Franja

slòžiti slȍžim
I.
1. zložiti, sestaviti: složiti cjelinu od dijelova; složiti mašinu, stroj, riječ
2. zložiti, poravnati: složiti salvete, rublje
3. zložiti: složiti knjige u ormar, stvari u kutiju, drva u sanduk
4. zložiti, zviti: složiti jedra
5. zložiti, podreti: složiti šator
6. postaviti: složiti štamparska slova
7. uskladiti, uravnati: složiti pojedina mišljenja
8. pobotati, spraviti: složiti zavadenu braću
9. ubra ti: složiti tonove u akord
10. naložiti: složiti drva na vatru
11. složiti koga sa zemljom pobiti koga na tla, ubiti
II. složiti se
1. zložiti se, sporazumeti se: složiti se s čijim predlogom, prijedlogom, u nekom pitanju
2. zložiti se, enotno kaj narediti: ako se dva sata slože u kucanju
3. poleči se: dogorjele gornje glavnje popustiše, vatra se složi i zaprašta
4. leči, stegniti se: kroz šikaru opazih srnu, dadoh vatru, a ona se složi

sopratassare v. tr. (pres. sopratasso) naložiti, nalagati dodatno pristojbino

sovrimporre^* v. tr. (pres. sovrimpongo) absol. dodatno obdavčiti; naložiti, nalagati dodatni davek

stȁviti -īm
I.
1. dati: staviti što na svoje mjesto, svoj potpis na što; staviti koga na muke; staviti što na glasanje, koga pod policijski nadzor; staviti što izvan zakona, na dnevni red; staviti što na papir, na hartiju; staviti što na sito, na rešeto
2. postaviti: staviti zarez; staviti jelo na sto, što na ugled
3. naložiti: staviti komu što u zadatak
4. položiti: staviti sve na kocku; staviti nekome nešto na srce, na dušu
5. zamisliti si: stavimo da ti nisi došla, šta bi onda bilo
6. razveljaviti: staviti zakon izvan snage; staviti do znanja na znanje dati; staviti u novine objaviti v časniku; staviti na raspolaganje dati na voljo; staviti u pogon pognati (stroj)
II. staviti se
1. postaviti se: staviti se na čelo pobune; staviti se na čiju stranu, na čije gledište; staviti se na svoje noge; staviti se s kim na istu nogu izenačiti se s kom, zavzeti isto stališče
2. spomniti se: ne mogu se staviti šta je to bilo

stow [stóu] prehodni glagol & neprehodni glagol
naložiti, natovoriti; natrpati (with z)
zlágati, skladati (blago)
sleng prenehati (s čim); skriti

to stow a wag(g)on naložiti vagon
stow that nonsense! nehaj s to neumnostjo!
stow that!, stow it! nehaj s tem!
to stow away prehodni glagol pospraviti, dati (na) stran
neprehodni glagol
potovati kot slepi potnik

super-gerō -ere (-gessī) -gestus (super in gerere) čez kaj (na)nositi (nanašati), nade(va)ti, naložiti (nalagati), (na)kopičiti (nakopičevati): terra supergesta Col., supergesto lorificio Ap.

super-iaciō -ere -iēcī -iectum in (slabše) -iactum (super in iacere)

1. vreči (metati) čez kaj, na kaj, nametati, naložiti (nalagati), nasuti (nasipati, nasipavati), dati (dajati) čez kaj, na kaj, de(va)ti čez kaj, na kaj: membra superiectā cum tuà veste fovet O., incertae undae superiacta, ut solido, ferunt T., harena superiacta Plin. nasuti pesek, semina superiecta Col., folia Col., aggerem terrenum Suet., tabulata Veg.; z dat.: rogo semet ipsi superiecere Val. Max., ut ille ardentibus tectis superiaceretur Val. Max., Phrygia Troadi superiecta Plin. ležeča nad Troado; med. superiaci vreči se čez (na) kaj, preplaviti (preplavljati) kaj, poplaviti (poplavljati), izstopiti (izstopati) = čez bregove stopiti (stopati): superiecto (sc. terris) pavidae natarunt aequore damae H. po morju, ki je preplavilo (poplavilo) vse (dežele), euri atque austri superiactis fluctibus S. fr.

2. superiacere aliquid aliqua re
a) pokri(va)ti, poli(va)ti, zali(va)ti kaj s čim: pontus nunc ruit ad terram scopulosque superiacit undā V.
b) prelučati kaj s čim, vreči (ustreliti) kaj čez kaj, vreči ali ustreliti navzgor (v zrak) čez kaj: arbores quidem tantae proceritatis traduntur, ut sagittis superiaci nequeant Plin. da puščice ne morejo preseči njihovih vrhov.

3. superiacere aliquid stopiti (stopati) preko česa, prestopiti (prestopati), prekoračiti (prekoračevati), prečkati, prečiti, preiti (prehajati) kaj: Alpes Sen. ph.; pren.: intellego, quam te ipse … superieceris Sen. ph.

4. metaf.
a) prestopiti (prestopati), prekoračiti (prekoračevati): superiecere quidam augendo fidem L. so s povečanjem prestopili meje verjetnosti = so pretiravali.
b) prekositi (prekašati), preseči (presegati, presezati): beneficia parentum suorum Sen. ph., non satis muliebris insania viros superiecerat Sen. ph.

superimpose [sju:pərimpóuz] prehodni glagol
položiti (on na, nad, vrh česa)
staviti vrh česa; naložiti, natovoriti (on na)
dodati (on čemu)

to superimpose on each other položiti eno na drugo

super-iniciō -ere -iēcī -iectum (super in inicere) čez kaj ali na kaj vreči (metati), dati (dajati), naložiti (nalagati), položiti (polagati): Cels., raras frondes V., quo (sc. sedili) superiniecit textum rude sedula Baucis O., sed superiniectis quia latet iste togis? O., superinicere terram O., duum pedum terra superiniecta Plin.

super-sternō -ere -strāvī -strātum (super in sternere)

1. čez ali povrh(u) razprostreti (razprostirati), pokri(va)ti, prekri(va)ti, (na)kopičiti, naložiti (nalagati), starejše (z)vrhovatiti: consulis corpus … quia obrutum superstratis Gallorum cumulis erat, inveniri non potuit L., pavimenta … supersternuntur Col.

2. prekri(va)ti kaj s čim: fossam ponte Amm.

tagliare² v. tr. (pres. taglio) naložiti, nalagati davščino; razpisati nagrado (na glavo nekoga)

thēsaurizō -āre -āvī (thēsaurus) zbirati zaklàd (zakláde), nabirati (si) zaklad(e), kopičiti (si) zaklad(e); z acc. = kot zaklad naložiti (nalagati), pridobi(va)ti si, doseči (dosegati, dosezati): Eccl.

tithe [táið]

1. samostalnik
(cerkvena) desetina; (splošno) desetina; deseti del

tithe commissioner (gatherer) izterjevalec (pobiralec) desetine
tithe pig deseti prašič (kot cerkvena bera)
not a tithe of it niti desetina tega, niti najmanj
to levy tithes pobirati desetino
tithe-free oproščen desetine

2. prehodni glagol
naložiti, določiti desetino (na kaj); podvreči desetini; plačati desetino

ujàkariti -īm (t. jakalamak)
1. zgrabiti, ujeti
2. s silo komu kaj strpati, naložiti

ùkamatiti -īm naložiti, dati na obresti

utòvariti -īm naložiti, natovoriti

verfrachten naložiti, natovoriti, natovarjati; figurativ spraviti (kam); (transportieren) prevažati

verhängen zastreti; eine Strafe: naložiti, izreči; einen Elfmeter: dosoditi; eine Sperre: odrediti; den Ausnahmezustand: razglasiti

vinciō -īre, vinxī, vinctum (razširjen iz kor. *u̯ei- v glag. viēre; prim. skr. viśam zanka, spona, vrv, vi-vyákti obsega, oklepa, lat. vinc(u)lum, vicia)

1. zvezati (zvezovati), zavezati (zavezovati), povezati (povezovati), spe(nja)ti, ovi(ja)ti: Pr., Tib., Col., Q. idr., aliquem catenis vincire Pl., L., O., Vell., catenā vinctus S., catenis vinctus C., aureis conpedibus Dareum vinciunt Cu., Dareus … aureis compedibus catenisque … vincitur Iust., aliquem nervo aut compedibus vincire Gell., cum apparitor verecundia maiestatis Postumi laxe vinciret L., manus post tergum L. ali post terga V., pedes fasciis Ci., alte suras vincire cothurno V. povezovati, anule, formosae vincture digitum puellae O. ki boš oklepal, virgo vincto pectore Ter. prežetih prsi, tempora floribus vincire H., verbenā tempora (gr. acc.) vincti V., colla … boum vinctorum cornua (gr. acc.) vittis O., vincitur vitibus ulmus O.

2. occ. koga zvezati = dati (dajati) v spone, dati (dajati) v okove, vkleniti (vklepati), vkovati, okovati, nadeti komu verige, starejše spotati koga (naspr. resolvere): aliquem adservare vinctum Pl., Ter., Plin. iun., facinus est vincire civem Romanum Ci., vinctos (ujetnike) solvere Ci., vinctus traditur S., liberi parentes alant aut vinciantur Q., corpus vinctum (naspr. liberum) Sen. ph., ut me vinciret T.; pesn. pren.: vi Veneris vinctus Pl., somno vincti L. v sponah spanja = trdo speči, somno vincta iacebas O., mentem multo vincire Lyaeo (= vino) Pr., me retinent vinctum vincla puellae Pr., freta glacie vincta O. v led vkovano morje.

3. metaf.
a) koga vezati, obvezati (obvezovati), zavezati (zavezovati), naložiti (nalagati) komu dolžnost, zadolžiti (zadolževati) koga: Iovis nomine vincta testimoniorum fides Ci., esse tuam vinctam numine teste fidem O., vincire animum alienis donis, spadonis animum stupro, aliquem pacto matrimonio (ali po drugih matrimonii) T.
b) utrditi (utrjati, utrjevati), (za)varovati, zaščititi: loca praesidiis Ci. ep., ubi non certo vincitur foedere lectus Pr.
c) s čarovno močjo zavezati (zavezovati), (za)čarati, (o)bajati, očarati: hostiles linguas inimicaque vinximus ora O.
d) omejiti (omejevati), utesniti (utesnjevati), ovreti (ovirati), preprečiti (preprečevati): lege vincta Thalia O., omnia, quae dilapsa fluxerunt; severis legibus vincienda sunt Ci., si turpissime se illa pars animi geret, vinciatur Ci., hanc belluam vinctam auspiciis solvit subito consul Ci., vitis (= vino) vinctura linguam (sc. ebrietate) V. ki bo oviralo.
e) kot ret.t.t. (o nevezanem in vezanem govoru) (z)vezati, stisniti (stiskati) v kaj: verba, sententias Ci., membra orationis sunt numeris vincienda Ci., alterum poëma est nimis vinctum Ci., prosa, oratio vincta Q. umerjen.

vindicō (vendicō) -āre -āvī -ātum (vindex; gl. to slovo)

1. lastiti si, svojiti si, prisvojiti (prisvajati) si, pripisati (pripisovati) si; z dat., poseb. sibi: Val. Max., Sen. ph., Q., Iust. idr., ceterarum rerum, quae sunt in oratore, partem aliquam sibi quisque vindicat Ci., prospera omnes sibi vindicant, adversa uni imputantur T., Africa Punicum malum cognomine sibi vindicat Plin., hoc volumen … Pythagorae pertinax fama antiquitatusque vindicant Plin.; brez dat.: non nobis solum nati sumus ortusque nostri partem vindicat patria Ci., nonnulla ab imperatore miles, plurima vero fortuna vindicat N.; s predik. acc.: Homerum … Clii suum vindicant Ci.; prim.: omnia pro suis vindicare Ci., civitas eam laudem pro sua vindicat Ci.; pesn.: (sc. Iuppiter) vindicat antiquam faciem O. si nadene (vzame zase) zopet prejšnjo podobo; nam. dat. acc. s praep. ad: victoriae maiore parte ad se vindicatā L., ad se sui belli vindicare decus L.; pesn. z inf.: vindicat hoc Pharius dextrā gestare satelles Lucan.

2.
a) sodno (pred sodiščem) (pri)lastiti si, svojiti si, prisvojiti (prisvajati) si kaj kot last, od sodnika zahtevati prisoditev česa ali koga, zahtevati osebno svobodo za člana rodbine (ki se mu ta krati), (pred sodiščem) zahtevati osvoboditev člana družine (tak pravni postopek je bil povezan s simboličnimi dejanji: sporne stvari se je s palico ob izrekanju slovesnega besedila dotaknil najprej tožnik, za njim pa še toženec): ni iudicatum facit aut quis endo eo in iure vindicit (gl. opombo spodaj) Tab. XII ap. Gell., ita vindicatur Virginia spondentibus propinquis L., ut … vindicari puellam in posterum diem pateretur L. da se ji prisodi svoboda, da se osvobodi, profecti (sc. stranki) simul in agrum de quo litigabatur, terrae aliquid ex eo, uti unam glebam, in ius in urbem ad praetorem deferrent et in ea gleba, tamquam in toto agro, vindicarent Gell. (prim. vindiciae 2.); z dostavkom in libertatem: me vindicantem sponsam in libertatem L.; pren.: agerent tecum lege primum Pythagorei omnes atque Democritii ceterique in iure vindicarent physici Ci.
b) metaf. sploh osvoboditi (osvobajati), oprostiti (oproščati), rešiti (reševati), starejše oteti (otevati, otimati); z dostavkom in libertatem: vindicare se (vindicare Galliam) in libertatem C., privatus in libertatem rem publicam vindicavit Ci., ex dominatu Ti. Gracchi in libertatem rem publicam vindicare Ci., ut patriam ex servitute in libertatem vindicaret N.; brez dostavka in libertatem: Plin., Vell. idr., ut se aliquando ac suos vindicaret Ci., dura ad saxa revinctum vindicat Alcides O., me nulla excusatio vindicat labore Ci., familiam ab interitu vindicare Ci., sed ab hoc necessitate vos fortuna egregie vindicat L., naves vindicavit a periculo Auct. b. Alx., se ex suspicione tanti sceleris … vindicavit Ci. rešil (opral) se je suma … , se ad aliquem vindicare svoji obveznosti do koga zadostiti (zadoščati, zadoščevati, zadostovati), izpolniti (izpolnjevati) svojo obveznost do koga: ut se aliquando ad suos vindicaret Ci.; abs.: mare vindicatum Vell., laudem absolutus vindicatusque est Plin. iun. (o obtožencu); tudi = pridrž(ev)ati (si): locum praecipuum sibi inter amicos vindicare Plin. iun.; occ. braniti koga (kaj) proti čemu, pred kom (čim), zoper kaj, obraniti koga (kaj) česa, pred kom, čim, ubraniti koga, kaj, (za)ščititi koga, kaj, (ob)varovati koga česa, pred kom, čim: tanta universae Galliae consensio fuit libertatis vindicandae C., potentiam Chrysogoni non modo infirmari, verum etiam vindicari oportere Ci., nihil nobis relictum est, nisi quod armis vindicarimus L., rusticis … partem cibariorum per hiemem vindicare Col. ohraniti; nav. s praep. ab: Varr. idr., nos a verberibus, ab unco, a crucis terrore vindicabunt? Ci., vindicare pecuniam a tributis Ci., aliquem a miseriis morte Ci., laudem summorum oratorum ab oblivione hominum Ci., terram a populationibus Cu., vindicatae ab iniuriis magistratum provinciae Vell., capillum putant … a canitie vindicari, si … Plin., salis natura … corpora … defuncta etiam a putrescendi tabo vindicans Plin.; s samim abl.: ad vindicandam maximis periculis rem publicam Vell.

3.
a) (za krivico, storjeno rodu) napovedati ali zahtevati krvno maščevanje, s kaznijo nastopiti proti komu, kaznovati, naložiti (nalagati) komu pokoro: credis te satis esse vindicatum? Mart.; brezos.: fateor … in cives militesque esse severe et vehementer vindicatum Ci., in quos eo gravius Caesar vindicandum statuit C., nisi vindicatum (sc. fuerit) in noxios S., vindicandum in eos, qui hosti prodidere rem publicam non manu neque vi, … verum quaestionibus S.; abs.: nisi vos vindicatis Ci., populum hortari ad vindicandum S.
b) metaf. vindicare aliquid kaznovati kaj, redko = prepovedati (prepovedovati), (u)braniti, preprečiti (preprečevati), zabraniti (zabranjevati): maleficia, peculatum, scelera Ci., peccata L., ut quaeque res turpissima, sic maturissime vindicanda est Ci., improborum consensio omni supplicio vindicanda est Ci., iste dolus malus legibus erat vindicatus Ci. prepovedana, facinus … fortasse adhuc in nullo vindicatum Ci., omnia, quae vindicaris in altero, tibi ipsi vehementer fugienda sunt Ci. kar karaš, urbium damna principis munificentia vindicat Vell. preprečuje = poravna(va); occ. maščevati: qui necem Crassi vindicet, ultor erit O., vindicare crudelitatem Ci., sociorum (objektni gen.) iniurias L., iniurias suas manu (s silo) S., offensas vindicet ense suas O., mortem alicuius Plin., caedem patris, scelus Iust., torus vindicatus Sen. tr. (s smrtjo prešuštnika), vindicabitis vos (sc. Germanicum) T.; vindicare se de (ab) aliquo maščevati se nad kom ali komu: se de fortuna praefationibus Plin. iun., me ab illo … vindicare Sen. ph.; v pass.: quantā saevitiā opus erat, ut Sulla de Mario vindicaretur Fl.

Opomba: Star. in prvotna soobl. po 3. konjugaciji vindicit: Tab. XII ap. Gell.