus: Char.

rat¹ [ræt] samostalnik
zoologija podgana
figurativno, parlament & politika prebežnik, odpadnik, uskok, izdajalec, kdor zapusti svoje politične prijatelje in se pridruži opoziciji; stavkokaz; tat

rats! množina, sleng neumnost!, nesmisel!, neverjetno!
as wet like a drowned rat moker ko miš, do kože premočen
to have (to see) rats sleng videti "bele miši"
to smell a rat figurativno sumiti, da se pripravlja nekaj slabega ali nevarnega, vohati nevarnost, (za)čutiti prevaro

Rechtsverdreher, der,

1. kdor po svoje obrača zakone

2. paragrafar (ironisch za pravnike, odvetnike)

re-clāmō -āre -āvī -ātum (re in clamāre)

1. klicati komu (nas)proti, klicati proti čemu, (glasno) klicati (vpiti) „(da) ne“, (glasno) nasprotovati, (glasno) ugovarjati, (glasno) oporekati, (glasno) upirati se, (glasno) pobijati kaj, kriče kazati svoje nezadovoljstvo (svojo nevoljo): vehementer ab omnibus reclamatur Ci.; z dat.: Plin. iun. idr., ei reclamare, eius promissis reclamare Ci.; z ACI: Suet. idr., reclamant omnes vindicandam iniuriam Ph.; z odvisnim finalnim stavkom: iudices, ne is iuraret, reclamasse Ci.; z neodvisnim (direktnim) govorom: ubi coepi crimen attingere, reum destinare, adhuc tamen sine nomine, undique mihi reclamari Plin. iun., tunc praetorem ei, cuia res erat, dixisse advocatum eum non habere, et cum is, qui verba faciebat, reclamasset: „Ego illi … “ Gell.; s splošnim acc. = kaj v ugovor omenjati, ugovarjati: nunc de iis dicendum est, quae mihi quasi conspiratione quadam vulgi reclamari videntur Q.; z in z acc. kot jur. t.t. = zahtevati kaj, lastiti si kaj, prilaščati si kaj, polaščati se česa: ex possessione servitutis in libertatem reclamare Paul.; pren.: quoniam ratio reclamat vere Lucr. glasno nasprotuje.

2. pesn. metaf. odmevati, odjekati, odzivati se, oglašati se v odgovor (z dat.): scopulis illisa reclamant aequora V., plangoribus arva reclamant Stat., unique si quando canenti mutus ager domino reclamat Stat.

3. glasno klicati: dominam nomine reclamare Val. Fl., rursus Hylan et rursus per longa avia Val. Fl.