Franja

nàzvati nazòvēm, oni nazòvū, nazòvi, nàzvah nȁzvā, nàzvao nȁzvāla
I.
1. imenovati: nazvati koga imenom imenovati koga po imenu, s pravim imenom; nazvati dijete po ocu; svi su ga nazvali izdajnikom; nazvati nešto pravim imenom
2. pozdraviti koga z "bog pomagaj!": nazvati kome boga
3. poželeti, želeti: nazvati kome dobro jutro, sretan put
4. onu djevojku je nazvao svojom ženom je vzel za ženo
II. nazvati se imenovati se: on se nazvao mojim zaštitnikom

Nebengott, der, stranski bog

nȅbōg -boga m krivi, lažni bog, malik

ne-sciō -īre -īvī in -iī -ītum (ixpt. ne in sciō)

I.

1. ne vedeti; abs: nesciit videlicet Ci.; z obj. v acc.: nomen Ter., tutores hoc nesciunt Ci., si quid nescierat Ci., nec me pudet fateri nescire, quod nesciam Ci., haec nunc quaero, quae causa fuerit — de Oropo, opinor, sed certum nescio; et, si ita est, quae controversiae Ci. ep. toda ne vem zagotovo; z de (redko): hunc nescire sat scio de illa amica Pl.; z ACI: nesciebam id dicere illam Ter., qui nesciat te stetisse in comitio cum telo? Ci.; po gr. skladu: uxor Iovis esse nescis (nam. te uxorem Iovis esse nescis) H.; z odvisnim vprašalnim stavkom: nescio, quid narres ali ego, quid narres, nescio Ter. ne vem, kaj hočeš, quid dicam, nescio Ci., nescis, inquit, quanta cum exspectatione, Cotta, sim te auditurus Ci., animae sit (sc. illa vis) ignisne, nescio Ci., cum, quemadmodum sedaret, nesciret N., nescis, quem fugias O.; pass. impers.: utrum consistere uspiam velit an mare transire, nescitur Ci. ep. se ne ve. Iz zveze z odvisnimi vprašalnimi stavki se je razvila skrajšana obl. razstavnega vprašanja nescis an (gl. an), ki se uporablja za izražanje previdne potrditve ali skromno izrečenega subjektivnega prepričanja: constantiam dico? nescio, an melius patientiam possim dicere Ci. ne vem, ali naj bo tako ali bolje, da jo imenujem potrpežljivost = menda bi mogel to bolje imenovati potrpežljivost. — Pomni rekli
a) si nescis O. če morda ne veš, če hočeš (želiš) vedeti.
b) illud (id) quod scis (scies), nescis (nesciveris) Enn., Kom. obnašaš (obnašaj) se, kakor da ne bi vedel (formuli iz pogovornega jezika, s katerima se komu kaj zaupanega zabiča kot skrivnost). — Pt. pr. nesciēns -entis ne vedoč, nevede, nevedoma: ut sentiant te nescientem id dare Ter.; adv. nescienter nevede, po nevednosti: Aug.

2. ne (po)znati: illa illum nescit Pl., n. deos Ter., caeli numina Lucan., litteras Sen. ph., arma Fl., vinum toto nescire Decembri Iuv. ne piti vina, vzdržati se vina, puellae nescivere hiemem V. zime niso spoznale, zaznale; tako tudi nescire sua pericula Lucan. Od tod
a) pt. pr. nesciēns -entis ne poznavajoč: n. sui Ap. ne zavedajoč se, nezaveden.
b) pt. pf. nescītus 3 ne(po)znan: litem intra Gallias antea nescitam primus edidit Sid.

3. ne moči, ne znati = ne ume(va)ti česa, nevešč biti česa, ne biti kos česa, čemu, ne spoznati se na kaj: versus nescire H. ne znati tvoriti verzov, ne spoznati se na verzifikacijo, utram tandem linguam nescio? Ci., qui Graece nesciunt Ci., non tam praeclarum est scire Latine quam turpe nescire Ci.; z inf.: Stoici irasci nesciunt Ci., nisi malo coactus recte facere nescis Ci., stare loco nescit V., nescit equo rudis haerere ingenuus (sc. puer) H., n. quiescere L., n. hoc imitari Cu.; včasih (pesn.) = ne hoteti: nescit vox missu reverti H., virtus capi nescit Val. Max. —

II. Brez vpliva na glagolski naklon se nescio z zaimki povezuje v en pojem; pri tem dobi pronominalen oz. adverbialen pomen in izraža tisto, česar nočemo ali ne moremo zaznamovati s pravim imenom, in sicer

1.
a) kot nepomembno, neznatno, pogosto s stranskim pomenom brezbrižnosti ali prezirljivosti: prope me nescio quis loquitur Pl. ne vem kdo = nekdo, misit ad Caecilium nescio quem Ci. ne vem koga = nekoga, in oppidum nescio quod Ci. v neko meni neznano mesto, nescio qua permotus divinatione Ci. po neki, ne vem kaki slutnji = po neki meni neznani slutnji, nescio quid dissentiens Ci. malo, nekoliko, nescio quid illud factum Ci. čez mero nemožato, me nescio quando venisse Ci. kdaj, enkrat, sententiae nescio unde ex abdito erutae Ci. bog si ga vedi od kod, nescio quid esse putant O., paulum nescio quid Plin. slepa cena, nescio quid frivoli Suet. prava malenkost.
b) kot izvrstno, izredno, izjemno: tum illud nescio quid praeclarum ac singulare solet exsistere Ci. tisti vzor dovršenosti, ki nima sebi enakega, imena katerega pa ne vem, a nescio qua dignitate Ci.

2. zlasti pogosto v zvezah nescio quo modo (casu, pacto), s katerimi želimo naznačiti, da kaj ni gotovo, nedvomno, da se ne zdi hoteno ali da je nedoumno, v sl. = tako rekoč, (tako) nekako, bog ve kako, nehote, nedoumno, nedoumljivo, čudovito: boni nescio quo modo tardiores sunt Ci. nedoumljivo, pecunia nescio quo modo quaesita Ci. bog ve kako, sed nescio quo pacto iam de manibus elabitur Ci.; včasih za izražanje obžalovanja = žal, na žalost, žalibog: nescio quo pacto omnium scelerum … maturitas in nostri consulatus tempus erupit Ci., fit enim nescio quo modo, ut magis in aliis cernamus quam nobismet ipsis, si quid delinquitur Ci. — Pomni: v sklopih nescioquis idr. je o (glagola nescio) vselej kratek: nĕscioquīd maiūs nāscitur īliade Pr.

Opomba: Nenavaden fut. nescībō: Pl.; sinkop. impf. nescibam: Ter., nescibas: Pl., Sen. ph.

nume m

1. božanska sila, božanstvo

2. (rimsko, grško) božanstvo:
santi numi! inter. šment

3. iron. mali bog

odmáijati òdmāljām
1. moliti za odvrnitev zla: odmaijati zlo
2. moliti za koga, da bi ga bog obvaroval hudega: odmaijati koga

¡ojalá! daj bog!

¡ojalá viniera! če bi le prišel!

Olympian [oulímpiən]

1. pridevnik
olimpljski
figurativno vzvišen, nebeški

2. samostalnik
Olimpljec, grški bog
šport olimpijec

Olympier, der, bog z Olimpa

Orcus -ī, m

1. podzemlje, kraljestvo (dežela) mrtvih, kraljestvo mrtvih (naspr. terra): Lucr., Pr. idr., primis in faucibus Orci V., missus ad Orcum H., demittere Orco V.

2. meton. smrt, pogibel, uničenje, poguba: metit Orcus grandia cum parvis H. smrt pokosi velike in majhne stvari, Orcum morari H. muditi smrt = dalje živeti, accire vocibus Orcum Lucr., cum Orco rationem habere Varr. ali ponere Col. urediti (urejati) račune z Orkom (= s smrtjo), obračuna(va)ti z Orkom (= s smrtjo), ianua haec Orci Pl. (o hiši zvodnika).

3. pooseb. bog podzemlja, Órk = Pluton: Enn. ap. Varr., Pl., Ter., O., Ap. idr., Verres alter Orcus Ci., aliquem Orco mactare L., pallidus Orcus V.

orior -īrī, ortus sum, toda oritūrus (iz *r̥-i̯ōr; indoev. kor *er- vzbujati, premikati; prim. skr. r̥ṇóti, r̥ṇváti (on) se dviga, se premika, gr. ὄρ-νυ-μι vzbujam, premikam, gibljem, ὄρ-ωρ-α razburjen sem, ὀρούω planem, ἔρνος mladika, veja, umbr. ortom (= ortum), urtas (= ortae, surgentes), urtes (= surgentibus), got. rinnan, rann, stvnem. rinnan = nem. rinnen, rennen)

1. dvigniti (dvig(ov)ati) se, vzdigniti (vzdigovati) se, vsta(ja)ti, nasta(ja)ti: consul oriens de nocte silentio L., ortus est longe saevior Catulus S. fr.; metaf.: oritur tempestas N., oriens ventus N., incendium ortum L., oritur clamor C., bellum Ci., caedes V., seditio Cu., rumor ortus Ci.

2. vziti (vzhajati), (po)kazati se, prikaz(ov)ati se, pojaviti (pojavljati) se: V., Col. idr., stella oriturque caditque O., lux oritur H. dan se zaznava, svita (dani) se, lux oriens Cat., dies oriens Tib., ortā luce C. ob jutru, zjutraj, solem atque lunam … semper occĭdere atque oriri … Lact., ab orto (vzhajajočega) sole Cu., ab orto usque ad occidentem solem L.; od tod oriens sol vzhod: ad orientem solem spectare C. proti vzhodu; pa tudi Jutrovo, Vzhod, Orient: Ci.; pren.: oritur monstrum V. se prikaže.

3. iziti (izhajati), pri(haja)ti, izvirati, nasta(ja)ti: Pl., Ter., Pac. ap. Ci., Plin., Plin. iun., Lucr. idr., unde haec flamma oritur? Enn. ap. Ci., Rhenus oritur ex Lepontiis C., Maeander ex arce summa ortus L., Tigris oritur in montibus Uxiorum Cu., amnes Caucaseo monte orti Cu., ex eo medio quasi collis oriebatur S. je vzkipeval, se je dvigal; pren.: aestūs oriuntur Cu. nastopa(jo), a naturā amicitia orta Ci., officia, quae oriuntur a suo cuiusque genere virtutis Ci.

4. (po)roditi se, iziti (izhajati), rodu kakega biti: Q., Vell., in quo (sc. solo) ortus es Ci., stirpe regiā ortus Cu., eā familiā ortus S., ortus ex eā familiā L., ex concubinā ortus S., Belgas esse ortos ab Germanis C., equestri loco ortus Ci., ex eodem loco ortus Ter., pueri orientes Ci. ki se rodijo (rojevajo), homo a se ortus Ci. = homo novus človek brez slavnih pradedov, ki je prvi izmed svoje rodovine dosegel kurulsko čast (ki je postal plemenit po svoji zaslugi), novinec v kurulski časti.

5. rasti, zrasti: oriens una Ci., pinus V., olea vitisque T.

6. priče(nja)ti se, zače(nja)ti se: Vell. idr., ab his sermo oritur Ci., nox oritur O., Belgae a Galliae finibus oriuntur C., initium turbandi omnia a feminā ortum est L. — Od tod

I. pt. pr. oriēns -entis, m (sc. sol) vzhajajoče sonce, vzhod, in sicer

1. sončni bog, Sonce, Sol: Stat., me saevus equis Oriens adflavit anhelis V., hinc Oriens cum se demiserit undis O.

2. meton.
a) jutro, vzhod (naspr. occidēns večer, zahod): simulacrum ad orientem convertere Ci., in orientem versum esse L., ad orientem vergere Cu. ali spectare Vitr., qui has nobiscum terras ab oriente ad occidentem colunt Ci., oriens aestivus Plin. poletna vzhodna stran (poletna stran sončnega vzhoda), oriens hibernus ali brumalis Col. zimska vzhodna stran (zimska stran sončnega vzhoda), oriens vernus vel solstitialis Gell.
b) Vzhod, Jutrovo, Orient: Plin. iun., ad orientis partes in exilium ibit Ci., orientis incolae (naspr. ad occasum habitantes) Plin., universum orientem in potestatem redigere Iust., spoliis orientis onustus V. —

II. pt. fut. pass. oriundus (nikdar oriendus!) 3 izhajajoč, izvirajoč, po rodu od kod, rodu (gen.): Pl. idr., nati Carthagine, sed oriundi ab Syracusis exule avo L., Argis, a Troiā, ab Lavinio, ab Albanorum stirpe L., ex Achaiā, ex Etruscis L., liberis parentibus Col.; metaf.: Albā oriundum sacerdotium L.

pán m (gr. pan) pan, bog šuma i pastira

Pluto [plú:tou] samostalnik
mitologija Pluton, bog podzemlja
astronomija Pluton (planet)

prōvidentia -ae, f (prōvidēns)

1. spozna(va)nje prihodnjega (bodočega), sprevid, dojetje, daljnovidnost: Sen. ph. idr., providentia est per quam futurum aliquid videtur, antequam factum sit Ci., hoc vir excellenti providentiā sensit et vidit Ci.

2. previdnost, (v)naprejšnja skrb, skrbnost: Plin. iun., Tert., Aug. idr., Stoicorum πρόνοιαν Latine licet providentiam dicere Ci., (sc. consilium) ex providentiā timorem adferre solet S.; s subjektnim gen.: deorum Ci., L., Plin. iun.; z objektnim gen.: declinandi T., filiorum suorum Icti. za svoje sinove; occ. (božja) previdnost, meton. = bog, božanstvo: Sen. ph., Ap., Gell., divina Ci., an mundus providentiā regatur? Q.; pooseb. kot boginja (kakor Πρόνοια) Previdnost, Providénc(ij)a: ideo in insula Delo ad confirmandam fidem fabulae aedes Providentiae, quam ναὸν Προνοίας Ἀϑηνᾶς appellant Macr.

Rachegott, der, bog maščevanja

river-god [rívəgɔd] samostalnik
rečni bog

salveō -ēre (salvus)

1. biti zdrav, dobro se imeti, „zdravstvovati“; večinoma le kot pozdrav v imper. salvē, salvēte, salvētō in v fut. salvēbis bodi zdràv (zdráva)!, bodite zdravi!, na zdravje!, zdravo!, zdravstvuj(te)!, pozdravljen (pozdravljena) bodi!, pozdravljeni bodite!, blagor ti (vam) (bodi)!, bog te (vas) sprejmi!, dobrodošel (dobrodošla, dobrodošli)!, (na cesarskem dvoru) dobro jutro!, dober dan! (za „dober večer!“ so uporabljali ave ali vale): salvete, inquam PL., salve, adulescens. Et tu multum (lepo) salveto, adulescentula PL., o bone custos, salve TER., salvebis a meo Cicerone CI. EP. moj Ciceron (moj sin) te pozdravlja, se ti priporoča, morem ... obstinatissime retinuit, ut liberti servique bis die frequentes adessent et mane salvere (dobro jutro!), vesperi valere (dober večer!) sibi dicerent SUET.; v besedni igri: salve. Salvere me iubes, quoi tu abiens adfers morbum? PL., salve. Egon salva sim, quae siti sicca sum? PL., salve. Satis mihi est tuae salutis, nihil moror, non salveo PL.; pri slovesni omembi kakega božanstva, imenitne osebe ali reči: salve, vera Iovis proles V., salve, o venusta Sirmio CAT., salve, cura deûm TIB., salve, parens frugum, Saturnia tellus V., grata testudo Iovis, o laborum dulce lenimen medicumque, salve rite vocanti! H., salve, laeta dies O.; iron.: salvete, fures PL.; v inf., odvisnem od iubere = da(ja)ti ali pustiti koga pozdraviti, poslati (pošiljati) komu pozdrav (pozdrave), (za)želeti komu zdravje ali dobro, pozdraviti (pozdravljati) koga: iusseram salvere te PL., Dionysium velim salvere iubeas CI. EP. pozdravi mi, prosim Dionizija, regem parentemque urbis Romanae omnes salvere iubent L., prior salvere iubet H.

2.
a) redno pri poslavljanju =) bodi (mi) zdràv (zdráva)!, bodite (mi) zdravi!, zdràv (zdráva) ostani!, zdravi ostani(te)!, bog te (vas) obvaruj!, zbogom!: salve atque vale PL., salve, vale CI. EP.; pri poslavljanju od umrlih: VARR. AP. SERV., salve aeternum mihi V., salvete cineres umbraeque paternae V., salve supremam supremumque vale STAT.
b) (pri kihanju) salvere iubere aliquem (za)klicati komu „na zdravje“: salvere Githona iubet PETR.

sea-god [sí:gɔd] samostalnik
morski bog; triton

silvano moški spol gozdni bog, gozdni mož (opica)

Sonnengott, der, bog sonca