Franja

ne-sciō -īre -īvī in -iī -ītum (ixpt. ne in sciō)

I.

1. ne vedeti; abs: nesciit videlicet Ci.; z obj. v acc.: nomen Ter., tutores hoc nesciunt Ci., si quid nescierat Ci., nec me pudet fateri nescire, quod nesciam Ci., haec nunc quaero, quae causa fuerit — de Oropo, opinor, sed certum nescio; et, si ita est, quae controversiae Ci. ep. toda ne vem zagotovo; z de (redko): hunc nescire sat scio de illa amica Pl.; z ACI: nesciebam id dicere illam Ter., qui nesciat te stetisse in comitio cum telo? Ci.; po gr. skladu: uxor Iovis esse nescis (nam. te uxorem Iovis esse nescis) H.; z odvisnim vprašalnim stavkom: nescio, quid narres ali ego, quid narres, nescio Ter. ne vem, kaj hočeš, quid dicam, nescio Ci., nescis, inquit, quanta cum exspectatione, Cotta, sim te auditurus Ci., animae sit (sc. illa vis) ignisne, nescio Ci., cum, quemadmodum sedaret, nesciret N., nescis, quem fugias O.; pass. impers.: utrum consistere uspiam velit an mare transire, nescitur Ci. ep. se ne ve. Iz zveze z odvisnimi vprašalnimi stavki se je razvila skrajšana obl. razstavnega vprašanja nescis an (gl. an), ki se uporablja za izražanje previdne potrditve ali skromno izrečenega subjektivnega prepričanja: constantiam dico? nescio, an melius patientiam possim dicere Ci. ne vem, ali naj bo tako ali bolje, da jo imenujem potrpežljivost = menda bi mogel to bolje imenovati potrpežljivost. — Pomni rekli
a) si nescis O. če morda ne veš, če hočeš (želiš) vedeti.
b) illud (id) quod scis (scies), nescis (nesciveris) Enn., Kom. obnašaš (obnašaj) se, kakor da ne bi vedel (formuli iz pogovornega jezika, s katerima se komu kaj zaupanega zabiča kot skrivnost). — Pt. pr. nesciēns -entis ne vedoč, nevede, nevedoma: ut sentiant te nescientem id dare Ter.; adv. nescienter nevede, po nevednosti: Aug.

2. ne (po)znati: illa illum nescit Pl., n. deos Ter., caeli numina Lucan., litteras Sen. ph., arma Fl., vinum toto nescire Decembri Iuv. ne piti vina, vzdržati se vina, puellae nescivere hiemem V. zime niso spoznale, zaznale; tako tudi nescire sua pericula Lucan. Od tod
a) pt. pr. nesciēns -entis ne poznavajoč: n. sui Ap. ne zavedajoč se, nezaveden.
b) pt. pf. nescītus 3 ne(po)znan: litem intra Gallias antea nescitam primus edidit Sid.

3. ne moči, ne znati = ne ume(va)ti česa, nevešč biti česa, ne biti kos česa, čemu, ne spoznati se na kaj: versus nescire H. ne znati tvoriti verzov, ne spoznati se na verzifikacijo, utram tandem linguam nescio? Ci., qui Graece nesciunt Ci., non tam praeclarum est scire Latine quam turpe nescire Ci.; z inf.: Stoici irasci nesciunt Ci., nisi malo coactus recte facere nescis Ci., stare loco nescit V., nescit equo rudis haerere ingenuus (sc. puer) H., n. quiescere L., n. hoc imitari Cu.; včasih (pesn.) = ne hoteti: nescit vox missu reverti H., virtus capi nescit Val. Max. —

II. Brez vpliva na glagolski naklon se nescio z zaimki povezuje v en pojem; pri tem dobi pronominalen oz. adverbialen pomen in izraža tisto, česar nočemo ali ne moremo zaznamovati s pravim imenom, in sicer

1.
a) kot nepomembno, neznatno, pogosto s stranskim pomenom brezbrižnosti ali prezirljivosti: prope me nescio quis loquitur Pl. ne vem kdo = nekdo, misit ad Caecilium nescio quem Ci. ne vem koga = nekoga, in oppidum nescio quod Ci. v neko meni neznano mesto, nescio qua permotus divinatione Ci. po neki, ne vem kaki slutnji = po neki meni neznani slutnji, nescio quid dissentiens Ci. malo, nekoliko, nescio quid illud factum Ci. čez mero nemožato, me nescio quando venisse Ci. kdaj, enkrat, sententiae nescio unde ex abdito erutae Ci. bog si ga vedi od kod, nescio quid esse putant O., paulum nescio quid Plin. slepa cena, nescio quid frivoli Suet. prava malenkost.
b) kot izvrstno, izredno, izjemno: tum illud nescio quid praeclarum ac singulare solet exsistere Ci. tisti vzor dovršenosti, ki nima sebi enakega, imena katerega pa ne vem, a nescio qua dignitate Ci.

2. zlasti pogosto v zvezah nescio quo modo (casu, pacto), s katerimi želimo naznačiti, da kaj ni gotovo, nedvomno, da se ne zdi hoteno ali da je nedoumno, v sl. = tako rekoč, (tako) nekako, bog ve kako, nehote, nedoumno, nedoumljivo, čudovito: boni nescio quo modo tardiores sunt Ci. nedoumljivo, pecunia nescio quo modo quaesita Ci. bog ve kako, sed nescio quo pacto iam de manibus elabitur Ci.; včasih za izražanje obžalovanja = žal, na žalost, žalibog: nescio quo pacto omnium scelerum … maturitas in nostri consulatus tempus erupit Ci., fit enim nescio quo modo, ut magis in aliis cernamus quam nobismet ipsis, si quid delinquitur Ci. — Pomni: v sklopih nescioquis idr. je o (glagola nescio) vselej kratek: nĕscioquīd maiūs nāscitur īliade Pr.

Opomba: Nenavaden fut. nescībō: Pl.; sinkop. impf. nescibam: Ter., nescibas: Pl., Sen. ph.

ne-scius 3 (nescīre; prim. sopomenko īn-scius)

I. act.

1. (relat. pojem brez grajalnega pomena) ne vedoč za kaj, neveden, nevešč česa, čemu, ne poznavajoč česa; absol.: ne sis nescius Ci. da dobro veš, pastor liquit ferrum nescius V. ne vedoč, da je žival zadel, fera sese haud nescia morti inicit V. previdno, z odprtimi očmi, nesciae (sc. laboris manus) S. neizurjene, in via dispersos et nescios miles noster invaserat S. ne da bi slutili, nescii Arn. nevedeži; z objektnim gen.: nescia mens hominum fati sortisque futurae V., n. futuri mali Val. Fl., impendentis mali S., Plin. iun., culpae alienae nescii T., haud nescia rerum V. zelo vešča, nescius aurae fallacis H., virtus, repulsae nescia sordidae H., n. litterarum Col. ki ne zna pisati, nevešč pisanja; z de: nullaque de facie nescia terra tua est O.; z ACI: non sum nescius ista inter Graecos dici Ci. dobro vem, haud nescius quosdam esse, qui … L., nescius ultorem post caput esse deum Tib.; z odvisnim vprašalnim stavkom: non sum nescius, quanto periculo vivam Q., nescia, quae faceret subitos mihi causa dolores O., arvaque Cyclopum, quid rastra, quid usus aratri, nescia O.

2. kdor se česa ni (na)učil, nenaučen, kdor ne zna, ne more česa storiti, neúk, neizveden v čem, neizkušen (brez izkušenj) v čem, ki se ne spozna na kaj, ne(na)vajen kaj storiti, česa, nezmožen kaj storiti, česa, za kaj; od tod tudi nevoljan (kogar ni volja) kaj storiti, brez čuta (uma) za kaj, neobčutljiv za kaj, nedovzeten za kaj: nescia fallere vita V. ki ne zna varati, ki ne pozna ukane, pueri fari nescii (= gr. νήπια τέκνα Hom.) H. ki ne govorijo, ki ne znajo govoriti, nescius uti compositis H., lumina custodis, succumbere nescia somno O., cedere n. H. neodjenjajoč, neodjenljiv, nepopustljiv, neizprosen, nesciaque humanis precibus mansuescere corda V. ki jih ni mogoče omečiti, nescia vinci pectora V. neuklonljiva, neukrotljiva (nèukrôtna) srca, vinci nescius armis O. nepremagljiv; poklas. tudi z gen. gerundii: n. orandi, tolerandi T. —

II. pass. (pesn., predklas. in poklas.) neznan: loca Pl., si quid nescibo, id nescium tradam tibi Pl., n. causa O., aliis gentibus … nescia (sc. esse) tributa T., neque nescium habebat Anteium … invisum Neroni … esse T. prav dobro je vedel.

nesebèznao -ala -o, dol. nesebèznalī -ā -ō
1. ki ne ve za sebe, ki se ne zaveda samega sebe, brez pameti: pao je u nehotično pijanstvo nesebeznali um
2. nesebičen

nèskaljív -a -o koji se ne može pomutiti, zamutiti: neskaljiv mir

neslúten inattendu, imprévu, dont on ne se doutait pas, insoupçonné

nèslúten -tna -o koji se ne može naslućivati: -e možnosti razvoja

nespéčnost privé de (ali sans) sommeil, qui ne peut pas dormir

nèspoštljív -a -o koji ne poštuje, koji je bez poštovanja, koji ne odaje poštovanja; -e besede; o njem je govoril zelo -o
o njemu je govorio bez poštovanja

nesprhljív imputrescible, qui ne peut se putréfier

nesrávnjiv -a -o edinstven, ki se ne more z ničimer primerjati: imala je -e oči

netaljív infusible, qui ne peut être fondu, apyre

netéčen (jed) non appétissant, qui ne met pas en appétit ; (vsiljiv) importun, fâcheux, ennuyeux, gênant

nètehtljív -a -o koji se ne može izvagati, izmjeriti (-mer-) po težini

netopljív infusible, qui ne peut être fondu; non liquéfiable

nètremicē prisl. ne da bi trenil: gledao ga je netremice

nèudeležèn -êna -o koji ne sudjeluje (-de-), ne učestvuje u čemu: neudeležen pri zločinu

neugléden non estimé, non considéré, non réputé, de mauvaise apparence, qui ne paie pas de mine

neukrotljiv indomptable, qui ne se laisse pas apprivoiser; indocile, intraitable, effréné, incoercible

nèumirljív -a -o neutoljiv, koji se ne može umiriti: -o iskanje resnice

neuporèdiv -a -o ki se ne more z nikomer, z ničimer primerjati, edinstven: Andrić je kao pisac neuporediv