-
vihálnica ž tezga, daska na kojoj majstor savija papir, hartiju
-
víher -hra m cvijet, cvet kose, greben na konjskom vratu
-
vinkulácija ž vinkulacija, zaporka na vrijednosne (vred-) papire
-
vklesáti vkléšem dov., ви́бити на ка́мені -б’ю док.
-
vkráj i v kráj pril. u stranu, na stranu: pojdi vkraj
udalji se; spravi to vkraj
ukloni to; deni to vkraj
metni to u stranu, ukloni to
-
voglár -ja m nezvani gost koji se na svadbi iza ćoška nameće domaćinu ne bi li što mukte dobio: voglar na svatovščini
-
vogláriti -im nametati se na svadbi kao "voglar"
-
voglárjenje s nametanje na svadbi kao "voglar"
-
vóz -á m, na vozu i na vozu, mn. vozovi -o i vozje voz vozern na vozeh z vozmi
1. kola: tovorni voz
teretna kola; lojtrski voz
lojtrena kola; reševalni voz
kola za spasavanje; jedilni voz
kola za ručavanje; potniški voz
putnička kola; spalni voz
spavaća kola, kola za spavanje; mrliški voz
mrtvačka kola, furgon; salonski voz
salonska kola; seneni voz
kola za sijeno, seno
2. kolica: voz na pisalnem stroju
3. postolje u pilani na kojemu leži trupac za testerisanje
4. veliki, mali voz Velika, Mala kola
-
vôzel -zla (eu) m
1. uzao, čvor: mornarski, dvojni, mrtvi vozel
mornarski, dvostruki, mrtvi uzao, čvor; presekati gordijski vozel,
presjeći (-se-) gordijski čvor
2. uzao, čvor: ladja vozi 18 -ov na uro
3. tačka na nebu gdje putanja nebeskog tijela (te-) presjeca (-se-) ekliptiku: vozel Mesečeve tirnice
4. mn. ganglije, čvorovi: živčni -i
-
vôzlovka ž, obično mn. vozlovke mjesta svih onih tačaka na pločama koje pri njihanju miruju
-
vréči vržem, vizi ite, vrgel -gla, vržen -a
1. baciti: vreči kamen v vodo, klobuk na tla; vreči komu kamen v glavo; vreči se na koga s polenom v roki
baciti se na koga s cjepanicom (ce-) u ruci; vreči se na koga s polenom
baciti se na koga cjepanicom; vreči sidro
baciti kotvu; vreči kaj v staro šaro
baciti što u staro gvožde; vreči puško v koruzo
baciti pušku u trnje
2. oboriti: vreči dijaka pri izpitu; vino ga je vrglo
vino ga je oborilo; vreči koga s konja
3. odbaciti: vreči kaj od sebe
4. izbaciti: vreči koga iz šole, iz hiše, na cesto
5. svrgnuti: vreči koga s prestola
6. baciti, tresnuti: vreči koga ob tla
7. skresati: vreči komu resnico v obraz
skresati komu istinu u lice
8. vrći se, umetnuti se na koga: vrgel se je po očetu; vreči se na študij
baciti se, dati se na studij; vreči kaj nase
u hitnji, u žurbi što baciti na sebe, upola se obući; vreči karte
odigrati igru kartama; kar vrglo ga je, ko je to slišal
prosto je skočio kad je to čuo; posestvo bo malo vrglo
posjed (-sed) je slabo unosan
-
vŕhničan m saobraćajno sredstvo na relaciji Ljubljana-Vrhnika, danas autobus
-
vrhnják m
1. gornji mlinski, vodenični kamen
2. kapa na rakijskom kazanu
3. prozorski nadvoj
-
vríniti -em
1. ugurati, utisnuti, uturiti: vriniti komu kaj v ro%e; vriniti se v družbo
ugurati se u društvo
2. utrapiti, na silu komu što utrpati: vriniti komu kaj
3. umetnuti, interpolirati, interpolisati: vriniti stavek; napaka se je vrinila
greška se potkrala
4. ubaciti: vriniti agenta, špiona; vriniti se v mrežo
-
vrvíšče s užište, prostor na brodu ili u pozorištu iznad pozornice gdje je smještena (sme-) užad za dizanje i spuštanje zavjese (-ve-)
-
vrvohódec -dca m plesač, igrač na užetu, pelivan, pehlivan
-
vsaksêbi pril.
1. svaki na svoju stranu: šla sta vsaksebi
2. odvojeno: pisati besede vsaksebi; hiše stoje vsaksebi
3. on je spravljal skupaj, ona pa brskala vsaksebi on je zgrtao na gomilu, a ona čeprkala na sve strane
-
vsevprék pril.
1. na sve strane: zrnje leti vsevprek
2. bez reda, ispreturano, s brda s dola: v sobi je po odhodu gostov bilo vsevprek
3. bez izuzetka: tirane vsega sveta je bilo treba vsevprek pokončati
-
vstrán pril. u stranu, na stranu: vstran govoriti